Menu
Teško je zamisliti spektakularniju priču o uspjehu nego onu opskurnog roba iz 4.st.pr.n.e. koji je postao najbogatiji građanin Atene u njeno Zlatno doba.
U povijest Grčke Pasion je ušao kao rob koji, sudeći prema izvorima, nije bio čak ni grčkog već feničkog podrijetla. U to doba robovi nisu smatrani ičim više od „oruđa koje govori“. Oni s najmanje sreće kupljeni su za rad u rudnicima, dok su najbolje životne uvjete imali robovi zaposleni u zanatima.
Karijera roba
Da je Pasion možda ipak rođen pod sretnom zvijezdom pokazalo se kada je kao 20-godišnjak zaposlen u banci dvojice bankara, Antistena i Arhestrata sa sjedištem u Pireju, nedaleko od Atene. U to je doba Pirej bila prava kozmopolitska luka grčkog svijeta.
Smješten u pravo okruženje, Pasion je vrlo brzo pokazao izniman talent za biznis. Njegova spremnost za predan rad, kojem treba pridodati iznimno poštenje i pouzdanost nisu prošli nezamijećeno kod njegovih gospodara. Brzo je napredovao u hijerarhiji i uskoro je promaknut u glavnog knjigovođu mjenjačnice u Pireju. Kao nagradu za višegodišnju izuzetnu službu Pasion je naposljetku oslobođen ropstva!
Sam svoj gospodar
Iako slobodan čovjek, Pasion je nastavio raditi za svoje bivše gospodare sve dok nije došao u mogućnost prvo unajmiti, a potom i otkupiti banku. Kamate su u Ateni bile vrlo visoke, oko 12 posto, a bankari su mogli zaraditi i velike provizije na mijenjaju valuta.
U godinama koje su uslijedile Pasionova je banka prerasla u vodeću bankarsku kuću Atene. Među njegovim su klijentima bili vodeći trgovci, generali i starješine Atene. Prema nekim procjenama, godišnji prihodi su mu bili oko 100 mina, što bi činilo oko milijun dolara u 21. stoljeću. Kako bi se zaštitio od rizika koji je pratio bankarstvo u to vrijeme,Pasion je ulagao u različite druge biznise. Najznačajniji je činila tvornica štitova s 200 zaposlenih robova koja je smatrana najvećom te vrste u antičkoj Grčkoj.
Za bivšeg roba ogromnih ambicija ostala je samo još jedna stvar koju je želio ostvariti – društveno priznanje!
Atenski građanin
Naoružanje je predstavljalo možda najveće opterećenje za državni budžet u to vrijeme. Svjestan toga, Pasion se odlučio na ekstravagantnu donaciju od tisuću štitova i pet ratnih brodova s posadom gradu Ateni. Vodstvo grada naravno nije moglo ostati ravnodušno na taj čin i odlučilo se na rijedak ustupak – dodijelilo je Pasionu i njegovoj obitelji građansko pravo! Bio je to vrhunac moći kojem se bivši rob mogao nadati, antička verzija „američkog sna“. O njegovom životu govorili su slavni atenski govornici poput Demostena i Isokrata. U trenutku smrti, Pasion je navodno bio vlasnik jednog od najvećih privatnih bogatstava u antičkoj Grčkoj.
Put od roba stranog podrijetla do najbogatijeg bankara Atene, inspirativna je priča o uspjehu usprkos nepovoljnim okolnostima. Ono što ne prestaje nadahnjivati u pričama poput ove jest mogućnost da kroz naporan rad, ustrajnost, i malko sreće bilo tko može nadvladati okolnosti i postići uspjeh.
