Amerikanci sve više nalikuju Hrvatima: Rekordan broj mladih i dalje živi s roditeljima

Sve veći broj mladih Amerikanaca ulazi u kasne dvadesete i rane tridesete bez jednog od najvažnijih simbola samostalnosti: vlastitog doma.

Prema novim analizama američkih demografskih i stambenih podataka, život s roditeljima više nije rubna pojava niti samo privremena posljedica pandemije. Business Insider je, pozivajući se na podatke američkog Census Bureaua koje je analizirao John Burns Research and Consulting, objavio da je broj Amerikanaca u dobi od 25 do 34 godine koji žive s roditeljima ili bakama i djedovima dosegnuo rekordnu razinu. Gotovo petina pripadnika te dobne skupine i dalje živi u obiteljskom kućanstvu.

Generacija koja bi trebala kupovati prve nekretnine, opremati stanove i kuće, dizati stambene kredite, sklapati police osiguranja i pokretati novi val potrošnje sve češće ostaje izvan tog ciklusa. Ne zato što nema posao, nego zato što taj posao više nije dovoljan za financijski samostalan život.

Podaci Realtor.com-a potvrđuju teze istraživanja. Prema njihovoj analizi, rekordnih 25,2 milijuna Amerikanaca mlađih od 35 godina živjelo je s roditeljima 2025. godine. Oko 70 posto osoba u dobi od 25 do 34 godine koje žive kod kuće bilo je zaposleno, što sugerira da problem nije samo na tržištu rada, nego prije svega na tržištu stanovanja.

To je ključna razlika u odnosu na ranije recesijske cikluse. Nakon financijske krize 2008. godine mnogi su se mladi vraćali roditeljima jer nisu mogli pronaći posao. Danas mnogi rade, ali ne mogu pronaći stan ili kuću koju si mogu priuštiti. Najamnine su visoke, cijene nekretnina još više, a rast kamatnih stopa u zadnjih nekoliko godina dodatno je otežao ulazak na tržište kupcima prve nekretnine.

U američkoj ekonomiji to stvara neobičan paradoks: mladi potrošači mogu imati više raspoloživog novca za putovanja, elektroniku, modne brendove ili digitalne pretplate, ali istodobno odgađaju najvažniju potrošačku odluku srednje klase — kupnju vlastitog doma. Za kompanije koje prodaju namještaj, kućanske uređaje, građevinski materijal i financijske proizvode vezane uz stambene kredite, to je ozbiljan izazov. Za brendove poput Applea, Nikea, Sephore ili putničkih platformi, taj trend može biti manje negativan, pa čak i kratkoročno koristan.

Ono što se nekoć doživljavalo kao znak neuspjeha sve se češće predstavlja kao racionalna odluka. Wall Street Journal je ovih dana pisao kako se povratak roditeljima među dijelom mladih više ne vidi kao sramota, nego kao financijski razuman potez u ekonomiji u kojoj su troškovi stanovanja izmaknuli kontroli.

No dugoročne posljedice te promjene mogle bi biti znatno šire. Odgođena stambena samostalnost često znači i odgođeno partnerstvo, brak, roditeljstvo i kupnju prve nekretnine. Census Bureau je i ranije upozoravao da mladi Amerikanci sve kasnije dosežu tradicionalne životne prekretnice, od stalnog zaposlenja i samostalnog stanovanja do braka i osnivanja obitelji.

Za tržište nekretnina to znači slabiji ulazak novih kupaca. Za demografe, potencijalno nižu stopu fertiliteta. Za političare, sve veći pritisak da riješe krizu dostupnog stanovanja. A za roditelje, često i produljenje financijske uloge za koju su mnogi mislili da završava nakon fakulteta.

Evo koliko Booking.com pridonosi europskom gospodarstvu

Booking.com i Oxford Economics predstavili su novo istraživanje koje pokazuje kako potražnja za putovanjima omogućena putem Booking.com-a podržava radna mjesta, poduzeća i gospodarski rast diljem Europe (EU-27, plus Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarska). Samo u 2025. to je podržalo 691 milijardu € gospodarske aktivnosti u cijeloj regiji.

Ovaj učinak daleko nadilazi smještaj. Potrošnja posjetitelja stvara efekt „valova“, od lokalnih dobavljača do prekogranične trgovine, generirajući gotovo 300 milijardi € dodatne gospodarske aktivnosti diljem Europe.

Prema istraživanju, putnici koji su koristili Booking.com potrošili su 291 milijardu € tijekom svojih putovanja u Europi u 2025., podržavajući poduzeća u ugostiteljstvu, maloprodaji, prijevozu i zabavi. Ova potražnja podržala je 4,7 milijuna radnih mjesta i 175 milijardi € plaća diljem kontinenta.

Ovi nalazi pokazuju kako digitalne platforme za putovanja mogu pomoći poduzećima svih veličina – posebno neovisnim pružateljima smještaja te malim i srednjim poduzećima – da pristupe globalnoj potražnji i doprinesu lokalnom gospodarskom rastu. Također, ilustriraju kako potražnja za putovanjima može djelovati kao snažan pokretač gospodarskog rasta, stvaranja radnih mjesta i regionalnog razvoja diljem Europe.

"Putovanja su jedan od najjačih gospodarskih pokretača Europe – i ovi nalazi to potvrđuju. Milijuni radnih mjesta, milijarde poreznih prihoda i tisuće malih i srednjih poduzeća rastu jer naša platforma omogućuje pristup putnicima iz svakog kutka svijeta na jednostavan i vrlo isplativ način. U Booking.com-u vjerujemo kako je najveći doprinos tehnologije upravo pomaganje malim poduzećima da se natječu s većima i na globalnoj razini – upravo kao što ovo istraživanje pokazuje. Europa ima izvanrednu prednost u turizmu i ponosni smo što je podržavamo", rekao je Glenn Fogel, glavni izvršni direktor Booking.com-a.

"Europsko turističko gospodarstvo ne ovisi samo o velikim destinacijama, već i o sposobnosti manjih poduzeća i regionalnih gospodarstava diljem Europe da pristupe turističkoj potražnji. Ono što se ističe u analizi jest širina gospodarske aktivnosti povezane s turističkom potražnjom koja se odnosi na Booking.com diljem Europe. Učinci se protežu daleko izvan smještaja, podržavajući radna mjesta, plaće, porezne prihode i poslovne aktivnosti u maloprodaji, prijevozu, prehrambenim uslugama, zabavi i širim opskrbnim lancima", rekao je David Goodger, glavni direktor za EMEA regiju u Oxford Economicsu.

Rafael Nadal nakon bogate teniske karijere u biznisu s hotelima

Rafael Nadal godinama je bio sinonim za zemljane teniske terene, ali njegova nova poslovna utakmica odvija se daleko od Roland-Garrosa. Španjolska teniska legenda, koja se nakon završetka profesionalne karijere sve snažnije okreće poduzetništvu, sve je prisutnija i u hotelskom biznisu kroz ZEL, lifestyle hotelski brend koji razvija zajedno s grupacijom Meliá Hotels International.

Najnoviji korak u širenju brenda stigao je s Fuerteventure, gdje je otvoren ZEL Fuerteventura, četvrti hotel tog brenda i prvi ZEL-ov objekt na Kanarskim otocima. Hotel se nalazi uz plažu Sotavento, a predstavljen je kao spoj odmora, sporta, wellnessa i mediteranskog načina života — vrijednosti na kojima Nadal i Meliá pokušavaju izgraditi prepoznatljiv hotelski koncept.

