Menu
Dok najveće svjetske tehnološke kompanije ulažu goleme iznose u razvoj umjetne inteligencije, podatkovne centre i računalnu infrastrukturu, ekonomisti sve češće postavljaju pitanje tko će od tih ulaganja imati najveće koristi. Razvijene zemlje, koje već raspolažu snažnom tehnološkom infrastrukturom, obrazovanom radnom snagom i kapitalom potrebnim za nova ulaganja, imaju znatno bolje izglede za iskorištavanje gospodarskog potencijala umjetne inteligencije od siromašnijih država.
MMF tako procjenjuje da bi uspješna primjena umjetne inteligencije u srednjoročnom razdoblju mogla povećati godišnju stopu rasta svjetskog gospodarstva za do 0,5 postotnih bodova. OECD istodobno predviđa da bi nova tehnologija mogla povećati godišnji rast produktivnosti u državama članicama za dodatnih 0,4 do 1,2 postotna boda. Iako je riječ o značajnom potencijalu, stručnjaci upozoravaju da se očekivani gospodarski učinci zasad tek djelomično ostvaruju.
„Za mnoga gospodarstva u razvoju ključno je pitanje hoće li uspjeti prihvatiti umjetnu inteligenciju i omogućiti njezinu široku primjenu”, izjavila je Era Dabla-Norris, zamjenica direktora MMF-ova Odjela za fiskalna pitanja, u razgovoru za Reuters.
Pritom je upozorila da dosadašnji podaci o rastu produktivnosti još uvijek ne potvrđuju velika očekivanja koja prate razvoj umjetne inteligencije.
Jedna od najvećih prepreka za siromašnija gospodarstva jest činjenica da učinkovita primjena umjetne inteligencije ne ovisi samo o dostupnosti novih tehnoloških alata. Za njezino šire korištenje potrebni su pouzdana opskrba električnom energijom, kvalitetna internetska infrastruktura, ulaganja u digitalizaciju i radnici koji znaju koristiti nove tehnologije.
Zemlje koje već imaju razvijene tehnološke sektore i kvalitetne obrazovne sustave mogu brže uključiti umjetnu inteligenciju u svakodnevno poslovanje, povećati produktivnost i privući dodatna ulaganja. Siromašnija gospodarstva, s druge strane, riskiraju još veće zaostajanje ako ne uspiju osigurati uvjete za primjenu novih tehnologija.
OECD u svojim analizama upozorava da bi umjetna inteligencija mogla dodatno oslabiti neke od tradicionalnih prednosti zemalja u razvoju, poput jeftinije radne snage. Ako kompanije u razvijenim državama zahvaljujući automatizaciji budu mogle proizvoditi robu i pružati usluge uz manje zaposlenih, dio poslova koji su se dosad selili u zemlje s nižim troškovima rada mogao bi se vratiti na razvijena tržišta.
Takav razvoj događaja mogao bi dodatno otežati gospodarski napredak država koje se još uvijek u velikoj mjeri oslanjaju na radno intenzivne industrije i pružanje jeftinijih usluga stranim kompanijama.
Uz moguće produbljivanje gospodarskih razlika među državama, MMF i OECD posebno upozoravaju na posljedice koje bi umjetna inteligencija mogla imati na tržište rada.
Procjene MMF-a pokazuju da bi oko 40 posto radnih mjesta u svijetu moglo biti izloženo utjecaju umjetne inteligencije. To ne znači da će toliki broj poslova nestati, već da bi se način njihova obavljanja mogao značajno promijeniti. Dio zadataka preuzet će računalni sustavi, dok će u drugim zanimanjima umjetna inteligencija pomagati zaposlenicima da posao obavljaju brže i učinkovitije.
Posebno su osjetljive skupine mladih radnika i zaposlenika na početku svoje karijere. Poslovi koji su se tradicionalno povjeravali početnicima, poput pripreme izvještaja, administrativnih zadataka, jednostavnijih analiza ili obrade podataka, među onima su koje umjetna inteligencija već danas može djelomično automatizirati.
