Menu
Upravo zahvaljujući Putinu i krizi u Ukrajini, pregovori oko sklapanja sporazuma slobodne trgovinske zone između SAD-a i EU, postaju lakši i brži. Čak ni afera NSA koja je pregovore usporavala, više neće biti prepreka...
Od ljeta prošle godine traju pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije vezani za sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovinskoj zoni – TTIP, Transantlantic Trade and Investment Partnership. Raspravlja se o ukidanju carina, standardima sigurnosti, tehničkim normama…
Cilj ove nove i na svijetu najveće zone bilo bi stvaranje gospodarskog prostora s više od 800 milijuna potrošača.
Stručnjaci procjenjuju da bi uvođenje slobodne trgovinske zone, bruto-društveni dohodak unutar EU-a se povećao za oko 0,5 posto, u SAD-u nešto manje od toga. Do sada se oba eventualna partnera nisu mogla dogovoriti oko mnogo toga, no za pretpostaviti je da bi kriza u Ukrajini ove pregovore mogla ne samo ubrzati već i olakšati.
„Transatlanska slobodna trgovina trenutno je važnija no ikada ranije. Mislim da bismo trebali iskoristiti ovaj trenutak i pregovore agresivnije ubrzati kako bismo došli do sporazuma. Upravo u ovakvim kritičnim trenucima, su gospodarski savezi važniji no inače. Naša strategija sigurnosti mogla bi također imati koristi od tijesnih gospodarskih veza jer bismo tako gospodina Putina mogli ekonomski izolirati“, mišljenje je republikanskog zastupnika u američkom Kongresu, Charlesa Denta.
No, prije nego SAD i EU konačno sklope dugoočekivani sporazum, s puta takoreći moraju biti uklonjene još mnoge prepreke.
Trenutno s pregovorima (koji su prema mišljenju mnogih nedovoljno transparentni) nije zadovoljna niti jedna strana.
Primjerice, zaštitari okoliša i potrošača u Europi pribojavaju se da bi uvođenje TTIP-a moglo dovesti do negativnih promjena dosadašnjih standarda po ovim pitanjima. Ovdje oni prije svega navode eventualni uvoz američkog „hormonskog“ mesa, genetski modificirane živežne namirnice.
Sloge za sada nema niti na polju zaštite podataka, pravila vezanih za ulaganja kao i pravila kojih se moraju pridržavati države kao takve.
„Ujediniti sva ova pravila tako da obje strane budu zadovoljne je vrlo teško. Istina je i nju moramo prihvatiti da jednostavno kada se radi o raznim poljima, imamo različita stajališta i različite želje“, kaže njemački veleposlanik u Washingtonu, Peter Ammon.
Amerikanci se primjerice nadaju slobodnom ulasku na tržište njihovih agrarnih proizvoda.
S čuđenjem i nerazumijevanjem pri tome često promatraju kako Europljani svoje pojedine proizvode pod svaku cijenu žele zaštititi. Naime, jeftine kopije „made in SAD“ za Europljanje ne dolaze u obzir prije svega kada je riječ o regionalnim specijalitetima pojedinih zemalja kao što su parmezan sir i bolonjske kobasice.
No, osim hrane, Amerikancima je važna, možda čak i važnija još jedna druga stvar – plin.
„Moramo hitno razgovarati o uvozu američkog zemnog plina u Europu. Amerika mora Europi pomoći da se izvuče iz ovisnosti od ruskog plina“, kaže Dent.
Prema planovima, SAD bi u slijedećih šest godina trebale postati glavni izvoznik plina u Europu. Zahvaljujući najnovijoj fracking tehnologiji, Amerikanci namjeravaju proizvesti daleko više plina nego što sami mogu potrošiti. No, prema dosadašnjem zakonu, SAD smije plin izvoziti samo u one zemlje s kojima ima sklopljen ugovor o slobodnoj trgovini.
„U Bruxellesu moramo naravno ponovno razgovarati o temi vezanoj za NSA i mogućim zlouporabama koje bi se opet mogle dogoditi“, navodi Dent.
Međutim, kriza u Ukrajini i opasnosti koje stižu i Moskve, mogle bi najvjerojatnije štošta promijeniti.
„Uvjeren sam da je strateška važnost slobodne trgovinske zone vidljivija sada no ikada ranije. Više nije samo riječ o značaju za gospodarstvo već ovaj sporazum postaje i jedna politička tema“, kaže Dent.
A tome se nadaju i stručnjaci tajnih službi – afera NSA svakako će ponovno doći i na dnevni red u Bruxellesu, no ona najvjerojatnije više neće biti razlog za prekid pregovora – zahvaljujući Putinu.
Izvor: Deutsche Welle