ZEL nije zamišljen kao još jedan klasični hotelski lanac koji se oslanja samo na ime poznate osobe. Brend se pozicionira kao “mediteranski lifestyle” proizvod: njegovi hoteli trebali bi nuditi otvorene prostore, lokalnu gastronomiju, wellness sadržaje, sportske aktivnosti i opuštenu atmosferu sofisticiranog resorta, a ne samo standardan hotelski smještaj. Meliá ZEL predstavlja kao brend nastao u partnerstvu s Nadalom, s naglaskom na odmor, druženje i aktivan način života.

Za Nadala je to logičan nastavak karijere izvan sporta. Njegovo ime već je snažno povezano s akademijama, sportskim centrima i wellnessom, a hotelski biznis omogućuje mu da taj imidž proširi na turistički sektor. Nakon što je godinama na teniskom terenu simbolizirao disciplinu, izdržljivost i mediteranski identitet, sada te iste vrijednosti pokušava pretočiti u iskustvo za goste.

Meliá i Nadal već su ranije otvorili ZEL Mallorca, ZEL Costa Brava i ZEL Punta Cana, a Fuerteventura predstavlja novi korak u međunarodnom širenju brenda. Prema objavama iz hotelske industrije, u planu su i nova otvaranja u Madridu, Cozumelu i na Kreti, čime ZEL sve jasnije prerasta iz eksperimentalnog projekta u hotelsku platformu s globalim ambicijama.

U pozadini je i širi trend: globalni hotelski lanci sve više razvijaju brendove koji prodaju identitet i iskustvo, a ne samo smještaj. Putnici više ne biraju isključivo sobu, doručak i lokaciju, nego sve češće traže cjelovito iskustvo — wellness, sport, dizajn, autentičnost i osjećaj pripadnosti određenom životnom stilu. U toj logici Nadal nije samo zaštitno lice, nego simbol vrijednosti koje ZEL želi pretvoriti u komercijalni proizvod.

Ipak, uspjeh neće ovisiti samo o Nadalovu imenu. Hotelski sektor zahtijeva velika ulaganja i osjetljiv je na promjene u potrošnji, turističkoj potražnji i zračnoj povezanosti destinacija. Poznato ime može privući pozornost, ali dugoročno brend održavaju popunjenost, cijene, kvaliteta usluge i sposobnost da se gost ponovno vrati.

Zasad se ZEL pokušava pozicionirati između luksuznog odmora, sportskog wellnessa i lifestyle turizma. Otvaranje na Fuerteventuri pokazuje da Meliá i Nadal vjeruju kako za takav proizvod postoji dovoljno široko tržište — od europskih turista koji traže sunce i aktivan odmor do međunarodnih gostiju koji žele resort s pričom.

Amerikanci na korak do preuzimanja EasyJet-a

EasyJet, jedan od najpoznatijih europskih niskotarifnih avioprijevoznika, korak je bliže preuzimanju koje bi moglo promijeniti odnos snaga u europskom zračnom prometu. Britanska kompanija načelno je pristala na poboljšanu ponudu američke investicijske kuće Castlelake, vrijednu oko 5,5 milijardi funti, odnosno približno 7,3 milijarde dolara. Ponuda sada iznosi 6,90 funti po dionici, što predstavlja znatnu premiju u odnosu na razine na kojima se dionicom trgovalo prije nego što je interes Castlelakea postao javan.

Na prvi pogled, riječ je o klasičnoj priči o preuzimanju podcijenjene kompanije s jakim brendom, vrijednim pravima na polijetanje i slijetanje u zračnim lukama te relativno modernom flotom. U stvarnosti, posao je znatno složeniji. EasyJet nije samo aviokompanija s niskim cijenama karata. To je jedan od ključnih europskih kanala za turizam, kratka putovanja i paket-aranžmane, s osiguranim slotovima u zračnim lukama do kojih konkurenti ne mogu lako doći.

Castlelake, američka investicijska kuća s velikim iskustvom u financiranju i leasingu zrakoplova, pokušava kupiti EasyJet u trenutku kada europski avioprijevoznici trpe pritisak viših troškova goriva, geopolitičkih poremećaja i sve strožih regulatornih uvjeta. EasyJet je prethodno odbio nekoliko nižih prijedloga Castlelakea, uključujući ponude u rasponu od 5,60 do 6,50 funti po dionici, prije nego što je poboljšana cijena otvorila prostor za dogovor.

Dogovor, međutim, još nije zaključen. EasyJet je zasad pristao samo načelno, a Castlelake prema britanskim pravilima o preuzimanjima ima rok do 3. kolovoza da formalizira ponudu ili od nje odustane. Dionice EasyJeta snažno su porasle nakon objave, ali su i dalje ostale ispod ponuđene cijene, što pokazuje da investitori ne smatraju ishod sigurnim. Tržište u cijenu još ugrađuje rizik neuspjeha transakcije, uključujući regulatorne prepreke, potrebu za odobrenjem dioničara i pitanje vlasničke strukture.

Najveća prepreka mogla bi biti europsko pravilo prema kojem avioprijevoznici moraju ostati većinski u vlasništvu i pod kontrolom europskih investitora kako bi zadržali operativne dozvole u Europskoj uniji. Castlelake zato planira strukturu u kojoj bi američki fond imao 49 posto vlasništva u subjektu koji bi preuzeo EasyJet, dok bi ostatak držali europski partneri, uključujući bivšeg čelnika Malaysia Airlinesa Petera Bellewa i investitora Marka Breena.

Upravo taj detalj ovu transakciju čini zanimljivijom od uobičajenog preuzimanja. Ako Castlelake uspije, EasyJet bi postao privatna kompanija pod kontrolom financijskog investitora kojem su avijacija i s njom povezana imovina dobro poznato područje: zrakoplovi, leasing, slotovi u zračnim lukama, flota, dugoročni ugovori i turistički paket-aranžmani. Takav vlasnik mogao bi brže donositi odluke nego javno izlistana kompanija, osobito kada je riječ o obnovi flote, kapacitetima i restrukturiranju manje profitabilnih ruta. No isti model otvara i pitanje hoće li prioritet biti rast mreže i korisničko iskustvo ili prije svega povrat na uloženi kapital.

Za EasyJet je ovaj trenutak posebno bitan. Kompanija je nakon pandemije pokušala obnoviti profitabilnost, oslanjajući se na snažnu potražnju za putovanjima i rast poslovanja s paket-aranžmanima. Istodobno, cijeli sektor trpi zbog viših troškova, poremećaja u isporukama novih zrakoplova i nestabilnosti na rutama povezanima s Bliskim istokom. Rast cijena goriva i geopolitičke napetosti dodatno su pritisnuli europske prijevoznike.

Za dioničare, ponuda od 6,90 funti po dionici nudi izlaz po cijeni koju tržište EasyJetu dugo nije bilo spremno priznati. Za osnivačku obitelj Steliosa Haji-Ioannoua, koja i dalje ima značajan udjel u kompaniji, dogovor oko preuzimanja bi mogao značiti veliku isplatu nakon desetljeća povremenih sukoba s upravom oko strategije i širenja. Prema pisanju britanskih medija, obitelj, koja kontrolira više od 15 posto kompanije, od transakcije bi mogla ostvariti gotovo 800 milijuna funti.

