Jedan od najbogatijih ljudi kasnog srednjeg vijeka živio je u Francuskoj u 15. stoljeću i zvao se Jacques Coeur. Njegova spektakularna karijera jedan je od rijetkih primjera iz prošlosti koji savršeno ilustrira sve mogućnosti i opasnosti koje je sa sobom nosio položaj biznismena u to doba.

 

Putovanje koje je promijenilo sve

Jacques je rođen 1395. g. u Bourgesu u obitelji sitnog trgovca. Prve poslovne korake započeo je u kovnici novca koje su bile pod kraljevom nadležnošću.

U dobi od 37. g. Coeur se otisnuo s grupom trgovaca iz Montpelliera na Levant. Još uvijek nije jasno koja je bila svrha tog putovanja – duhovno hodočašće, diplomatska misija ili poslovno putovanje. Bilo kako bilo, Coeur se vratio u Francusku s jasnom vizijom kako će izgraditi svoje poslovno carstvo.

 

Put ka bogatstvu

Levant, poznat kao „zemlja izlazećeg sunca“ ili istočno Sredozemlje, je povezivao kršćanska tržišta na zapadu s onim muslimanskim na istoku. Coeur je postavio sebe na čelo tog iznimno profitabilnog posla.

Otvorivši trgovinu s Levantom Coeur je tijekom godina stekao ogroman imetak uvozeći u Francusku proizvode iz Azije, poput svile, brokata, ćilima, začina i druge egzotične robe. Europska elita bila je spremna platiti Coeuru bogatstvo kako bi došla u posjed luksuzne robe koja je isticala njihov društveni status.

 

Poslovno carstvo

Coeur je brzo izgradio reputaciju vještog trgovca i financijera. U tim vremenima baviti se poduzetništvom je bilo časno, no vrlo riskantno zanimanje. Jedinu zaštitu pružala im je diversifikacija poslovanja i široka geografska distribucija.

Coeur je za svaki biznis osnivao posebne kompanije. Za njega je radilo oko 300 agenata raštrkanih po svim važnim lukama svijeta, imao je trgovačke kuće u svim većim gradovima Francuske, a njegova flota sastojala se od sedam trgovačkih brodova i navodno je konkurirala moćnim talijanskim republikama toga doba. Poslovna organizacija koju je Coeur razvio u određenom se smislu smatra prethodnikom modernog biznisa.

 

Kraljev miljenik

Dobar glas koji je pratio Coeuru na koncu je dopro i do kralja Karla VII. Coeur je prvo imenovan upraviteljem kovnice, a potom dvorskim bankarom i članom kraljevskog vijeća. Ugled koji je Coeur uživao kod kralja izazivala je zavist i neprijateljstvo u državi.

Posjedujući nepogrešiv instinkt za biznis, Coeur je iskoristio svaku priliku i sredstvo da poveća svoje imetak. Imao je pristup ne samo vladaru i visokom društvu, već i sa stranim zemljama s kojima je Francuska imala političke i ekonomske veze.

Do svoje 54 godine Coeur je posjedovao bogatstvo koje mu je omogućilo da postane bankar kralja i kraljevog dvora. Posudivši enormnih 2,500.000 franaka koji su bili potrebni Karlu VII u borbi protiv Engleza u Stogodišnjem ratu Coeur koji je krojio političku kartu Francuske i Europe. Kao nagradu za vjernu službu vladar je njemu i njegovoj obitelji dodijelio status plemića.

 

„Država, to sam ja“

Jacques Coeur se nalazio na vrhuncu slave i bogatstva. Neopisivo bogat, s velikim i unosnim biznisom, brojnim imanjima i palačama diljem Francuske, internacionalnom karijerom trgovca, financijera i diplomata, Coeur se činio gotovo besmrtnim.

I onda, preko noći, odnosi s kraljem su zahladili. Možda su kraljevi dugovi postali preveliki, ili Coeurovi neprijatelji preutjecajni? Možda je nešto pogrešno odigrao. Kako god, Coeur je optužen za trovanje kraljeve ljubavnice, veleizdaju, financijske malverzacije, i naravno, alkemiju. Zatočen je, mučen i prisiljen priznati krivnju. Kralj je dao zaplijeniti svu njegovu golemu imovinu. Nakon tri godine zatočeništva uspio je pobjeći u Rim, odakle se uputio na ekspediciju protiv Osmanija. Tijekom ekspedicije „trgovački princ“ i nekoć najmoćniji čovjek Francuske, razbolio se i umro siromašan i odbačen na otoku Chiosu.