.. u svjetlu sniženja kreditnog rejtinga kojim je kreditna agencija Fitch snizila prognozu kreditnog rejtinga Hrvatske sa stabilne na negativnu...
Budući je bavljenje politikom, kao umijeću mogućega, u suštini posao kao i svaki drugi, netko se politkom baviti mora, neki ljudi i izvan profesionalnog političkog angažmana se politikom baviti smiju, ali ima ljudi kojima bi zakonom trebalo zabraniti da se poltikom bave. U ovu kategoriju svrstavam sve članove ove Vlade, sli i svih hrvatskih vlada poslije Tuđmanove smrti.
Zašto one za vrijeme Tuđmanovog života amnestiram, premda su nesumnjivo učinile više zla od ovih poslije njegovog odlaska?
Pa zato što one vlade jednostavno nisu imale ni autonomije u svojem djelovanju, ni manevarskog prostora da učine bilo što izvan gabarita Tuđmanove volje.
Najveći problem nije pomanjkanje znanja članova Vlade, koje jest akutni problem, već odsutnost svakog osjećaja za opće dobro, a bez tog osjećaja se državu uspješno voditi ne može.
Uvijek se vraćam na primjer Konrada Adenauera, kojega ne mogu istaknuti baš kao oličenje demokratičnosti, koji je obnovu i izgradnju ratom uništene, a poslije rata i ponižene Njemačke, vodio pod mottom „izgradnje države blagostanja za sve“ i to u vremenu provođenja denacifikcije njemačkog društva ali i, zašto ne reći, kolektivnog kažnjavanja njemačkog naroda radi zlodjela nacističkog režima.
Da nije bilo Adenauerovog osjećaja za opće dobro njemačkog naroda i države, ali ne samo njegovog već i drugih članova njemačke vlade kojoj je bio na čelu, ni pet puta veća sredstva od sredstava Marshall-ovog plana, ne bi dala onakve impozantne rezultate u obnovi, izgradnji i gospodrskom i društvenom razvoju Njemačke.
Nadalje, kako se može uspješno voditi državu uvijek radeći ono što drugi od nas zahtjevaju, a ponekad i ultimativno, kao da se ne radi o stvarima od našeg prvorazrednog nacionalnog interesa, kao što je primjerice borba protiv organiziranog kriminala i korupcije, spriječavanje sukoba interesa, procesuiranje počinitelja brojnih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, da o toleranciji promocije fašizma i ne govorim?
Čovjek, prema pokazanoj zluradosti, naprosto stječe dojam da su neki članovi vlade opsjednuti sustavom „što gore to bolje“ uz potcikivanje „nije vam ovo socijalizam“, čime zapravo najbolje potvrđuju da je gotovo sve u samoupravnom socijalizmu funkcioniralo bolje nego u tuđmanovskoj ili posttuđmanovskoj Hrvatskoj; od solidnog pravosuđa, preko izvrsnog javnog financijskog servisa (SDK) , pa do izuzetno dobrog teritorijalnog ustroja zemlje i dobrano decentralizirane državne uprave.
Nadalje, samo potpuno politički i inače nepismenim ljudima nije bilo jasno, ako ne prije, a ono odmah poslije Sanaderove ostavke, da HDZ na izborima 2011. ne može pobijediti, kao i to da će izbore dobiti SDP, sam ili u koaliciji s nekim manjim strankama, tako da je SDP imao, u najgorem slučaju, pune dvije godine da se temeljito pripremi za preuzimanje vlasti.
S konzistetntnim planom „to do“ ali i popunjenim „kadrovskim križaljkama“, ali ne, to politički nepismenom društvu iz SDP-a nije bilo na kraj pameti, njih je pobjeda na izborima žestoko iznenadila, tako da su gotovo godinu dana proveli tražeći sami sebe i iščuđavajući se nad cjelokupnim stanjem u državi koje im je HDZ-ova vlast ostavila u amanet.
I umjesto da se odmah uhvate u koštac s kriminalom i da iščiste liste umirovljenika i korisnika sredstava socijalne pomoći od onih koji nemaju ni prava na mirovine, ali i onih koji primaju neki od vidova socijalne pomoći a nemaju nikakve osnove za to.