Za konkurente, potencijalno preuzimanje EasyJeta šalje jasnu poruku: europsko zrakoplovstvo ponovno ulazi u fazu konsolidacije. Ryanair ostaje dominantan niskotarifni igrač, Wizz Air se oporavlja od operativnih i tržišnih izazova, a veliki legacy prijevoznici poput Lufthanse, Air France-KLM-a i IAG-a nastavljaju tražiti načine da ojačaju svoje pozicije u regiji. EasyJet, s bazama na ključnim europskim tržištima i snažnom prisutnošću u segmentu putovanja za odmor, predstavlja rijetku metu koja ima i poznat brend i infrastrukturu koju je teško izgraditi od nule.

Najveće pitanje sada nije samo hoće li Castlelake uspjeti zaključiti posao. Pitanje je što bi EasyJet postao nakon mogućeg povlačenja s burze. Privatno vlasništvo moglo bi mu dati više prostora za dugoročne odluke, posebno u floti i paket-aranžmanima. No moglo bi ga i usmjeriti prema agresivnijem financijskom upravljanju u industriji koja već posluje s niskim maržama i vrlo je osjetljiva na cijene goriva, regulaciju, radne odnose i političke šokove.

Drugim riječima, Castlelake ne pokušava kupiti samo aviokompaniju. Pokušava kupiti pristup europskim putnicima, turističkoj potražnji i zračnim lukama koje su desetljećima stvarale vrijednost za EasyJet. Ako posao dođe u fazu realizacije, to bi mogao biti jedan od najvažnijih signala da se europsko zrakoplovstvo nakon pandemije i energetske krize vraća starom obrascu: slabija burzovna valuacija, jaki strateški resursi i investitori spremni preuzeti rizik koji javno tržište više ne želi nositi.

Trumpov memecoin ulagačima donio goleme gubitke

Gotovo milijun kupaca Trumpova memecoina $TRUMP završilo je u minusu, dok je kripto-imperij američkog predsjednika izrastao u jedan od najunosnijih dijelova njegova poslovnog portfelja. Najnoviji podaci blockchain analitičke tvrtke Nansen pokazuju da je do kraja lipnja 988.905 kripto-novčanika koji su kupili $TRUMP bilo u gubitku, s ukupnim minusom od oko 3,81 milijardu dolara. To je, prema izvješćima koja su prenijeli The Business Times i drugi mediji, približno dvije trećine svih kupaca tokena.

Ti podaci dodatno zaoštravaju raspravu koja već mjesecima prati Trumpov ulazak u kripto-biznis: je li riječ o legitimnom iskorištavanju tržišne potražnje za političkim brendom ili o modelu u kojem su mali ulagači preuzeli najveći rizik, dok su osnivači i povezani subjekti monetizirali likvidnost, naknade i prodaju tokena?

Prema Reutersu, Trump je u poreznoj prijavi za 2025. prijavio više od 1,4 milijarde dolara prihoda povezanih s kripto-projektima. Među najvećim stavkama bili su prihodi povezani s World Liberty Financialom, projektom koji se povezuje s Trumpovom obitelji, te stotine milijuna dolara od memecoina. Reuters je naveo da su digitalna imovina i povezani projekti postali glavni izvor Trumpovih prijavljenih prihoda.

U središtu priče nalazi se $TRUMP, token lansiran u siječnju 2025., neposredno prije Trumpova povratka u Bijelu kuću. Memecoin je u početku snažno porastao, no zatim se njegova vrijednost urušila. Prema izvješćima temeljenima na Nansenovim podacima, token je s vrhunca od oko 75 dolara pao na manje od 2 dolara, što znači da je izgubio oko 97 posto vrijednosti.

Za razliku od klasičnog političkog merchandisea — kapa, majica ili donacijskih kampanja — memecoin ima sekundarno tržište, špekulativnu cijenu i strukturu u kojoj i samo trgovanje može stvarati prihod povezanim subjektima. Upravo to ovu priču čini drukčijom od ranijih Trumpovih poslovnih pothvata. Kupci nisu plaćali samo za politički simbol; mnogi su kupovali financijsku imovinu očekujući da će joj vrijednost rasti.

Reuters je još u veljači 2025. izvijestio da je Trumpov memecoin u prva dva tjedna generirao gotovo 100 milijuna dolara naknada za trgovanje, dok su deseci tisuća malih trgovaca već tada bili u gubitku. Prihodi od tih naknada bili su povezani s entitetima koji stoje iza tokena, uključujući Trumpovu tvrtku CIC Digital i druge subjekte.

Reuters je u lipnju objavio da su Trump i njegovi sinovi kroz kripto-projekte povećali obiteljsko bogatstvo za najmanje 2,3 milijarde dolara, dok su investitori privučeni tim projektima izgubili približno isti iznos.

Bijela kuća odbacuje tvrdnje o sukobu interesa i tvrdi da Trump ne upravlja osobno svojom imovinom. Kritičari, međutim, upozoravaju da standardno objašnjenje o odvojenom upravljanju imovinom zvuči sve manje uvjerljivo kada predsjednik istodobno vodi administraciju koja mijenja pravila za industriju od koje njegova obitelj ostvaruje iznimno velike prihode.

Za kripto-industriju slučaj $TRUMP dolazi u nezgodnom trenutku. Sektor već godinama pokušava uvjeriti regulatore, banke i institucionalne investitore da je prerastao fazu spekulativnih tokena bez jasne ekonomske funkcije. No jedan od najvidljivijih kripto-proizvoda u SAD-u sada je upravo politički memecoin čija je glavna vrijednost vezana uz osobni brend predsjednika.

To može imati dvije posljedice. Prva je politička: demokrati i dio regulatornih stručnjaka vjerojatno će koristiti slučaj $TRUMP kao argument za stroža pravila o sukobu interesa, transparentnosti vlasništva i promociji tokena od strane javnih dužnosnika. Druga je tržišna: mali ulagači mogli bi postati oprezniji prema tokenima koji se oslanjaju na hype, političku lojalnost ili poznato ime, a ne na stvarnu upotrebljivost.

Ipak, dosadašnje iskustvo s memecoinima pokazuje da gubici rijetko sami po sebi zaustavljaju sljedeći val špekulativnih ulaganja. Naprotiv, oni često postaju dio istog obrasca: rani kupci i izdavatelji profitiraju, kasniji ulagači kupuju na vrhuncu, a tržište se zatim okreće novom narativu.

U slučaju $TRUMP-a razlika je u tome što taj narativ nije nastao oko anonimnog internetskog meme-a, nego oko američkog predsjednika.

Američki tehnološki milijarderi na nogama zbog kontroverznog prijedloga poreza u Kaliforniji

Kalifornijski prijedlog jednokratnog poreza na milijardere trebao je biti politička poruka o pravednijem financiranju zdravstva, obrazovanja i socijalnih programa. No inicijativa se pretvorila u jedan od najskupljih i najzanimljivijih političkih okršaja između progresivnih sindikata i tehnološke elite koja je desetljećima oblikovala gospodarstvo najbogatije američke savezne države.

U središtu priče nalazi se Sergey Brin, suosnivač Googlea i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Prema pisanju Business Insidera, Brin je donirao ukupno 82 milijuna dolara odboru Building a Better California, koji se protivi prijedlogu kalifornijskog poreza na milijardere. Taj je odbor prikupio više od 118 milijuna dolara od manje od desetak donatora, dok su zagovornici prijedloga, predvođeni sindikatom SEIU-UHW, potrošili desetke milijuna dolara kako bi prijedlog doveli na glasački listić.

