Menu
Autor: Dorian Vukelić
Postoji jedan tip poslovnog sadržaja koji već godinama uporno preživljava svaku promjenu trenda: priča o uspješnim ljudima koji ustaju prije svih ostalih.
Netko se budi u 4:45. Netko u 5:00. Netko navodno već do 6:30 odradi trening, meditaciju, doručak, pola knjige i prvi sastanak. Što je sat buđenja raniji, to priča zvuči ozbiljnije. Kao da se poslovni uspjeh može mjeriti vremenom na alarmu.
Nikada mi nije bilo jasno zašto smo prihvatili ideju da je čovjek koji najbolje radi u šest ujutro nekako discipliniraniji od onoga koji svoj najbolji posao obavlja u deset navečer.
Ako vam rano ustajanje odgovara, odlično. Ali to nije vrlina. To je raspored.
I upravo je u tome problem s kultom jutarnje produktivnosti. Jedan sasvim legitiman način organizacije dana pretvoren je gotovo u mjerilo karaktera. Jutarnji tip je organiziran, ambiciozan i ozbiljan. Onaj tko se budi kasnije nekako je sumnjiv. Kao da nedostatak entuzijazma prema alarmu u pet ujutro govori nešto loše o vašoj radnoj etici.
Biologiju, srećom, takve priče ne zanimaju previše.
Ljudi se razlikuju po kronotipu, odnosno prirodnom ritmu budnosti i spavanja. Nekome mozak radi najbolje čim otvori oči. Netko je prvih sat vremena samo fizički prisutan, a mentalno tek čeka da se sustav pokrene. Netko najveći fokus ima prijepodne, netko kasno poslijepodne, a netko navečer.
To nije opravdanje za lijenost. To je jednostavno korisna informacija o tome kako vam radi vlastiti organizam.
A upravo tu mislim da većina savjeta o produktivnosti promašuje bit. Puno je važnije znati kada radite najbolje nego kada se budite.
Možete se dignuti u pet ujutro i sljedeća tri sata polusvjesno odgovarati na mailove. Možete se probuditi u osam i između deset i podne napraviti više kvalitetnog posla nego netko drugi u pola dana. Broj sati budnosti nije isto što i količina kvalitetnog rada, iako se poslovna kultura često ponaša kao da jest.
Većina ljudi, ako malo obrati pažnju na vlastiti dan, to vrlo brzo primijeti. Postoji dio dana kada vam je lako pisati, analizirati, donositi odluke i povezivati stvari. Postoji i dio dana kada je već uspjeh ako ne pošaljete mail pogrešnoj osobi.
Problem je što taj najbolji dio dana često potrošimo na najgore moguće stvari.
Otvorimo inbox. Održimo dva sastanka koja nisu morala biti sastanci. Pročitamo deset poruka. Provjerimo tri aplikacije. Riješimo sitnice koje su hitne, ali nisu važne. A onda ozbiljan posao ostavimo za trenutak kada nam je pažnja već potrošena.
Tu nam ne treba još jedna jutarnja rutina. Treba nam malo više discipline u tome kako čuvamo vlastitu koncentraciju.
Ako znate da ste najbolji između devet i jedanaest, zašto biste to vrijeme potrošili na sastanak na kojem pola sudionika ionako ne treba biti? Ako vam se glava razbistri tek iza podneva, zašto biste se osjećali krivima zato što u sedam ujutro niste puni ideja? Produktivnost nije natjecanje u tome tko je prvi otvorio laptop.
Posebno me zabavlja još jedna stvar u tim pričama o ranom ustajanju: gotovo nitko ne govori kada su ti ljudi otišli spavati.
Ustajanje u pet izgleda impresivno samo dok ne postavite pitanje je li osoba zaspala u devet navečer ili u jedan ujutro. Ako ste zbog svoje “discipline” kronično neispavani, niste poboljšali dan. Samo ste umor pomaknuli nekoliko sati ranije.
San je puno manje glamurozan od jutarnje rutine, pa se zato valjda i rjeđe prodaje kao poslovni trik. Nema posebno zanimljivog videa u kojem netko herojski spava osam sati. Ali ako govorimo o koncentraciji, pamćenju, donošenju odluka i raspoloženju, san je vjerojatno važniji od većine stvari koje radimo nakon buđenja.
Zato mi se čini da bi puno zdraviji pristup produktivnosti počeo jednim vrlo jednostavnim pitanjem: kada sam tijekom dana stvarno najbolji?
Ne “kada bih trebao biti najbolji”. Ne “kada uspješni ljudi kažu da rade najbolje”. Nego kada vi doista imate najviše fokusa, strpljenja i mentalne energije.
Ako je odgovor rano ujutro, odlično. Iskoristite to. Ako je odgovor u deset sati, također odlično. Ako ste najbolji navečer, možda vam posao neće dopustiti da cijeli dan prilagodite tome, ali barem možete prestati trošiti energiju pokušavajući postati osoba koja skače iz kreveta prije izlaska sunca.
Naravno, neće svatko moći organizirati posao prema vlastitom ritmu. Većina ljudi ima zadano radno vrijeme, djecu, obaveze i sastanke koje ne može jednostavno premjestiti. Ali čak i unutar takvog dana često postoji određena sloboda. Možete pomaknuti zahtjevniji posao u vrijeme kada ste bolji, sastanke ostaviti za slabiji dio dana ili barem prestati trošiti svoje najbolje sate na administraciju.
To je manje spektakularno od formule “ustani u pet i promijeni život”, ali je vjerojatno korisnije.
Poslovni svijet voli rituale jer daju osjećaj kontrole. Ustanite tada. Jedite ovo. Pišite dnevnik. Tuširajte se hladnom vodom. Ne dirajte mobitel prvih sat vremena. Sve to nekome može pomoći, ali ništa od toga nije čarobno samo po sebi.
Puno je teže prihvatiti jednostavniju ideju: možda vam ne treba bolja jutarnja rutina. Možda vam treba bolji odnos prema vlastitoj energiji.
U konačnici, nitko neće mjeriti koliko ste ozbiljni prema tome kada ste otvorili oči. Mjerit će ono što ste napravili nakon toga.
A ako vam najbolja ideja dana padne na pamet u 22:15, nema razloga da vrijedi manje od one koja je nekome pala na pamet u 5:30.
