Menu
Oko 30 posto žena koje žive sa svojim partnerima, doživljava neki oblik ekonomskog nasilja. Pokazalo je to istraživanje predstavljeno na konferenciji "Što jest ekonomsko nasilje nad ženama i kako ga spriječiti i/ili sankcionirati?"...
Dio je to projekta koji se provodi u pet zemalja regije. Brojke nisu ohrabrujuće, istaknula je predstavljajući rezultate, voditeljica istraživanja Ksenija Klasnić.
"Ekonomsko nasilje je jednako, ako ne i više zastupljeno od fizičkog nasilja", kaže voditeljica istraživanja Ksenija Klasnić, ističući da je vrlo slabo prepoznato. Uspoređivali su, dodaje, 5 zemalja - Hrvatsku, BiH, Srbiju, Crnu goru i Bugarsku. "Međutim tamo nije rađena anketa tako da ne možemo govoriti o konkretnim brojkama koliko je nasilje zastupljeno, ali ono što definitivno možemo usporediti to je jedan od glavnih zaključaka istraživanja je da su iskustva žrtava nasilja vrlo slična u svim zemljama", izjavila je.
Povod za istraživanje bio je taj, kaže Sanja Sarnavka iz udruge Babe, što od 2009. u zakonu imamo definirano ekonomsko nasilje, a ne postupa se prema protokolu. "Definitivno znamo da žena nazove i kaže, slušajte mene muž ekonomski zlostavlja, policiju. Da bi policija slatko se nasmijala i rekla i šta sad mislim nema masnica kako kod nas najčešće policija misli da samo na fizičko nasilje treba reagirati", poručila je.
Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin osvrnula se na položaj žena na tržištu rada, ističući kako su ranija istraživanja pokazala da se susreću s različitim oblicima diskriminacije. "Obično je sređen obiteljski život za muškarce plus pri traženju zaposlenja, a za žene je to minus i tu se susrećemo s različitim rodnim stereotipima", naglasila je.
Najveći je problem taj što, smatra predsjednica saborskog odbora za ravnopravnost spolova Nansi Tireli, prilikom donošenja zakona žene nisu jedinstvene i principijelne. U sabornici, dodaje, većina žena još šuti, i sluša muške kolege koji i dalje naređuju koliko se i što se smije govoriti.