Prijedlog predviđa jednokratni porez od pet posto na neto imovinu stanovnika Kalifornije čija vrijednost premašuje milijardu dolara. Prema dostupnim opisima inicijative, porez bi obuhvatio oko 200 najbogatijih stanovnika države, a mogao bi se plaćati u ratama tijekom pet godina. Zagovornici procjenjuju da bi mjera mogla u proračun donijeti oko 100 milijardi dolara, pri čemu bi najveći dio prihoda bio usmjeren u zdravstvo, a ostatak u obrazovanje i programe prehrambene pomoći.

Business Insider navodi da se uz Brina u opoziciji ovom prijedlogu nalaze i poznati investitori, osnivači i tehnološki lideri, uključujući Johna Doerra, Chrisa Larsena, Michaela Moritza, Patricka Collisona, Erica Schmidta, Petera Thiela, Stewarta Resnicka, Tonyja Xua, Maxa Levchina, Rona Conwaya i Daniela Tiernyja.

Sergey Brin na konferenciji — James Duncan Davidson/O'Reilly Media

Prijedlog dolazi u politički osjetljivom trenutku. Kalifornija se već godinama suočava s izrazitom ovisnošću proračuna o prihodima najbogatijih poreznih obveznika. Upravo zato protivnici mjere tvrde da bi dodatno oporezivanje ultra-bogatih moglo potaknuti odlazak kapitala, promjene porezne rezidencije i premještanje poslovnih struktura u druge američke savezne države.

Glavni pokretač mjere je SEIU United Healthcare Workers West, sindikat koji prijedlog predstavlja kao odgovor na rezove u federalnom financiranju zdravstvenih i socijalnih programa. Prema pisanju Los Angeles Timesa, prijedlog će se pojaviti na glasačkom listiću u studenome 2026., nakon što nisu uspjeli pregovori o kompromisnoj verziji s nižom stopom od dva posto.

Posebno je zanimljiva pozicija kalifornijskog guvernera Gavina Newsoma. Iako je demokrat i često se pozicionira kao jedan od najistaknutijih progresivnih političara u SAD-u, Newsom se protivi ovoj mjeri. Njegov otpor pokazuje koliko je porez na bogatstvo politički neugodno pitanje čak i za demokrate u Kaliforniji: popularan je među dijelom birača, ali potencijalno problematičan za saveznu državu čiji proračun snažno ovisi o malom broju iznimno bogatih poreznih obveznika.

U tehnološkim i investicijskim krugovima argument protiv poreza najčešće se svodi na konkurentnost. Kalifornija je već skuplja, strože regulirana i porezno zahtjevnija od država poput Teksasa, Floride ili Nevade. Dodatni porez na bogatstvo, tvrde kritičari, mogao bi ubrzati odlazak osnivača, investitora i njihovih holding-struktura.

No takva obrana nosi i reputacijski rizik. Brin, Schmidt, Thiel, Collison i drugi nisu obični porezni obveznici. Oni su simboli industrije koja je profitirala od kalifornijskog ekosustava: sveučilišta, radne snage, infrastrukture, kapitala i kulture sklone riziku. Kada ta ista elita potroši više od 100 milijuna dolara kako bi zaustavila jednokratni porez, protivnici će to lako prikazati kao pokušaj zaštite osobnog bogatstva, a ne kalifornijske ekonomije.

Ishod ove kampanje mogao bi imati posljedice daleko izvan granica Kalifornije. Ako porez prođe, druge savezne države mogle bi dobiti politički model za oporezivanje akumuliranog bogatstva. Ako prijedlog bude odbačen, bit će to još jedan dokaz da je bogatstvo u američkoj politici teško oporezivati ne samo zbog pravnih i tehničkih prepreka, nego i zbog gole financijske snage onih koje bi takav porez pogodio.

U Kanadi se otvara najveća svjetska tvornica za prenamjenu baterija iz električnih automobila

Moment Energy, cleantech tvrtka iz kanadske pokrajine Britanske Kolumbije, službeno je otvorila Megafactory 1 u predgrađu Vancouvera, pogon koji opisuje kao najveću svjetsku tvornicu za prenamjenu baterija iz električnih vozila. Ono što je dodatno privuklo pozornost industrije jest brzina realizacije projekta: kompanija navodi da je cijeli pogon postao operativan samo šest tjedana nakon što je najavljen.

Kompanija u novom pogonu rastavlja, testira i prenamjenjuje iskorištene baterije iz električnih vozila u stacionarne sustave za pohranu energije. Takvi sustavi mogu se koristiti u podatkovnim centrima, bolnicama, tvornicama, mikromrežama i drugim objektima kojima je potrebna pouzdana električna energija.

Moment Energy tvrdi da će Megafactory 1 do 2030. dosegnuti proizvodni kapacitet od 1 GWh second-life baterijskih sustava. Kompanija također očekuje otvaranje više od 100 izravnih radnih mjesta te potporu za više od 1.000 neizravnih radnih mjesta.

Za industriju električnih vozila, ovo je važan signal. Jedna od najčešćih kritika EV tranzicije odnosi se na pitanje održivosti baterija: koliko dugo traju, što se događa nakon uporabe u vozilu i može li se vrijedni materijal iskoristiti prije konačnog recikliranja. Second-life modeli pokušavaju produžiti ekonomski vijek baterije prije nego što ona završi u procesu reciklaže.

Baterija koja više nije idealna za automobil, gdje su masa, domet i performanse presudni, i dalje može biti vrlo korisna u stacionarnom sustavu, gdje je prostor manje ograničavajući faktor. To otvara prostor za novi lanac vrijednosti: proizvođači automobila, operateri baterijskih sustava, energetske kompanije i industrijski korisnici mogli bi se povezati u tržište koje tek počinje pokazivati puni potencijal.

Ako se model pokaže uspješnim, stare baterije iz električnih automobila mogle bi postati jedan od ključnih resursa nove energetske ekonomije — ne otpad koji treba što prije zbrinuti, nego most između mobilnosti i stabilnije, otpornije elektroenergetske mreže.

Gospodarski utjecaj Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. bit će ograničen

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026., koje zajednički organiziraju Sjedinjene Američke Države, Kanada i Meksiko, bit će najveće izdanje tog natjecanja u povijesti. Prvi put na završnom turniru sudjeluje 48 reprezentacija, a tijekom prvenstva bit će odigrane 104 utakmice u 16 gradova domaćina. Očekuje se dolazak oko 6,5 milijuna posjetitelja, među kojima bi trebalo biti približno 2,6 milijuna međunarodnih gostiju.

Prema najnovijoj analizi Allianz Tradea, turnir bi tijekom lipnja i srpnja 2026. mogao generirati oko 9 milijardi američkih dolara dodatne gospodarske aktivnosti u Sjevernoj Americi. Iako FIFA za komercijalni ciklus od 2023. do 2026. očekuje rekordnih 13 milijardi dolara prihoda, najveći dio šireg ekonomskog učinka prvenstva neće proizlaziti iz televizijskih prava, sponzorstava ili prodaje ulaznica, nego iz turističke potrošnje.

