Menu
Kad se danas govori o produktivnosti, razgovor vrlo brzo završi na aplikacijama, umjetnoj inteligenciji, metodama upravljanja vremenom i raznim sustavima koji bi nam trebali pomoći da iz radnog dana izvučemo još malo fokusa. Paradoks je u tome što pritom često zanemarujemo jednu od najjednostavnijih stvari koje možemo napraviti: ustati od stola i prošetati.
Hodanje obično doživljavamo kao oblik fizičke aktivnosti, nešto što je dobro za zdravlje ili kao način da stignemo od jedne lokacije do druge. No posljednjih godina sve se više istražuje i njegova povezanost s načinom na koji razmišljamo, posebno u poslovima u kojima veliki dio dana provodimo za računalom.
Jedna od najpoznatijih studija na tu temu, koju su proveli istraživači sa Stanforda, pokazala je da su ispitanici tijekom hodanja bili uspješniji u zadacima koji su zahtijevali kreativno razmišljanje nego kada su sjedili. U nekim eksperimentima učinak se zadržao i nakon što su se ponovno vratili za uredski stol.
Važno je pritom ne pretjerivati s zaključcima. Hodanje neće pomoći u svakom zadatku niti će nekoga automatski učiniti produktivnijim. Najveća korist pokazala se kod takozvanog divergentnog razmišljanja, odnosno situacija u kojima pokušavamo osmisliti više mogućih rješenja, pronaći novi kut ili doći do ideje koja nam za stolom ne pada na pamet.
To je zapravo iskustvo koje mnogi ljudi intuitivno već poznaju. Kad sat vremena gledate u isti dokument, problem se rijetko riješi tako da ga nastavite gledati još sat vremena. Ponekad je korisnije odmaknuti se, promijeniti okruženje i na nekoliko minuta prestati forsirati rješenje. Upravo u tim trenucima često se pojavljuju ideje koje nisu dolazile dok smo ih pokušavali proizvesti na silu.
Zbog toga sastanci u hodu možda zaslužuju više mjesta u poslovnoj svakodnevici. Naravno, nema smisla hodati ako trebate pregledavati tablice, prezentaciju ili složene brojke. Ali za razgovor o strategiji, novom projektu ili problemu koji treba sagledati iz drugog kuta, šetnja s kolegom može biti prirodnija i korisnija od još jednog sastanka u prostoriji s laptopima na stolu.
Drugi dio priče odnosi se na sjedenje. Moderan uredski posao ne znači samo da se premalo krećemo općenito, nego i da tijekom dana možemo provesti mnogo sati gotovo potpuno nepomično. Netko može redovito vježbati prije ili nakon posla, ali svejedno veći dio dana provesti sjedeći.
Zato su zanimljiva istraživanja koja proučavaju što se događa kada takvo sjedenje povremeno prekinemo. Rezultati ne opravdavaju spektakularne tvrdnje, ali pokazuju da kratke šetnje tijekom dana mogu imati povoljan učinak na neke kognitivne funkcije i na metabolički odgovor organizma, posebno nakon obroka.
Hodanje nakon ručka možda je najbolji primjer navike koja je jednostavna, a ima smisla iz više razloga. Tipičan radni dan često izgleda ovako: sjedimo cijelo jutro, ručamo, vratimo se za računalo i nastavimo sjediti. Nije posebno iznenađujuće što nakon toga slijedi poslijepodnevni pad energije.
Istraživanja pokazuju da fizička aktivnost nakon obroka može ublažiti porast glukoze u krvi, a kratka šetnja jedan je od najjednostavnijih načina da se to postigne. Za uredskog radnika to ne znači trening, presvlačenje ni odlazak u teretanu. Dovoljno je desetak ili dvadesetak minuta kretanja prije povratka za stol.
No meni je možda zanimljiviji mentalni dio cijele priče. Poslovna kultura posljednjih je godina postala gotovo opsjednuta idejom da svaki trenutak mora biti iskorišten. Ako imamo deset minuta između sastanaka, odgovorimo na mail. Ako čekamo kavu, pogledamo poruke. Ako hodamo, slušamo podcast koji bi nas trebao nečemu naučiti.
Prazan prostor postao je nešto što pokušavamo eliminirati.
A možda je upravo tu dio problema. Mozgu povremeno treba trenutak u kojem ne prima novu informaciju i ne pokušava odmah proizvesti rezultat. Hodanje bez ekrana, mailova i notifikacija stvara takav prostor gotovo automatski. Ne mora trajati dugo i ne mora imati nikakav poseban cilj.
Zanimljivo je i koliko je hodanje suprotno od većine modernih alata za produktivnost. Ne traži pretplatu, ne treba postavljanje, ne šalje obavijesti i neće vam jednom mjesečno ponuditi premium verziju. Možete ga ubaciti između dva sastanka, nakon ručka ili u trenutku kada shvatite da već deset minuta gledate u isti problem bez ikakvog napretka.
Naravno, hodanje nije lijek za lošu organizaciju posla. Neće nadoknaditi kronični nedostatak sna, preveliko radno opterećenje ili ozbiljno sagorijevanje na poslu. Nije ni zamjena za redovitu fizičku aktivnost.
Ali možda ga upravo zbog toga vrijedi promatrati realno: kao mali alat koji gotovo ništa ne košta, a može pomoći da se tijekom dana malo više krećemo, nakratko maknemo od ekrana i ponekad problem pogledamo svježijim očima.
U vremenu u kojem se produktivnost sve češće pokušava kupiti kroz softver, AI alate i nove metode rada, možda nije loše podsjetiti se da jedna od korisnijih navika i dalje izgleda vrlo jednostavno.
Ustanete od stola i napravite krug.
