Menu
Najbogatiji Amerikanci ne napuštaju burzu, ali sve je očitije da više ne žele da ona bude jedino mjesto na kojem traže visoke prinose na svoja ulaganja.
Novi podaci velikih banaka i društava za upravljanje imovinom pokazuju da američki milijunaši i milijarderi sve veći dio investicijskog portfelja usmjeravaju u privatne kompanije, fondove privatnog kapitala, privatno kreditiranje, infrastrukturu i druge alternativne oblike ulaganja. Istodobno drže značajne iznose gotovine spremne za nove prilike, piše Yahoo Finance.
Promjena ipak nije toliko dramatična koliko bi se moglo zaključiti iz naslova koji posljednjih dana sugeriraju da bogati Amerikanci “prodaju dionice i gomilaju gotovinu”. Podaci zapravo upućuju na nešto zanimljivije: najveći privatni investitori pokušavaju izgraditi portfelje koji manje ovise o kretanju američkog tržišta dionica.
Bank of America u istraživanju objavljenom u lipnju tako navodi da čak 77% Amerikanaca s više od 25 milijuna dolara investicijske imovine smatra da danas postoje bolje prilike za ulaganje na privatnim nego na javnim tržištima. Među područjima koja ta skupina posebno izdvaja nalaze se nekretnine i fondovi privatnog kapitala.
Godinama je dominantna investicijska priča u SAD-u bila jednostavna: velik dio kapitala mogao se usmjeriti u američke dionice, posebno u velike tehnološke kompanije, i prepustiti tržištu da odradi ostatak posla.
Najbogatiji investitori sada traže nešto više.
J.P. Morganov Global Family Office Report za 2026. pokazuje da obiteljski investicijski uredi, odnosno family office, u prosjeku i dalje gotovo 40% imovine drže u javno izlistanim dionicama. No čak 35,5% njihovih portfelja otpada na alternativna ulaganja, dok je nešto manje od 15% u obveznicama.
Drugim riječima, alternativna ulaganja više nisu tek dodatak klasičnom portfelju. Za one najbogatije postala su jedan od njegovih ključnih dijelova.
Jedan od razloga je jednostavan: najbogatiji investitori imaju mogućnost koju većina malih ulagača nema.
Ne moraju sav kapital držati u lako unovčivoj imovini.
Mogu ga vezati na pet, sedam ili deset godina u fondu privatnog kapitala, infrastrukturnom projektu ili izravnom ulaganju u privatnu kompaniju. Zauzvrat očekuju prinose koje je sve teže pronaći na tradicionalnim tržištima.
J.P. Morgan navodi da obiteljski ulagački uredi koji ciljaju godišnje prinose veće od 11% više od 40% portfelja usmjeravaju u alternativna ulaganja. Istodobno su gotovo dvostruko više izloženi izravnim ulaganjima u kompanije.
Taj trend dodatno potiče činjenica da velik broj najbrže rastućih kompanija danas ostaje u privatnom vlasništvu znatno dulje nego prije.
Za investitora koji čeka izlazak kompanije na burzu, velik dio rasta njezine vrijednosti može se dogoditi prije prve javne ponude dionica.
Najbogatiji investitori zato žele ući ranije.
Veliki iznosi gotovine u portfeljima također ne znače nužno da se investitori pripremaju za tržišni slom.
Za ultra bogate gotovina je prije svega rezerva koja omogućuje brzo djelovanje.
Može poslužiti za financiranje akvizicije, ulaganje u fond privatnog kapitala, kupnju nekretnine ili ulazak u neku kompaniju čim se pojavi odgovarajuća prilika.
Zato dio kapitala ostaje izvan tržišta dok investitori čekaju povoljniji trenutak za ulaganje.
UBS pritom upozorava da dugoročno držanje prevelikih iznosa gotovine nije osobito privlačna strategija. Kako kamatne stope padaju, prinosi na gotovinu postaju manje zanimljivi pa banka očekuje da će investitori višak likvidnosti postupno usmjeravati u obveznice, kreditna tržišta i druge vrste imovine.
Zato je preciznije govoriti o privremenom držanju kapitala po strani nego o trajnom gomilanju gotovine.
Postoji još jedan razlog za promjenu strukture portfelja: geopolitika.
UBS je ove godine intervjuirao 307 obiteljskih ulagačkih ureda iz više od 30 tržišta, s prosječnim neto bogatstvom od oko 2,7 milijardi dolara. Rekordnih 60% ispitanih namjerava tijekom sljedećih 12 mjeseci promijeniti stratešku raspodjelu imovine.
Još je zanimljivije da 65% ispitanih očekuje slabljenje povjerenja u američki dolar kao vodeću svjetsku rezervnu valutu. Dio ulagača zato želi povećati valutnu i geografsku diversifikaciju, uključujući veću izloženost Europi i Aziji.
To ne znači da bogati napuštaju SAD.
Sjeverna Amerika i dalje čini najveći dio njihovih investicijskih portfelja.
No koncentracija kapitala na jednom tržištu, koju su investitori posljednjih desetljeća relativno lako tolerirali, sve se više počinje promatrati kao rizik.
Strah od inflacije također mijenja ponašanje najbogatijih investitora.
J.P. Morgan je utvrdio da obiteljski uredi koji inflaciju smatraju svojim najvećim rizikom gotovo 60% kapitala drže u alternativnim ulaganjima, otprilike 20 postotnih bodova više od prosjeka.
Među popularnijim kategorijama nalaze se hedge fondovi, infrastruktura i nekretnine.
Logika je relativno jednostavna.
Obveznice i gotovina mogu biti posebno osjetljive u razdobljima dugotrajnije povišene inflacije, dok fizička imovina, infrastruktura i određene alternativne strategije mogu pružiti drukčiju razinu zaštite i potencijala za prinos.
UBS pritom navodi da su umjetna inteligencija, infrastruktura te energija i prirodni resursi među glavnim temama prema kojima obiteljski investicijski uredi usmjeravaju svježi kapital.
Najzanimljiviji dio cijele priče možda je upravo ono što se ne događa.
Bogati investitori ne rasprodaju američke dionice.
J.P. Morganovi podaci pokazuju da su javno izlistane dionice i dalje najveća pojedinačna kategorija imovine u njihovim portfeljima.