Procjene pokazuju da bi navijači i ostali posjetitelji tijekom turnira mogli potrošiti oko 8 milijardi dolara na smještaj, ugostiteljstvo, prijevoz, kupnju i zabavu. Od tog iznosa oko 6,8 milijardi dolara trebalo bi otpasti na potrošnju stranih gostiju, dok bi ostatak činila domaća potrošnja. Dodatnih približno milijardu dolara očekuje se kroz prihode zrakoplovnih kompanija, dok bi sličan iznos mogao biti usmjeren u sigurnosne operacije povezane s organizacijom turnira.

Najveći gospodarski učinak očekuje se u Sjedinjenim Američkim Državama, kojima se pripisuje oko 5,4 milijarde dolara dodatne gospodarske aktivnosti. Meksiko bi, prema procjenama, mogao ostvariti oko 1,4 milijarde dolara, a Kanada približno 1,2 milijarde dolara.

Najizravnije koristi imat će sektori povezani s turizmom i potrošnjom posjetitelja. Hoteli u gradovima domaćinima očekuju iznimno visoku popunjenost, između 90 i 95 posto, uz rast cijena smještaja od 15 do 20 posto nakon objave rasporeda utakmica. Zrakoplovne kompanije trebale bi profitirati od povećane potražnje i ograničenih kapaciteta, dok se snažniji prihodi očekuju i u ugostiteljstvu, maloprodaji te industriji zabave.

Unatoč impresivnim apsolutnim brojkama, analiza upozorava da će makroekonomski učinak prvenstva ipak ostati relativno ograničen u odnosu na veličinu gospodarstava zemalja domaćina. Procjenjuje se da bi Svjetsko prvenstvo moglo povećati američki BDP za oko 6,1 milijardu dolara, meksički za 1,7 milijardi dolara, a kanadski za 1,3 milijarde dolara. U kontekstu ukupne veličine tih gospodarstava, riječ je o vidljivom, ali ipak ograničenom doprinosu gospodarskom rastu.

Evo zašto OpenAI želi dati vlasnički udio američkoj vladi

Prema pisanju Financial Timesa, OpenAI je razgovarao o mogućnosti da američkoj vladi prepusti oko pet posto vlasničkog udjela u kompaniji. Riječ je o prijedlogu koji bi se mogao povezati s idejom američkog državnog, odnosno javnog investicijskog fonda, mehanizma kroz koji bi šira američka javnost barem posredno mogla sudjelovati u dobiti koju stvara jedna od najmoćnijih tehnologija današnjice.

Prijedlog, koji se povezuje s izvršnim direktorom OpenAI-ja Samom Altmanom, još je u ranoj fazi i daleko je od formalnog dogovora. No sama činjenica da se o njemu razgovara pokazuje koliko se promijenio odnos Silicijske doline i Washingtona. Donedavno su najveće tehnološke kompanije nastojale držati državu što dalje od svojih vlasničkih struktura. Danas, u eri umjetne inteligencije, potpora države, regulatorna naklonost i pitanja nacionalne sigurnosti postaju gotovo jednako važni kao kapital privatnih investitora.

OpenAI ovu ideju, prema dostupnim izvješćima, predstavlja kao način da se dio financijskih dobitaka od procvata umjetne inteligencije podijeli s američkom javnošću. Axios navodi da se prijedlog uklapa u Altmanovu dugogodišnju sklonost modelima u kojima javnost dobiva udio u novostvorenom tehnološkom bogatstvu, ali i u politički osjetljiv trenutak u kojem Washington sve pozornije promatra najnaprednije AI modele.

No iza idealističkog jezika o “dijeljenju koristi” krije se i tvrda politička realnost. OpenAI i drugi AI startupi nalaze se pod sve većim pritiskom zbog mogućih zloupotreba naprednih modela, utjecaja na tržište rada, koncentracije moći i pitanja može li javnost uopće nadzirati tehnologiju koja se razvija brže od zakonodavstva. Reuters ističe da se prijedlog pojavljuje upravo u trenutku kada američki regulatori razmatraju kako nadzirati kompanije čije bi tržišne procjene mogle dosegnuti razine donedavno rezervirane samo za najveće tehnološke divove.

Prema nekim procjenama koje su prenijeli američki mediji, udio od pet posto u OpenAI-ju mogao bi vrijediti više od 40 milijardi dolara, ovisno o procijenjenoj vrijednosti kompanije. New York Post navodi procjenu od oko 42,6 milijardi dolara, temeljenu na navodnoj valuaciji OpenAI-ja od 852 milijarde dolara. U slučaju budućeg izlaska kompanije na burzu i još veće tržišne vrijednosti, taj bi udio mogao vrijediti i znatno više.

Bijela kuća je još u veljači 2025. naredila izradu plana za uspostavu američkog državnog fonda, uključujući moguće izvore financiranja, investicijsku strategiju, strukturu fonda i model upravljanja.

Za OpenAI, pak, moguća korist je očita. Država kao dioničar mogla bi kompaniji dati dodatni politički legitimitet u trenutku kada se AI sektor suočava s pitanjima sigurnosti, tržišnog natjecanja i društvene odgovornosti. No to istodobno otvara i ozbiljne dileme. Bi li OpenAI time stekao povlašten položaj u odnosu na konkurente? Bi li vlada mogla nepristrano regulirati industriju u kojoj ima vlasnički interes? I bi li takav model zapravo dodatno učvrstio dominaciju nekoliko najvećih AI igrača?

Politički put također nije jednostavan. Axios piše da bi provedba takvog plana vjerojatno zahtijevala odobrenje Kongresa, što znači da bi prijedlog morao proći ne samo tehnološke i financijske pregovore, nego i duboko podijeljenu američku političku scenu.

U svojoj suštini, OpenAI-jev prijedlog otvara pitanje koje nadilazi jednu kompaniju: hoće li umjetna inteligencija ostati prvenstveno privatni izvor profita ili će država pokušati izgraditi model u kojem javnost dobiva izravan udio u novom tehnološkom bogatstvu?

PlayStation ostaje bez fizičkih diskova za nove videoigre

Japanski tehnološki div objavio je da će od siječnja 2028. prestati proizvoditi fizičke diskove za nove igre koje izlaze na PlayStation konzolama. Nakon tog datuma, novi naslovi bit će dostupni isključivo digitalno — preko PlayStation Storea i drugih digitalnih prodajnih kanala. Igre koje su već objavljene ili će dobiti fizičko izdanje prije 2028. neće biti pogođene ovom promjenom.

Reuters navodi da je digitalna prodaja činila oko 80 posto Sonyjeve prodaje videoigara u 2025. godini, što pokazuje koliko se tržište već odmaknulo od tradicionalnog modela kupnje igara u trgovinama.

Za Sony, to je poslovno logičan potez. Digitalna distribucija smanjuje troškove proizvodnje, pakiranja, logistike i zaliha. Također daje kompaniji veću kontrolu nad cijenama, promocijama i odnosom s kupcima. Umjesto da prihod dijeli s fizičkim lancima trgovina, PlayStation sve više gura korisnike prema vlastitom digitalnom ekosustavu.

No za dio igrača ovo nije samo tehnička promjena. To je kraj jedne kulture.

Fizičke kopije igara desetljećima su bile više od načina distribucije. One su značile vlasništvo, kolekcionarstvo, posudbu, preprodaju i osjećaj da igra stvarno pripada kupcu. Digitalni model nudi praktičnost, ali otvara i neugodna pitanja: što se događa ako se digitalna trgovina jednog dana zatvori, ako korisnik izgubi pristup računu ili ako izdavač ukloni igru iz prodaje?

