Menu
Zoran Aralica s Ekonomskog instituta, stručnjak za društveno-ekonomsku upotrebu znanja i tehnologije, regionalnu suradnju i industrijske politike, dijagnosticirao je prije godinu dana predstečajno stanje hrvatske ekonomije...
"lasične nosioce razvoja u ovom trenutku nemamo, niti jedno poduzeće ne bavi se upravljanjem znanjem i tehnologijama tako da se može ravnopravno nositi s konkurentima. Imamo nešto što se može opisati kao pokušaj dobre prakse, kao što su udruga izvoznika softvera Cisex i metalci u Međimurju koji izvoze 100 milijuna eura vrijednosti, imaju više od 4.000 zaposlenih, a kojima ponovno nedostaje poduzeće koje bi nosilo razvoj regije, kao što je to bilo Jedinstvo. Riječ je o poticanju sistemske inovacije koja može stvoriti višestruku interakciju između poduzeća. Hrvatska poduzeća svoju konkurentsku prednost traže u pojedinim proizvodima i nemaju prepoznatljivost poput Honde ili Applea. Kod nas je Podravka najbliže tome, a do jučer i Pliva. To je problem nedovršene tranzicije hrvatskih poduzeća u rasitnjenom individualnom vlasništvu. Ona se ne mogu nositi s globalnim kapitalom koji je oligarhijski povezan, najčešće putem skupnog vlasništva, koje omogućuje veću demokratičnost u donošenju odluka. Cisex ima dobru priču, no hoće li imati kapaciteta potaknuti sistemske promjene, zasad dvojim. Ali, tako se treba baviti udruživanjem. S ovakvim tipom vlasništva ne možemo biti globalni igrači ni pod razno", ističe Aralica u razgovoru za Novosti.
"Izravnih stranih ulaganja nema tamo gdje dug i porezi rastu i postoji predstečajno ponašanje, a funkcionalnost institucija propada. S druge strane, ulagači ne prepoznaju zdravo tkivo u hrvatskom gospodarstvu. Tehnološki transfer u predstečajnom stanju znači da ulagač želi kupiti tvrtku za par kuna da bi kasnije u nju ulagao. Ako želimo strana ulaganja, moramo povećati internacionalizaciju ekonomije od iznutra prema van, a ne čekati da nam netko dođe. Ne možemo imati Južni tok jer je na vlasti netko kome se to više sviđa. Ekonomski odnosi zahtijevaju dugoročnu društvenu uređenost. Ako nemaš ljude koji razumiju gdje su kanali stranih ulaganja, gdje ih uopće tražiti i kako dalje, nemaš ništa. Mi smo 2010. čak ukinuli Agenciju za strana ulaganja. Tako funkcioniraju i sredstva iz EU fondova. Ako nemamo ljude ni adekvatne regionalne agencije, postajemo sudionici demokracije koja odlučuje samo o ograničenom broju infrastrukturnih objekata", zaključuje Aralica.
