Pretpostavljam da uvijek može biti gore. Mogla sam postati digitalni nomad, a tek onda nikome ništa ne bi bilo jasno. Kažu da ni tebi samome nije jasno što točno radiš ako ne možeš svoj posao objasniti djetetu od 4 godine.

Na sreću u svojoj okolini nemam znatiželjnih četverogodišnjaka ali zato imam baby boomere koji su po shvaćanju (modernog) svijeta i digitalne tehnologije otprilike tu negdje. Bez uvrede baby boomerima ali svi znamo da milenijci i pripadnici gore spomenute generacije imaju potpuno različito poimanje života i svijeta koji nas okružuje, a u kojemu se trudimo mirno i harmonično obitavati. Uglavnom.

“Ah, današnja djeca…” reći će baby boomeri i nesretno zatresti glavom radi današnje djece koja su već u kasnim tridesetima i koja pokušavaju što uspješnije letjeti u modernom dinamičnom okruženju unatoč tome što su pomalo upropaštena odgojnim metodama helikopter boomer roditelja.

Imate li barem jednog milenijca u svojoj okolini postoji velika mogućnost da ne razumijete njen ili njegov posao ukoliko spadate u baby boom generaciju, a milenijac nema tradicionalno zanimanje u lako razumljivim industrijama poput medicine, prava ili obrazovanja.

Ukoliko ste vi spomenuti milenijac netradicionalnog zanimanja onda vam je jasno da su veće šanse da objasnite svoj posao četverogodišnjaku nego baby boomeru. Uvjerena sam da većina četverogodišnjaka zna uspješno otvoriti profil na Instagramu i objaviti svoj prvi post. Isto sam tako uvjerena da većina baby boomera još uvijek ne zna rotirati PDF, a za društvene mreže misle da su mjesta na kojima se objavljuju slike ručka, a koriste ih ljudi koji nemaju ništa pametnije za raditi u životu.

Činjenica je da moderna vremena donose sa sobom moderna zanimanja koja je vrlo teško objasniti nekome tko je prvi put sjeo za računalo s 40 godina (ili više). Milenijci su dovoljno rano bili izloženi digitalnom svijetu i na neki smo način generacija koja je proživjela digitalnu revoluciju.

Još uvijek pamtimo svijet bez interneta ali smo dovoljno dugo izloženi digitalnom i tehnologiji da nam je takav život postao normalan i da bez njega ne možemo funkcionirati. Mlađe generacije život bez interneta ne poznaju. Online su od rođenja, od one prve slike koju ponosni roditelji objave na Instagramu ili pošalju obitelji na WhatsApp.

S tim na umu, nije ni neobično da su mnogi milenijci izabrali za sebe zanimanja koja je teško objasniti nekome tko nije odrastao u online okruženju u kojemu je normalno biti prisutan na najmanje dvije društvene mreže pa i objaviti sliku ručka jer će se uvijek naći netko kome će to biti zanimljivo.

Kada je LinkedIn 2015. godine proveo globalno istraživanje, više od polovice ispitanih  baby boom roditelja priznalo je da ne znaju točno s čim im se djeca bave niti bi znali  objasniti njihov posao drugima dok je svaka treća osoba izjavila da uopće ne zna što joj dijete radi i od čega živi.

Rezultat nije toliko poražavajuć kako bi se pomislilo na prvi pogled jer nije toliko problem u nedostatku komunikacije među generacijama koliko u nedostatku shvaćanja modernih tehnologija, novih medija i poslovnih praksa koje su se značajno promijenile zadnjih 30 godina.

Poslova zvučnih i zbunjujućih imena poput mobile app developer i social media manager nije bilo prije 30 godina jer nije bilo društvenih mreža, a ni mobilnih aplikacija koje bi se trebale razvijati. Kako onda objasniti roditeljima da dobivaš plaću da razvijaš aplikacije za Android ili da te plaćaju za objavljivanje slika na Instagramu? Je li to uopće pravi posao?

Pod pravim poslom se podrazumijeva jedino sjedenje u uredu, najmanje 8 sati dnevno, pred pisaćom mašinom i dva papirnata tornja nagomilanih dokumenata i nagnutih pod opasnim kutem.

Ne pokušavam uvrijediti boomerse, iako se može tako učiniti na prvi pogled. Činjenica je da su se vremena promijenila od 80-ih. Pogledamo li samo 1980. godinu, što je godina koja obilježava početak milenijske generacije, interneta nije bilo. Štoviše, interneta nije bilo sljedećih 13 godina, a i kada se pojavio mnogi od nas se sjećaju kako je izgledao i koliko je bio ograničen.