Sonyjev potez također bi mogao nagovijestiti kako će izgledati sljedeća generacija PlayStation hardvera. PS5 već postoji u digitalnoj verziji, dok novije varijante koriste odvojivi disk pogon. Ako će nove igre od 2028. izlaziti samo digitalno, pitanje je hoće li disk pogon na budućim konzolama uopće ostati standardna opcija ili tek dodatak za starije naslove i kolekcionare.

PlayStation je izrastao na fizičkim diskovima. Od prvog PlayStationa i njegovih sivih CD-a, preko DVD-a na PlayStationu 2 do Blu-ray generacije, fizički medij bio je dio identiteta konzole. Sada Sony poručuje da je taj dio povijesti pri kraju.

Honda pronašla novo tržište: baterije za automobile sada ciljaju AI podatkovne centre

Japanski automobilski div započeo je proizvodnju baterija namijenjenih sustavima za pohranu energije koji se koriste u podatkovnim centrima, piše TechCrunch. Riječ je o proizvodnji u SAD-u, u saveznoj državi Ohio, u pogonu povezanom s Hondinim partnerstvom s južnokorejskim LG Energy Solutionom.

To ne znači da Honda postaje novi Amazon Web Services ili Microsoft Azure. Kompanija ne ulazi u posao upravljanja podatkovnim centrima, nego se pozicionira dublje u lancu opskrbe koji ih održava na životu.

Hondin potez dolazi u trenutku kada se američko tržište električnih vozila razvija sporije nego što su proizvođači automobila očekivali. To je natjeralo dio automobilske industrije da preispita planove, preraspodijeli ulaganja i potraži nove izvore potražnje za baterijskim kapacitetima. Honda je već signalizirala da će u SAD-u snažnije balansirati između električnih vozila, hibrida i drugih baterijskih primjena, dok je šira industrija suočena s viškom kapaciteta u pogonima koji su izvorno građeni za EV revoluciju.

Upravo tu nastupa AI. Podatkovni centri postali su jedan od najbrže rastućih potrošača električne energije, a velike tehnološke kompanije troše stotine milijardi dolara na novu infrastrukturu. TechCrunch je ranije ove godine izvijestio da hyperscaleri u 2026. planiraju gotovo 700 milijardi dolara ulaganja u projekte podatkovnih centara, što pokazuje razmjere utrke koju pokreću umjetna inteligencija, cloud usluge i sve veća potreba za računalnom snagom.

Honda nije jedina koja ovako razmišlja. Reuters je u ožujku izvijestio da General Motors i LG Energy Solution prenamjenjuju svoju tvornicu baterija u Tennesseeju kako bi proizvodili baterije za sustave pohrane energije, nakon usporavanja potražnje za električnim vozilima. U istom izvješću navodi se da potražnja za baterijama za pohranu energije trenutačno znatno premašuje ponudu, osobito zbog potreba AI podatkovnih centara.

Hondin slučaj posebno je zanimljiv jer pokazuje kako se automobilska industrija sve više preklapa s energetikom i tehnologijom. Tvornica u Ohiju izvorno je bila dio velikog zajedničkog projekta Honde i LG Energy Solutiona vrijednog 4,4 milijarde dolara, zamišljenog za proizvodnju litij-ionskih baterija za električna vozila. Reuters je krajem 2025. izvijestio da LG Energy Solution prodaje Hondi zgrade i imovinu povezane s tvornicom u Ohiju u transakciji vrijednoj 2,86 milijardi dolara, pri čemu je Honda istaknula da joj to daje fleksibilnost za dugoročnu baterijsku strategiju — ne samo za električna vozila, nego i za hibride.

Invera Equity Partners ojačala svoj tim

Invera Equity Partners, upravitelj investicijskih fondova usmjeren na jugoistočnu Europu nastavlja jačati svoj tim daljnjim ulaganjima u ključne funkcije koje podupiru rast portfeljnih kompanija i razvoj investicijske platforme.

Nakon ranijeg imenovanja Ivana Josipovića za Partnera zaduženog za investicije i Bojana Radlovića za Operativnog Partnera, Invera dodatno širi tim imenovanjem Brune Kostelac Košir na poziciju Head of Talent te Nine Radić Kuzik na poziciju Chief Legal Officer, navodi se u priopćenju.

Invera Equity Partners ranije je proširila svoj tim s novim partnerima. Nova imenovanja dolaze u razdoblju snažnog rasta Invere, koja je nedavno objavila prvo zatvaranje drugog fonda u iznosu od 160 mil. EUR.

Ivan Josipović, kao Partner zadužen za investicije, vodi investicijski tim i odgovoran je za razvoj i provedbu Inverine investicijske strategije. Njegova uloga obuhvaća identifikaciju novih investicijskih prilika, razvoj odnosa s poduzetnicima i vlasnicima kompanija, vođenje procesa dubinske analize i strukturiranja transakcija te podršku portfeljnim društvima u stvaranju vrijednosti nakon ulaganja.

Član je Inverinog tima od 2020. godine, a iza sebe ima više od 13 godina iskustva u private equity ulaganjima, M&A-u i transakcijskom savjetovanju. Prije dolaska u Inveru radio je u KPMG-u i EY-u, savjetujući klijente na domaćim i međunarodnim transakcijama, uključujući akvizicije, prodaje društava i druge složene korporativne transakcije. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te završio CFA i ACCA, dvije najprestižnije međunarodne profesionalne kvalifikacije u području financija.

Bojan Radlović, Operativni Partner, sa svojim timom radi zajedno s upravama portfeljnih kompanija na ubrzanju njihova rasta i provedbi ključnih strateških inicijativa. Kroz operativna unapređenja, razvoj poslovanja, međunarodnu ekspanziju i razvoj organizacije pomaže kompanijama stvarati veću vrijednost za kupce i ostvarivati dugoročni rast.

Radlović je u Inveru došao s mjesta predsjednika Uprave Kompare, Inverine portfeljne tvrtke. Ranije je bio Chief Digital Officer u Fortenova Grupi, a prije toga CEO Money.co.uk i Chief Growth Officer u RVU-u, gdje je sudjelovao u razvoju poslovanja od startupa do organizacije s više od 1.000 zaposlenika. Karijeru je započeo u McKinsey & Company, a MBA diplomu stekao je na London Business Schoolu.

"Izgradnja snažnog internog tima jedan je od ključnih stupova naše strategije stvaranja vrijednosti. Nakon što smo dodatno ojačali investicijske i operativne kapacitete imenovanjem Ivana i Bojana partnerima, sada nastavljamo ulagati u funkcije koje dugoročno čine razliku - razvoj talenata i vrhunsku pravnu podršku. Bruna i Nina donose iskustvo koje će dodatno osnažiti naš rad s portfeljnim kompanijama i omogućiti nam da budemo još kvalitetniji partner poduzetnicima", izjavila je Zrinka Vuković Berić, Board Member za Middle and Back Office, Invera Equity Partners.

U središtu Inverina poslovnog modela nalazi se operativni tim koji zajedno s investicijskim timom blisko surađuje s upravama portfeljnih kompanija tijekom cijelog investicijskog ciklusa. Za razliku od tradicionalnog savjetodavnog pristupa, Inverin operativni tim aktivno sudjeluje u definiranju i provedbi strateških inicijativa koje obuhvaćaju komercijalni rast, razvoj organizacije, operativnu izvrsnost, M&A i međunarodnu ekspanziju.

