Menu
Malo detaljniji pogled na službenu statistiku registrirane nezaposlenosti otkriva prave razmjere devastacije hrvatskog gospodarstva u posljednje četiri godine...
I najvećem ekonomskom laiku sada je jasno da Hrvatska nije u recesiji, već u dubokoj i teškoj depresiji.
Pokazuju to zorno prve prognoze Državnog zavoda za statistiku (DZS) koji očekuje (konačni podaci najavljeni su za 20. prosinca) pad BDP-a u trećem kvartalu od 1,9 posto čime su potvrđene one pesimističnije najave domaćih i stranih stručnjaka i analitičara.
Sve što je trebalo rasti - ove je godine padalo (industrijska proizvodnja, trgovina na malo, ulaganja...), a što je trebalo padati - bilo je u porastu (nezaposlenost, inflacija...).
Valja imati na umu kako Hrvatska nije otok i ne može se magijom teleportirati u srednju Aziju već trpi i nastavit će trpiti svu trulež koja pristiže iz eurozone bez naznaka da nas i Europsku uniju čekaju bolja vremena.
I dok Vlada potpuno nerealistično za iduću godinu najavljuje rast BDP-a od čak 1,8 posto, temeljeći svoje prognoze na već zastarjelim makroekonomskim dubiozama iz pre-rebalansiranog proračuna za 2012. godinu, podaci službenog europskog statističkog ureda, Eurostat, pokazuju kako bi Hrvatska, da je nekim slučajem već članica Europske unije, postala šesta najgora članica po (prognoziranom) padu BDP-a na godišnjoj razini.
Pojam BDP-a mnogima je još uvijek teško probavljiv bez obzira što se rasprava o njemu danas svela na razinu birtijskih prepucavanja o sastavu nogometne reprezentacije.
No, ako bacimo pogled na statistiku o broju nezaposlenih, posve je jasno u kakvoj se naizgled nemogućoj poziciji Hrvatska zatekla pred kraj 2012. godine.
Kraj studenog mjeseca povećao je broj registriranih nezaposlenih na 347 tisuća. Tijekom prošlog mjeseca u prosjeku smo svakodnevno gubili čak 430 radnih mjesta! A nastavi li se ovaj nesretni tempo, do kraja ožujka ili početka travnja iduće godine možda ćemo na službenim web stranicama HZZ-a ugledati statistiku o 400.000 nezaposlenih građana Hrvatske.
Posljednji put brojku od 400 tisuća nezaposlenih vidjeli smo u travnju 2002. godine.
Tada smo ispred sebe imali nekoliko godina sjajnog i teško ponovljivog rasta, uz povoljno kretanje globalne ekonomije, daleko veći prostor za financijsko manevriranje (lakši pristup zaduživanju na međunarodnim tržištima) i velike infrastrukturne projekte (autocesta).
Po svim mogućim i nemogućim, profesionalnim i krajnje amterskim usporedbama, danas smo u daleko težoj poziciji s tmurnom i nepredvidljivom perspektivom koja se oslanja na parazitiranje oko EU fondova i puko preživljavanje od "prvog do prvog".
U ovakvoj situaciji doista je bespredmetno slušati međusobne prozivke Vlade, poslodavaca i sindikata o tome koga treba više okriviti za nastalo stanje.
Gospodo, koga god postavite za dežurnog "Pedra", proljeće pred nas donosi uvjerljivo najteži gospodarsko - socijalni izazov od završetka Domovinskog rata.
Najgore od svega, imamo mikroskopsko skučen manevarski prostor...
