Menu
Američki bankarski gigant Citigroup ove godine obilježava 200 godina od osnivanja, a to je najbolje proslaviti uz prasak, piše londonski The Economist...
Do praska je i došlo iznenadnom ostavkom Vikrama Pandita, izvršnog direktora banke od prosinca 2007. godine, koja je iznenadila mnoge u banci i van nje.
Za Panditov odlazak krive se tenzije u odboru banke, iako niko, od odlazećeg šefa do njegovog nasljednika Michaela Corbata, nije umio navesti razloge za takav razvoj situacije. Čak i prema Citijevim kaotičnim standardima sve djeluje dosta čudno.
Ako su europski bankari u iskušenju da se raduju tuđoj nesreći, pokajali bi se zbog toga. I pored svih mana, Citi je snažan podsjetnik na to koliko daleko je američki bankarski sektor odmakao u vraćanju u normalu i koliko je još posla pred europskim bankama prije nego što budu mogle kazati isto.
Panditove tvrdnje da je oživio banku stoje u grlima dioničara, koji su, tijekom njegovog mandata, pretrpjeli pad cijena dionica od 89 posto. Međutim, Pandit je smanjio broj zaposlenih u banci, uspio u tome da Vlada proda svoj dio dionica u Citiju, ojačao bazu kapitala, a najrizičnija sredstva banke prebacio u izdvojenu podružnicu Citi Holdings.
Američki bankarski regulatori su 2008. godine primorali banku da osigura preko 100 milijardi dolara novog kapitala, u vrijeme kada je otpisala skoro 150 milijardi dolara vrijedne loše kredite i investicije. S druge strane, regulatori u eurozoni oklijevaju narediti bankama da osiguraju kapital ili izoliraju rizična sredstva u takozvane loše banke.
Najveća količina novca koju je neka banka u eurozoni pribavila od početka krize iznosi manje od 30 milijardi dolara, a najveći otpis duga otprilike isto toliko. U oba slučaja radi se o španjolskoj banci Santander, koja se smatra jednom od zdravijih financijskih institucija u Europi. Kada se uzmu u obzir otpisi dugovanja sedam najvećih banaka eurozone, cifra ne premašuje 150 milijardi dolara.
Privatni sektor Grčke duguje preko 60 milijardi dolara bankama u drugim zemljama eurozone, a španjolski privatni sektor blizu 440 milijardi. Europske banke imaju veći odnos duga prema kapitalu nego američke i bore se da povrate povjerenje investitora. Logično je da postoje razlike u rezultatima američkih i europskih banaka poslije krize, piše Economist.
Bankarski sektori u Europi prema udjelu u bruto društvenom proizvodu (BDP) veći su nego u SAD-u, što vrši veći pritisak na europske državne blagajne kada bankama zatreba pomoć. Američke banke imaju više depozita, što olakšava njihovu poziciju u situacijama kada imaju problema s finansiranjem, a euro je značajno otežao proces prilagođavanja Europe krizi.
JPMorgan Chase i Wells Fargo, koji su u vrijeme krize zajedno otpisali preko 130 milijardi eura duga, zabilježili su rekordnu zaradu po dionici u trećem kvartalu.
Velikim europskim bankama tek predstoji bolan period. Američke banke došle su do točke u kojoj odlazak direktora predstavlja šok; kapacitet Europe da nas šokira mnogo je veći, zaključuje Economist.