U 80-ima nije bilo mobilne tehnologije. Bilo je to vrijeme kada su cvjetali tradicionalni i tiskani mediji te izdavačka industrija. Svijet je bio papirnat, a prsti crni od boje koju su ostavljale dnevne novine.

Poslovi koje danas imaju mnogi milenijci nisu postajali u vrijeme kada su ti milenijci rođeni. No, poput svih mladih generacija, i milenijci su se brzo prilagodili promjenama i sretno su odrastali uz kompjuterske igrice, mobitele s čijeg se zaslona jedva dalo čitati i laptope koji su težili poput stolnih računala.

Njihovi roditelji se nisu toliko uspješno prilagodili. Jednako kako su roditelji baby boomersa živjeli u uvjerenju da rock glazba dolazi iz samog pakla tako je roditeljima milenijaca teško shvatiti da im potomak radi na internetu i da bi, teoretski i u praksi, mogao taj posao obavljati iz bilo kojeg dijela svijeta jer nije vezan uz ured, samo uz internet, laptop i mobilni telefon.

Mnogi milenijci se žale kako ih starije generacije ne shvaćaju ozbiljno. Pun je internet šala vezanih uz milenijce koje ih opisuju kao ljubitelje avokada koji najviše vole sami sebe, ne posjeduju pretjerano zavidnu radnu etiku, nedisciplinirani su te očekuju da im sve padne u krilo.

Iako uvijek ima izuzetaka od pravila, većina milenijaca se ne uklapa u ovaj opis osim kada je riječ o avokadu. Avokado shvaćamo jako ozbiljno.

Milenijci su generacija koja je odrasla u najboljim vremenima. Još uvijek smo upoznati s čarima života bez interneta i znamo cijeniti trenutke kad se isključimo, a dovoljno smo moderni da znamo i želimo iskoristiti internet na najbolji način.

Milenijci su puno fleksibilniji od svojih roditelja. Većina ne planira ostati na istom radnom mjestu cijeli život, štoviše, svjesni su da je to nemoguće u današnje vrijeme. Mobilni su, poduzetnički raspoloženi i spremni na promjene. Žele istraživati svijet izvan zidova i zadanih okvira, pronaći smisao u onome što rade i spremni su sami stvarati svoje prilike, a ne čekati da im se same ponude.

Baby boomersi su većinu radnog vijeka proveli bez interneta, tehnologije i mailova koji stižu cijeli dan. Njima radni dan završava onog trenutka kada izađu iz ureda. Milenijcima dan nikada ne završava jer su uvijek online, uvijek dostupni, uvijek odgovaraju na mailove ili gase požare na internetu i društvenim mrežama.

Kako onda objasniti da možeš na godišnji skoro kad poželiš jer si digitaliziran ali da zapravo nisi nikada na godišnjem jer uvijek barem 40% vremena provedeš radeći, neovisno o lokaciji na kojoj se nalaziš?

Kako objasniti baby boomer roditeljima da možeš raditi iz parka ako želiš i da društvene mreže nisu mjesto na kojemu ljudi samo objavljuju slike ručka kad ti isti baby boomer roditelji zadnjih 20 godina kupuju u istoj trgovini i preferiraju iste brendove na koje su navikli?

Kako onda uskladiti dvije generacije koje ne mogu biti suprotnije jer su odrastale u vremenima koja se razlikuju više od vremena svih ostalih generacija? Možda tako da prihvatimo jedni druge i shvatimo da nema boljih i gorih, nema pobjednika, nema sretnijih i lošijih vremena i svi smo jednako važni?

Tehnologija nije ovdje da nas uništi nego da nam pomogne. Tehnologija je ovdje i ovdje će i ostati, dodatno poboljšana i dodatno razvijana svakim novim danom. Tradicionalnih zanimanja će i dalje biti ali ne smijemo ignorirati činjenicu da svijet postaje digitalno mjesto i da u tome nema ništa loše.

Istina je da će neka stara zanimanja s vremenom nestati, a na njihovo će mjesto doći ona o kojima ni danas još ne možemo sanjati.

Iako je digitalno na svom vrhuncu, to ne znači da su one starije generacije za otpis i da nemaju što ponuditi društvu. Iskustvo, pa čak i nedigitalno, još uvijek nešto znači.

Kako onda objasniti svojim baby boomer roditeljima svoje moderno zanimanje u digitalnom i content marketingu? Možda ih je, kad bolje razmislim, ipak najlakše pustiti da vjeruju da se cijeli posao svodi na objavljivanje slika ručka na Facebooku.