Menu
Dok Europska unija ulaže velika sredstva u obnovljive izvore energije i proizvodnju zelenog vodika, europska energetska industrija sve više pozornosti posvećuje još jednom mogućem izvoru energije koji se nalazi duboko pod zemljom.
Riječ je o prirodnom, odnosno geološkom vodiku, koji nastaje u Zemljinoj kori i pod određenim se uvjetima može nakupljati u podzemnim ležištima.
Za razliku od vodika koji se proizvodi iz prirodnog plina ili pomoću električne energije, prirodni vodik ne treba proizvoditi industrijskim postupkom. On već postoji u prirodi, a ako se pronađe u dovoljno velikim količinama, mogao bi se crpiti iz podzemlja.
Upravo zato više od 30 europskih kompanija, industrijskih udruženja, investicijskih fondova i istraživačkih institucija zatražilo je od Europske komisije pokretanje programa istraživanja prirodnog vodika vrijednog milijardu eura.
Inicijativu je pokrenula francuska kompanija Mantle8, specijalizirana za otkrivanje podzemnih nalazišta vodika, uz podršku europskog industrijskog udruženja Hydrogen Europe.
Prijedlog je predstavljen tijekom Europskog tjedna vodika u Bruxellesu. Potpisnici su u otvorenom pismu predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen upozorili da Europa riskira zaostajanje za Sjedinjenim Američkim Državama, Australijom i drugim zemljama koje već ulažu u istraživanje prirodnog vodika.
Vodik se već godinama smatra jednim od mogućih rješenja za smanjenje emisija u industriji, prometu i drugim djelatnostima u kojima je teško izravno koristiti električnu energiju.
Međutim, vodik nije izvor energije koji se uobičajeno dobiva bez prethodnog ulaganja energije u njegovu proizvodnju.
Danas se najveći dio vodika proizvodi iz prirodnog plina, pri čemu nastaju značajne emisije ugljikova dioksida ako se one ne hvataju i ne skladište.
Zeleni vodik dobiva se elektrolizom, postupkom u kojem električna energija razdvaja vodu na vodik i kisik. Kada se za taj postupak koristi energija iz obnovljivih izvora, emisije povezane s proizvodnjom mogu biti vrlo niske.
No proizvodnja zelenog vodika zasad je razmjerno skupa jer zahtijeva velike količine električne energije i posebnu industrijsku opremu.
Prirodni vodik nastaje drukčije.
U dubini Zemljine kore određene kemijske reakcije između vode i minerala mogu oslobađati vodik. Plin se zatim može kretati kroz pukotine u stijenama, a ondje gdje postoje odgovarajući geološki uvjeti može se nakupljati u podzemnim ležištima.
Znanstvenici za takve pojave znaju već dulje vrijeme, ali se tek posljednjih godina ozbiljnije istražuje mogućnost njihova iskorištavanja za proizvodnju energije.
Prednost prirodnog vodika mogla bi biti u tome što za njegov nastanak nije potrebno koristiti električnu energiju ili fosilna goriva u industrijskim postrojenjima.
Međutim, to ne znači da je njegovo vađenje automatski jeftino ili da ne utječe na okoliš. Istraživanje, bušenje, obrada i transport plina također zahtijevaju energiju, opremu i ulaganja.
Europska industrijska koalicija predlaže osnivanje posebnog programa za istraživanje prirodnog vodika s proračunom od milijardu eura.
Prema pisanju portala Tech.eu, sredstva bi se koristila za približno 50 testnih bušotina u najmanje deset država članica Europske unije.
Program bi uključivao geološka istraživanja, analizu potencijalnih nalazišta, ispitivanje protoka vodika i procjenu mogućnosti njegove proizvodnje.
Cilj nije odmah pokrenuti masovno vađenje, nego utvrditi postoje li u Europi nalazišta iz kojih bi se vodik mogao dugoročno i isplativo crpiti.
Potpisnici inicijative smatraju da Europa već raspolaže velikim dijelom potrebnog znanja, posebno zahvaljujući iskustvu u naftnoj, plinskoj i rudarskoj industriji.
Ipak, upozoravaju da razvoj novih projekata usporavaju nejasna pravila, dugotrajni postupci izdavanja dozvola i nedovoljna dostupnost geoloških podataka.
