„Pecunia non olet“ ili u prijevodu, Novac ne smrdi, latinska je izreka nastala u antičkom Rimu za vladavine cara Vespazijana.

No, kako je uopće nastala ova uzrečica?

Porez na urin

Vespazijan koji je osnovao dinastiju Flavijevaca, došao je na vlast nakon građanskog rata i njegov najvažniji zadatak bio je popuniti praznu državnu riznicu i stabilizirati Carstvo.

Kako bi ojačao državne financije Vespazijan je obnovio neke stare i uveo nove poreze. Jedan od poreza bio je i kontroverzni porez na urin!

U antičko je doba urin predstavljao vrlo vrijednu sirovinu široke primjene u kožarskoj i tekstilnoj industriji. Urin se prikupljao u velikim količinama i potom prodavao kožarima, te proizvođačima tkanina. Uklanjao je masnoće i prljavštine s vune, što je činilo vunu mnogo čišćom i iznimno mekanom na dodir.

Uklanjao je masnoće i prljavštine s vune, što je činilo vunu mnogo čišćom i iznimno mekanom na dodir.

Kože su se natapale u urinu kako bi se lakše uklonile dlake i kako bi postale mekše i podatnije za obradu. Od velike je koristi bila i njegova uporaba u tekstilnoj industriji.

Porijeklo novca ne umanjuje njegovu vrijednost

Prepoznavši priliku, Vespazijan je uveo porez na urin u 1. stoljeću. Porez je bio usmjeren na sakupljanje urina u javnim zahodima.

Kada je jednom prigodom carev sin Tit prigovorio ocu da je prikupljanje poreza na urin degutantno, Vespazijan je navodno uzeo zlatni novčić i stavio ga sinu pod nos rekavši: „Pecunia non olet“, odnosno „Novac ne smrdi“. Izreka se nastavila koristiti do današnjeg dana kako bi naglasila da porijeklo novca ne umanjuje njegovu vrijednost.

„Vectigal urinae“ ne samo da je potpomogao brži oporavak Carstva, već je korišten i za izgradnju slavnog Koloseuma u Rimu.

„Vectigal urinae“ ne samo da je potpomogao brži oporavak Carstva, već je korišten i za izgradnju slavnog Koloseuma u Rimu.

I premda su dani kada je porez na urin potresao rimsku javnost daleko iza nas, dvije su stvari koje podsjećaju na tu epizodu preživjele do suvremenog doba. Prva je već spomenuta izreka, a druga javni zahodi za koje se i danas dan može čuti da ih nazivaju „vespasiennes“ u Parizu ili „vespasiani“ u Rimu, po ovom slavnom rimskom vladaru.

Ukoliko vam se sviđaju članci o povijesti biznisa, pročitajte članak naše Nadije o kompaniji “Kongo Gumi”. Riječ je o kompaniji koja radi već 1440 godina, a njihov je posao i dalje – obiteljski.