Nova imenovanja dio su najavljenog rasta tima s 11 na 23 zaposlenika, nakon što je Invera u travnju objavila prvo zatvaranje Fonda II od 160 mil. EUR - 2,5 puta više od prvog fonda. Konačno zatvaranje, s ciljem od 200 mil. EUR, planirano je za zadnji kvartal 2026. godine. Inverine investicije uključuju ulaganja u tvrtke kao što su Muzej iluzija, Kompare, Entrio, Marles te Igrandia i Everfun.

Novi igrač u gaming sektoru je medijska kompanija koju svi dobro poznajete

Prema Reutersu, koji se poziva na tri osobe upoznate s planovima, NBCUniversal razmatra širenje u digitalni gaming i razvoj novih zabavnih franšiza nakon planiranog odvajanja od Comcasta. Riječ je o potezu koji bi mogao označiti novu fazu za kompaniju čije se poslovanje desetljećima gradilo na televiziji, filmskim studijima i zabavnim parkovima.

Za sada, to nije službena najava velike gaming akvizicije niti potvrda konkretnog projekta. No sama činjenica da NBCUniversal razmatra taj smjer govori mnogo o tome kako se mijenja logika medijske industrije.

Comcast je, piše Reuters, najavio veliki korporativni zaokret: razdvajanje na dvije javno izlistane kompanije. Jedna bi bila Comcast, fokusiran na broadband, wireless i tehnološke usluge, dok bi novi NBCUniversal objedinio NBC, Telemundo, Universal Pictures, Peacock, Sky, tematske parkove i druge medijske i zabavne brendove. Time se praktički završava era velikog spajanja telekomunikacija i medija koja je obilježila prošlo desetljeće.

U toj novoj strukturi NBCUniversal bi morao dokazati da može rasti samostalno. A upravo tu gaming postaje logična, iako rizična, opcija.

NBCUniversal ima ono što mnoge gaming kompanije žele: prepoznatljive franšize, likove, filmske studije, animaciju, streaming platformu i globalni lanac tematskih parkova. Universal već zna kako jedan brend pretvoriti u iskustvo koje živi izvan filmskog platna — od kina do parkova, merchandisinga i streaming platformi. Videoigre bi bile sljedeći korak u toj istoj strategiji: pretvaranje intelektualnog vlasništva u stalno aktivan digitalni svijet.

Reuters navodi da su Comcast i NBCUniversal već ranije istraživali mogućnosti u gaming sektoru, uključujući kontakte ili razmatranja vezana uz kompanije poput Activisiona, Electronic Artsa i Epic Gamesa.

No ulazak u videoigre nije jednostavan. Hollywood je više puta naučio da popularan film ne znači automatski uspješnu videoigru. Gaming publika je zahtjevna, razvoj skupi, a neuspjesi vidljivi i skupi.

Ipak, poslovna logika je jasna. Gaming je industrija u kojoj uspješna franšiza može živjeti godinama, donositi prihode kroz dodatni sadržaj, online zajednice, pretplate i mikrotransakcije te služiti kao temelj za filmove, serije i tematske atrakcije.

Reuters inače navodi da Comcast nakon spinoffa planira zadržati do 19,9 posto udjela u NBCUniversalu, uz namjeru postupnog smanjenja tog udjela. Nova kompanija pritom bi, radi poreznog tretmana transakcije, morala ostati neovisna najmanje godinu dana.

Brža elektrifikacija cestovnog prometa mogla bi spasiti milijune života, kaže istraživanje

Električni automobili već se godinama predstavljaju kao klimatsko rješenje. No novo istraživanje tvrdi da bi pitanje elektrifikacije prometa moglo biti jednako važno i za javno zdravlje — i to u razmjerima koji se mjere milijunima života.

Prema novom izvješću International Council on Clean Transportationa, brži globalni prijelaz na vozila s nultom emisijom mogao bi do 2050. spriječiti oko 8,8 milijuna prijevremenih smrti povezanih sa zagađenjem iz cestovnog prometa. ICCT procjenjuje da emisije iz cestovnih vozila danas u prosjeku pridonose jednoj prijevremenoj smrti svakih 45 sekundi te novom slučaju dječje astme svake dvije minute.

To je dramatična brojka, ali i podsjetnik da se rasprava o električnim vozilima ne vodi samo oko dometa, cijene baterija ili dostupnosti punionica. Ona se sve više vodi i oko zraka koji ljudi udišu u gradovima, uz prometnice i u regijama u kojima se stari vozni park zadržava dulje nego u bogatijim zemljama.

ICCT, organizacija poznata i po ulozi u razotkrivanju Volkswagenova Dieselgate skandala, u svom izvješću navodi da bi ambicioznija elektrifikacija mogla smanjiti broj prijevremenih smrti od zagađenja cestovnog prometa za 63 posto te broj novih slučajeva dječje astme za 80 posto. U suprotnom scenariju, bez ubrzanog prijelaza, globalni broj smrti povezanih s takvim zagađenjem mogao bi do 2050. porasti za 74 posto.

Električni automobili u ovoj studiji nisu prikazani samo kao industrijski trend ili politički simbol zelene tranzicije. Oni su prikazani kao zdravstvena intervencija — poput čišćih elektrana, strožih standarda za zrak ili zabrane najprljavijih goriva.

Najveći zdravstveni problem kod cestovnog prometa nisu samo emisije ugljikova dioksida, koje zagrijavaju planet, nego i lokalni zagađivači: sitne čestice, dušikovi oksidi i drugi spojevi koji se povezuju s bolestima srca, pluća i dišnog sustava. Ti zagađivači posebno pogađaju djecu, starije osobe i ljude koji žive blizu prometnih koridora.

No izvješće dolazi u trenutku kada se tranzicija prema električnim vozilima politički i tržišno komplicira. U dijelu zemalja poticaji se smanjuju, proizvođači automobila traže fleksibilnije rokove, a potrošači se žale na cijenu vozila i nedostatak infrastrukture za punjenje. Istodobno, globalna prodaja električnih vozila i dalje raste, ali neravnomjerno: bogatije zemlje brže mijenjaju vozni park, dok siromašnije često dulje ostaju ovisne o starijim i prljavijim vozilima.

To stvara opasan paradoks. Zemlje koje najviše trebaju čišći promet često imaju najmanje fiskalnog prostora za subvencije, punionice i brzu obnovu voznog parka. ICCT upozorava da bi se bez snažnije politike zdravstveni teret zagađenja mogao sve više premještati prema zemljama s nižim i srednjim dohotkom, dok bogatije zemlje postupno čiste svoje ceste.

Naravno, studija ne znači da će električni automobili sami riješiti problem zagađenja. Potrebna je čišća proizvodnja električne energije, bolji javni prijevoz, manje prometne gužve, sigurnija infrastruktura za pješake i bicikliste te pametnije urbano planiranje. Električni automobil s prljavom strujom i dalje je samo dio rješenja, ne cijela strategija.

Ali zdravstvena računica mijenja političku dinamiku. Ako brža elektrifikacija doista može spriječiti milijune prijevremenih smrti, tada odgađanje tranzicije više nije samo industrijsko ili ideološko pitanje. Ono postaje pitanje javnog zdravlja, kažu autori gore spomenutog istraživanja.