Od Europske komisije zato traže da prirodni vodik jasnije uključi u europsku energetsku politiku, pojednostavi regulatorni okvir i osigura financijsku potporu istraživanjima.
Da prirodni vodik nije samo teorijska mogućnost, pokazuju i istraživanja provedena u Europi.
Jedno od najzanimljivijih nalazišta otkriveno je u Albaniji, u rudniku kromita Bulqizë, sjeveroistočno od Tirane.
Međunarodna skupina znanstvenika 2024. godine objavila je u časopisu Science istraživanje u kojem je potvrdila značajno oslobađanje prirodnog vodika iz dubokih podzemnih stijena.
Na dubinama do približno tisuću metara istraživači su zabilježili plin koji je sadržavao čak 84 posto vodika.
Procijenili su da se iz rudničkih hodnika godišnje oslobađa najmanje 200 tona prirodnog vodika, što je jedan od najvećih izravno izmjerenih protoka tog plina u svijetu.
Otkriće je privuklo veliku pozornost jer pokazuje da se vodik može nakupljati u podzemnim geološkim strukturama u znatnim količinama.
Ipak, znanstvenici još trebaju utvrditi veličinu samog ležišta, količinu vodika koju je moguće iz njega izvaditi i bi li takva proizvodnja bila ekonomski isplativa.
Za jugoistočnu Europu albanski je primjer posebno zanimljiv jer pokazuje da se prirodni vodik može pronaći i u našem širem susjedstvu.
Zasad nema dovoljno podataka koji bi potvrdili postojanje komercijalno isplativih nalazišta prirodnog vodika u Hrvatskoj.
Ako se pokaže da Europa raspolaže dovoljno velikim nalazištima prirodnog vodika, to bi moglo otvoriti novo područje poslovanja za energetske kompanije.
Posebnu prednost mogle bi imati tvrtke koje već posluju u naftnoj i plinskoj industriji.
One raspolažu iskustvom u geološkim istraživanjima, bušenju, upravljanju podzemnim ležištima i transportu plinova, a dio postojećeg znanja i opreme mogao bi se primijeniti i na prirodni vodik.
Među organizacijama koje podržavaju europsku inicijativu nalaze se i industrijske kompanije poput Technip Energiesa i Valloureca, kao i investicijski fondovi World Fund, Wind Capital i Natural Hydrogen Ventures.
Njihov interes pokazuje da se prirodni vodik sve više promatra i kao potencijalno novo tržište, a ne samo kao predmet znanstvenih istraživanja.
Međutim, ulaganja su zasad visokorizična.
Još nije poznato koliko bi stajalo komercijalno vađenje prirodnog vodika, koliko bi dugo pojedina nalazišta mogla osiguravati proizvodnju ni bi li cijena tako dobivenog plina mogla konkurirati zelenom vodiku.
Osim gospodarske isplativosti, potrebno je utvrditi i utjecaj vađenja na okoliš, uključujući emisije povezane s bušenjem, obradom i transportom te moguće istjecanje vodika.
Za Europsku uniju prirodni vodik mogao bi biti zanimljiv i zbog energetske sigurnosti.
Europa već godinama nastoji smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva, a istodobno traži načine da osigura dovoljno energije za industriju i gospodarstvo.
Ako se pokaže da postoje dostupna podzemna nalazišta, prirodni vodik mogao bi postati dodatni domaći izvor energije koji bi se koristio u pojedinim industrijskim procesima.
Posebno bi mogao biti zanimljiv industrijama koje već koriste vodik kao sirovinu, primjerice u proizvodnji amonijaka i nekim procesima kemijske industrije.
Međutim, prije šire primjene potrebno je riješiti nekoliko pitanja.
Osim pronalaska dovoljno velikih nalazišta, treba dokazati da se vodik može crpiti po konkurentnoj cijeni, sigurno transportirati i koristiti uz prihvatljiv utjecaj na okoliš.
Treba imati na umu i da postojeća europska infrastruktura nije posvuda prilagođena prijenosu vodika.
To znači da bi eventualna komercijalna proizvodnja zahtijevala dodatna ulaganja, posebno ako se nalazišta budu nalazila daleko od industrijskih potrošača.