To bi moglo stvoriti dodatne poteškoće za mlade koji tek pokušavaju steći prvo radno iskustvo. Ako kompanije sve veći dio jednostavnijih zadataka prepuste umjetnoj inteligenciji, mogle bi se smanjiti i mogućnosti za zapošljavanje početnika, ali i za stjecanje praktičnih znanja potrebnih za napredovanje u karijeri.
Takve promjene već se naziru u poslovnim odlukama velikih kompanija. Britanska banka Barclays najavila je ukidanje približno 5.000 radnih mjesta tijekom ove godine, pri čemu se sve više oslanja na tehnologiju, uključujući umjetnu inteligenciju, kako bi smanjila troškove i poboljšala poslovne rezultate. Istodobno se pojavljuju informacije da američka platforma za internetsku trgovinu eBay planira smanjiti broj zaposlenih za oko devet posto.
Iako se takva smanjenja broja zaposlenih ne mogu pripisati isključivo umjetnoj inteligenciji, pokazuju da automatizacija i tehnološke promjene imaju sve važniju ulogu u poslovnim odlukama velikih kompanija.
Unatoč velikim ulaganjima i sve široj dostupnosti alata poput ChatGPT-a, umjetna inteligencija još uvijek nije donijela gospodarske promjene kakve su mnogi očekivali.
Glavni ekonomist OECD-a Stefano Scarpetta upozorava da postoji velika razlika između poslova na koje umjetna inteligencija može utjecati i njezine stvarne primjene u poduzećima.
Dok milijuni ljudi već koriste AI alate za pisanje, pretraživanje informacija, obradu podataka ili svakodnevne zadatke, njihova primjena u ključnim poslovnim procesima još uvijek je ograničena.
Mnoge kompanije tek istražuju kako novu tehnologiju uključiti u poslovanje, a za ozbiljnije povećanje produktivnosti često nisu dovoljni samo novi računalni programi. Potrebne su i promjene u organizaciji rada, dodatno obrazovanje zaposlenika te ulaganja u postojeće informatičke sustave.
Upravo bi sposobnost prilagodbe mogla odrediti koje će kompanije ostvariti najveće koristi od umjetne inteligencije. Poduzeća koja uspiju uspješno automatizirati dio poslovanja i osloboditi zaposlenike rutinskih zadataka mogla bi postati konkurentnija, dok bi ona koja zaostanu u primjeni novih tehnologija mogla postupno gubiti tržišni položaj.
Iako se upozorenja MMF-a i OECD-a prvenstveno odnose na razlike između bogatih i siromašnih zemalja, slični izazovi postoje i unutar Europske unije.
MMF je u rujnu upozorio da bi umjetna inteligencija tijekom pet godina mogla povećati europsku produktivnost za približno jedan posto, ali i dodatno produbiti gospodarske razlike između država članica. Razvijenije europske ekonomije, koje raspolažu većim kapitalom i naprednijom tehnološkom infrastrukturom, mogle bi ostvariti znatno veće koristi od zemalja koje sporije ulažu u digitalizaciju.
Dodatni izazov za Europu predstavlja činjenica da razvoj najnaprednijih sustava umjetne inteligencije predvode američke i kineske kompanije. Europsko gospodarstvo zato bi moglo postati još ovisnije o stranim tehnološkim rješenjima, osobito ako ulaganja u vlastitu infrastrukturu i razvoj novih tehnologija ne budu pratila rast potražnje.
Za Hrvatsku i druge manje europske ekonomije posebno će biti važno koliko će brzo domaća poduzeća uspjeti prilagoditi poslovanje novim tehnologijama. To se osobito odnosi na mala i srednja poduzeća, koja često nemaju financijske i kadrovske mogućnosti kakvima raspolažu velike međunarodne kompanije.
Umjetna inteligencija mogla bi im pomoći u smanjenju administrativnih troškova, boljoj organizaciji poslovanja i povećanju produktivnosti, ali samo ako njezina primjena bude praćena odgovarajućim ulaganjima i obrazovanjem zaposlenika.
MMF i OECD zato naglašavaju da će državne politike imati važnu ulogu u tome kako će se gospodarske koristi od umjetne inteligencije rasporediti. Ulaganja u obrazovanje, digitalnu infrastrukturu i osposobljavanje radnika mogla bi biti presudna kako bi što veći broj građana i poduzeća mogao iskoristiti prednosti novih tehnologija.