Gameri neće biti sretni kada vide koliko će (možda) koštati novi PlayStation 6

PlayStation 6 još nije službeno predstavljen, ali nova neslužbena procjena troškova već je otvorila pitanje koje bi moglo obilježiti iduću generaciju konzola: koliko su igrači spremni platiti za budućnost gaminga?

Prema navodima koje prenosi više specijaliziranih tehnoloških i gaming portala, hardverski leaker Kepler_L2 procjenjuje da je takozvani bill of materials — odnosno osnovni trošak komponenti za PlayStation 6 — porastao za oko 200 dolara u odnosu na ranije procjene. Umjesto ranije spominjanih 760 dolara, nova neslužbena brojka kreće se oko 960 dolara po konzoli. Sony te podatke nije potvrdio, a kompanija zasad nije objavila ni službene specifikacije, ni datum izlaska, ni cijenu nove konzole.

Trošak komponenti od gotovo tisuću dolara ne znači da bi se PlayStation 6 nužno prodavao po toj cijeni, ali pokazuje koliki bi pritisak mogao biti na Sony ako želi zadržati konzolu u cjenovnom rasponu prihvatljivom masovnom tržištu.

Najveći problem navodno dolazi iz dijelova koje gaming industrija više ne kontrolira: memorije i pohrane podataka. RAM i SSD-ovi sve su skuplji jer se za iste proizvodne kapacitete natječu proizvođači konzola, računala, servera i podatkovnih centara za AI.

To je važan zaokret za industriju koja je godinama funkcionirala po relativno jednostavnom modelu: proizvođači su konzole često prodavali uz minimalnu maržu ili čak gubitak, a novac su kasnije zarađivali kroz igre, pretplate i digitalnu trgovinu. No Sony sada šalje opreznije signale. Kompanija je nedavno poručila da ne namjerava prodavati hardver uz značajne gubitke te da će pažljivo pratiti tržište i objašnjavati kupcima vrijednost koju dobivaju u odnosu na cijenu.

Ako se taj pristup zadrži, PlayStation 6 mogao bi doći u potpuno drukčije tržišno okruženje od onoga u kojem su lansirani PlayStation 4 ili PlayStation 5. Konzole više nisu samo uređaji za fizičke diskove i ekskluzivne igre. One su središta pretplatničkih usluga, digitalnih trgovina, cloud gaminga, streaminga i ekosustava dodatne opreme. Sony pritom sve otvorenije govori o budućnosti PlayStationa koja ide “izvan dnevnog boravka”, što uključuje fleksibilnije načine igranja, Remote Play, PlayStation Portal i potencijalno nove formate hardvera.

No za potrošače, ključna riječ i dalje je cijena. PlayStation 5 već je tijekom životnog ciklusa poskupio na pojedinim tržištima, a PS5 Pro je dodatno pomaknuo psihološku granicu za premium konzolu. Ako se neslužbene procjene o troškovima PlayStationa 6 pokažu blizu stvarnosti, Sony će se morati odlučiti između nekoliko neugodnih opcija: prihvatiti nižu maržu, podići maloprodajnu cijenu, ponuditi više verzija konzole ili snažnije gurati pretplate i digitalne usluge kako bi opravdao skuplji ulazak u ekosustav.

Za gaming industriju to bi mogao biti prijelomni trenutak. Ako PlayStation 6 doista dođe blizu cijene od tisuću dolara, konzola više neće biti gotovo automatska kupnja za milijune kućanstava, nego ozbiljna investicija. To bi moglo otvoriti prostor jeftinijim modelima, handheld uređajima, cloud gamingu ili PC alternativama. Moglo bi i dodatno produžiti životni ciklus PlayStationa 5, jer mnogi igrači možda neće žuriti s nadogradnjom.

Za Sony je izazov jasan: mora uvjeriti igrače da iduća generacija vrijedi više — možda znatno više — nego prošla.

Ni Musk nije ostao imun na legendarno Buffettovo ulaganje u Coca-Colu

Elon Musk je navikao na brojke koje kod većine ljudi izazivaju vrtoglavicu. No čak je i šef Tesle i SpaceX-a svojedobno zastao pred jednim iznosom: stotinama milijuna dolara koje Berkshire Hathaway svake godine ubire samo od dividendi Coca-Cole.

Priča se ponovno počela širiti nakon što su američki financijski portali podsjetili na Muskov komentar iz 2023., kada je na X-u, reagirajući na Buffettovu zaradu od Coca-Colinih dividendi, napisao: “Berkshire Hathaway high on Coke.” Bila je to tipična Muskova kombinacija ironije, burzovnog komentara i internetske dosjetke — ali iza šale stoji jedna od najuspješnijih dugoročnih investicijskih priča u modernoj povijesti Wall Streeta.

Berkshire Hathaway, investicijsko carstvo Warrena Buffetta, drži oko 400 milijuna dionica Coca-Cole. Prema izračunima koje prenose američki financijski mediji, ta je ulagačka pozicija 2022. Berkshireu donijela oko 704 milijuna dolara godišnjih dividendi. Budući da je Coca-Cola u međuvremenu povećala dividendu, godišnji priljev za Berkshire danas se procjenjuje na oko 816 milijuna dolara.

To je gotovo nezamisliv iznos za pasivni prihod: kompanija ne mora prodavati dionice, ne mora trgovati na dnevnoj bazi i ne mora pogađati kratkoročne burzovne trendove. Dovoljno je da drži dionice kupljene nekoliko desetljeća ranije.

Upravo je to srž Buffettove filozofije. Dok investicijski svijet sve češće juri za umjetnom inteligencijom, kriptovalutama, “meme” dionicama i najnovijim tehnološkim trendovima, Berkshireova Coca-Cola ostaje primjer stare škole kapitalizma: kupi snažan brend, drži ga desetljećima i pusti da dividende rade svoje.

Buffett je u Coca-Colu počeo ozbiljno ulagati nakon burzovnog sloma 1987., kada je vidio priliku u globalnom brendu s iznimno jakom distribucijom i emocionalnom vezom s potrošačima. Ono što je tada izgledalo kao velika oklada na američku potrošačku kulturu, danas izgleda kao jedan od najčišćih primjera dugoročnog investiranja.

Coca-Cola pritom nije samo sentimentalna Buffettova investicija. Ona je dividendni stroj. Kompanija desetljećima povećava isplate dioničarima, a njezin proizvodni i distribucijski model omogućuje stabilne novčane tokove čak i u razdobljima gospodarske nesigurnosti. Za Berkshire, to znači redovit prihod koji se može reinvestirati, koristiti za nove akvizicije ili jednostavno jačati bilancu.

Naravno, to ne znači da je svaka dividendna dionica automatski dobra investicija. Visoka dividenda može biti i znak problema ako kompanija nema dovoljno snažan biznis da je dugoročno podrži. Buffettova lekcija nije u tome da treba slijepo kupovati dionice s visokim prinosom, nego da treba tražiti poslovne modele koji mogu desetljećima stvarati gotovinu.

Zato se stara Muskova dosjetka ponovno pokazala aktualnom. U samo nekoliko riječi podsjetila je na nešto što Wall Street često zaboravi: ponekad najimpresivnije bogatstvo ne nastaje spektakularnim potezima, nego strpljivim čekanjem da kvalitetan posao iz godine u godinu isplaćuje sve veće dividende.