Aztečko carstvo bila je posljednja velika civilizacija pretkolumbovske Amerike koja je cvjetala u Meksičkoj dolini od 14. stoljeća pa do dolaska konkvistadora. Aztečka prijestolnica Tenochtitlàn nalazila se na jezeru Texcoco te je s oko 200.000 stanovnika predstavljala jedan od najvećih i najprosperitetnijih gradova u svijetu.

Trgovci Pochteca imali su poseban položaj u društvu

Poseban položaj u aztečkom društvu imali su profesionalni trgovci na velike udaljenosti. Zvali su se pochteca. Njihov položaj bio je niži od aristokratskog, no viši od običnih pučana. Pochteca su bili organizirani u posebne gilde čiji je zaštitnik bio bog Yacatecuhtli.

Gilde je karakterizirala stroga hijerarhija, nasljedno članstvo, te zasebni zakoni i sudovi što im je davalo veliku dozu autonomije. Na čelu gilde nalazila su se dva „velika“ trgovca, a najniže u hijerarhiji nalazili su se pripravnici. Pochtecatl je započinjao karijeru kao pripravnik trgujući isprva robom manje vrijednosti. Kako je postajao umješniji, mogao je napredovati i trgovati luksuznom robom.

Luksuzna roba

Pochteca su bili specijalizirani za luksuznu robu i trgovinu na velike udaljenosti. U potrazi za skupocjenom i egzotičnom robom poduzimali su duga i naporna putovanja van granica carstva. Svaka je ekspedicija uključivala nekoliko trgovaca, pripravnike i profesionalne nosače tlameme.

Na svojim ekspedicijama pochtece su zalazili i na prostore neprijateljskih država. Za takvih su ekspedicija služili kao carevi špijuni sakupljajući informacije o resursima, vojskama i obrambenim sustavima. To je bio vrlo opasan pothvat, a hrabrost da se izlože takvim rizicima priskrbila im je dodatno poštovanje u društvu.

Bogatstvo

Pochteca su trgovali skupocjenom robom koja je aztečkom plemstvo služila kao statusni simbol – poput šarenog perja tropskih ptica, raznoraznih dragulja i životinjskih krzna i koža.

Bogatstvo koje su pochtece na taj način sakupili često je premašivalo ono aztečkog plemstva. No kako nisu bili dio plemićke klase, pochtecama je bilo zabranjeno otvoreno pokazivati svoje bogatstvo u javnosti. Većina trgovine vođena je u tajnosti kako bi prikrili razmjere svoje uspješnosti. Stoga su na povratku s dugih ekspedicija gledali da to učine pod okriljem mraka:

„Ne po danu, nego noću su ulazili čamcima. Što se tiče njihove robe, nitko nije mogao vidjeti koliko toga je bilo; možda su pažljivo skrivali – pokrivali – sve brodove… i nakon što bi iskrcao robu, brzo bi odvukao brod. Kada bi svanulo, ništa ne bi ostalo.“

Rituali za dobru sreću i zahvalnost

Prije odlaska na ekspediciju, pochtece su prolazile kroz ceremoniju koja se sastojala od složenih rituala i govora pred članovima gilde. Ceremonija je uključivala ritualno rezanje kose, dekoraciju stvari te piercing jezika i ušiju u ponoć.

Oni koji bi preživjeli ekspediciju po povratku su sudjelovali u ritualu zahvalnosti koji se sastojao od ritualnog pranja nogu i prinošenja ljudske žrtve bogovima.

Iako je aztečka civilizacija prestala postojati 1521., uspomene na nju  sačuvane su i dalje žive u nazivu Mexica i simbolima na nacionalnoj zastavi koja prikazuju mitsko osnivanje Tenochtitlàna, današnjeg Mexica.