Primjerice, ako se odavno zna da u sustavu mirovinskog i invalidskog osigurnja ima samo 5.100 lažnih vojnih invalida, što bi bilo logičnije nego to iščistiti, osuditi i natjerati ih da vrate prevarom stečeni novac, a ne ne poduzimati ništa, već i dalje iz državnog proračun tim „lažnjacima“ isplaćivati godišnje oko 300 milijuna kuna.
Procjenjuje se da je među umirovljenicima čak oko 300.000 onih koji uopće nemaju pravo na mirovine ili primaju mirovine koje su znatno veće od onih na koje po zakonu i pozitivnim propisim imaju pravo, a navodno da je sličan broj i onih koji primaju neki od vidova socijalne pomoći iako nemaju nikakve zakonske osnove za to.
Eto Liniću gdje rastu troškovi i gdje se može obilato uštedjeti!
Da sad ne postavljam pitanje, a trebalo bi zašto je prosjek braniteljskih mirovina ravno dva puta veći od prosjeka svih mirovina, iako ta populacija ima u prosjeku tek 17 godina mirovinskog staža i gdje sada njih 70-ak tisuća, što je oko 5.8 % ukupne umirovljničke populacije, “povlači“ preko 12 % ukupnih sredstava za mirovine ... i vlastima je to normalno, jer oni ne bi bili na vlasti da nije bilo branitlja. Samo oni su bili i ostali u velikoj većini glasačko tijelo HDZ-a.
Eto Liniću gdje rastu troškovi i gdje se može obilato uštedjeti!
Svođenjem visine braniteljskih mirovina na razinu mirovina boraca NOR-a!
Izdvajanja za vjerske zajednice, s posebnim naglaskom na „harač“ koji plaćamo Crkvi u Hrvata temeljem ponižavajućeg ugovora sa Sv. Stolicom, su posebni problem koji bi trebalo riješiti revizijom spomenutog ugovora, financirati vjerske zajednice uvođenjem crkvenog poreza, ali i uvođenjem poslovanja crkvi u sustav PDV-a.
I nemojte mi reći da je to nemoguće i da se „ugovori moraju poštivati“!
Moraju dok su na snazi, a na snazi su dok to obje strane potpisnice žele, samo postavlja se pitanje zašto bi takav nakaradan odnos, kakav s Vatikanom nema nijedna druga država, Hrvatska uopće željela?
Da i nema ovog crkvenog presizanja u sve pore društvenog i političkog života u Hrvatskoj, takav odnos s bilo kojom vjerskom zajednicom ne može odgovrati nijednoj državi koja poštuje makar „s“ od sekularnosti. A RH je svojim ustavom definirana kao sekularna država.
Dakle revizija ugovora sa Sv. Stolicom, pozivajući se na bitno drugačije okolnosti koje su nastale od potpisivnja ugovora, uvođenje crkvenog poreza i uvođenje poslovanja vjerskih zajednica u sustav PDV-a, ističući primjere Njemačke i Italije.
Ili ono što je dobro za Njemačku i Italiju, nije dobro i za Hrvatsku ili je Hrvatska bogatija od Njemačke i Italije pa svojem kleru može pruštiti i ono što Nijemci i Talijani ne mogu? Ili možda ipak prije da ne žele i neće!?
Eto Liniću gdje rastu troškovi i gdje se može obilato uštedjeti!
Gdje su istrage kriminalnih radnji i pljački počinjenih u procesu privatizacije, gdje je famozno „praćenje tragova novca“, da se bar u državni proračun, ako već ne narodu, vrati makar dio onoga što je opljačkano
Ne, po ovoj vladi obistinit će se „tko je jamio je jamio“!
Eto Liniću gdje se može obilato uštedjeti!
Stravičnom inflacijom, prikrivenom stabilnim tečajem kune kroz intervencije HNB, kroz enormna poskupljenja, prvenstveno usluga javnih poduzeća, i znatnim povećanjem poreza sav teret nesposobne vlasti prevaljen je na leđa građana.
Kolika je primjerice inflacija izazvana poskupljenjima svega živog najbolje govori činjenica da u Sloveniji za jednak iznos EUR-a možete kupiti i do 25 %, više roba nego u Hrvatskoj, a u Srbiji čak i punih 40 % više.
I na kraju, zanima me, misli li ova vlada, nastavi li putem kojim je krenula, da će zaista u miru odraditi mandat do kraja ... pogled mi je uprijet u Sloveniju, a tamo je izgleda "komešanje" započelo?
Napomena: Komentar je u cijelosti prenesen s portala Pollitika.com