Menu
Brzi satelitski internet SpaceX-a ubrzano se pretvara iz atraktivnog dodatka u nešto što avio putnici počinju očekivati kao standardnu uslugu. Aviokompanije to itekako primjećuju, pa se sve veći broj prijevoznika utrkuje u tome tko će prvi opremiti veći dio flote Starlinkom.
Prema procjenama koje navodi magazin Skift, ugradnja Starlinkove opreme na jedan Boeing 737-800 može stajati oko 500.000 dolara. Nakon toga dolazi i godišnji trošak usluge od približno 180.000 dolara po avionu.
Kod aviokompanija koje imaju stotine zrakoplova riječ je o trošku koji se vrlo brzo mjeri u desecima, pa i stotinama milijuna dolara.
United Airlines jedan je od najboljih primjera koliko je ozbiljno krenula nova utrka za internet u zrakoplovima. Američka kompanija je Starlink već počela uvoditi na velik dio svoje flote, a cilj joj je do kraja 2026. imati tehnologiju instaliranu na približno tisuću aviona.
United pritom nije iznimka. Starlink su u SAD-u već odabrali Alaska Airlines, Hawaiian Airlines, Southwest i American Airlines, dok su među velikim međunarodnim prijevoznicima i grupacijama na popisu Air France, Lufthansa, Emirates, Qatar Airways i IAG.
Za aviokompanije je najvažnije to što putnici počinju primjećivati razliku.
Na internetu već postoje stranice i zajednice koje prate koji pojedini avion ima Starlink, a prijevoznici sve češće informaciju o dostupnosti brzog Wi-Fi-ja posebno ističu tijekom rezervacije ili u svojim aplikacijama.
To možda zvuči kao detalj, ali putničke navike su se promijenile.
Na letu od nekoliko sati mnogi više ne žele internet koji je dovoljno brz tek za slanje tekstualne poruke ili e-maila. Očekuju mogućnost gledanja videa, sudjelovanja na videopozivu, rada u cloud aplikacijama ili korištenja interneta gotovo jednako kao kod kuće.
Starlink je upravo tu promijenio očekivanja.
Tradicionalni sustavi interneta u avionima često su bili spori, nestabilni i skupi. Starlink koristi veliku mrežu satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, što mu omogućuje znatno manje kašnjenje i veće brzine.
Za putnika je rezultat jednostavan: Wi-Fi u avionu konačno može djelovati kao normalan internet.
Tu počinje kompliciraniji dio priče.
Ako aviokompanija mora izdvojiti oko pola milijuna dolara samo za instalaciju sustava, a zatim još stotine tisuća dolara tijekom životnog vijeka aviona za korištenje usluge, logično je pitanje tko na kraju plaća račun.
U mnogim slučajevima odgovor vjerojatno neće biti izravna naknada za Wi-Fi.
Sve više aviokompanija želi Starlink nuditi besplatno, barem putnicima koji su članovi njihovih programa lojalnosti. To znači da se investicija mora opravdati na drugi način.
Prijevoznici računaju da bolji internet može povećati lojalnost putnika, privući poslovne korisnike i pomoći im da se razlikuju od konkurencije.
Za nekoga tko leti jednom godišnje to možda nije presudno. Za poslovnog putnika koji provodi desetke ili stotine sati godišnje u avionu mogućnost normalnog rada tijekom leta može biti dovoljno važna da počne birati jednu aviokompaniju umjesto druge.
Aviokompanije su desetljećima pokušavale privući putnike boljim sjedalima, većim ekranima, kvalitetnijom hranom ili pristupom lounge prostorima.
Sada se među te kriterije ubacuje i kvaliteta internetske veze.
To je posebno zanimljivo zato što tehnološke kompanije postaju sve važniji dio iskustva leta.
SpaceX tako više nije samo dobavljač telekomunikacijske infrastrukture. Starlink može postati razlog zbog kojeg putnik bira upravo određeni let.
Konkurencija se već pojavljuje. Delta Air Lines i JetBlue, primjerice, odlučili su se za Amazonov satelitski sustav Leo, bivši Project Kuiper.
To sugerira da bi se u sljedećih nekoliko godina mogao razviti potpuno novi tržišni segment: borba SpaceX-a i Amazona za kabine tisuća komercijalnih aviona.
