Menu
Sve veći broj mladih Amerikanaca ulazi u kasne dvadesete i rane tridesete bez jednog od najvažnijih simbola samostalnosti: vlastitog doma.
Prema novim analizama američkih demografskih i stambenih podataka, život s roditeljima više nije rubna pojava niti samo privremena posljedica pandemije. Business Insider je, pozivajući se na podatke američkog Census Bureaua koje je analizirao John Burns Research and Consulting, objavio da je broj Amerikanaca u dobi od 25 do 34 godine koji žive s roditeljima ili bakama i djedovima dosegnuo rekordnu razinu. Gotovo petina pripadnika te dobne skupine i dalje živi u obiteljskom kućanstvu.
Generacija koja bi trebala kupovati prve nekretnine, opremati stanove i kuće, dizati stambene kredite, sklapati police osiguranja i pokretati novi val potrošnje sve češće ostaje izvan tog ciklusa. Ne zato što nema posao, nego zato što taj posao više nije dovoljan za financijski samostalan život.
Podaci Realtor.com-a potvrđuju teze istraživanja. Prema njihovoj analizi, rekordnih 25,2 milijuna Amerikanaca mlađih od 35 godina živjelo je s roditeljima 2025. godine. Oko 70 posto osoba u dobi od 25 do 34 godine koje žive kod kuće bilo je zaposleno, što sugerira da problem nije samo na tržištu rada, nego prije svega na tržištu stanovanja.
To je ključna razlika u odnosu na ranije recesijske cikluse. Nakon financijske krize 2008. godine mnogi su se mladi vraćali roditeljima jer nisu mogli pronaći posao. Danas mnogi rade, ali ne mogu pronaći stan ili kuću koju si mogu priuštiti. Najamnine su visoke, cijene nekretnina još više, a rast kamatnih stopa u zadnjih nekoliko godina dodatno je otežao ulazak na tržište kupcima prve nekretnine.
U američkoj ekonomiji to stvara neobičan paradoks: mladi potrošači mogu imati više raspoloživog novca za putovanja, elektroniku, modne brendove ili digitalne pretplate, ali istodobno odgađaju najvažniju potrošačku odluku srednje klase — kupnju vlastitog doma. Za kompanije koje prodaju namještaj, kućanske uređaje, građevinski materijal i financijske proizvode vezane uz stambene kredite, to je ozbiljan izazov. Za brendove poput Applea, Nikea, Sephore ili putničkih platformi, taj trend može biti manje negativan, pa čak i kratkoročno koristan.
Ono što se nekoć doživljavalo kao znak neuspjeha sve se češće predstavlja kao racionalna odluka. Wall Street Journal je ovih dana pisao kako se povratak roditeljima među dijelom mladih više ne vidi kao sramota, nego kao financijski razuman potez u ekonomiji u kojoj su troškovi stanovanja izmaknuli kontroli.
No dugoročne posljedice te promjene mogle bi biti znatno šire. Odgođena stambena samostalnost često znači i odgođeno partnerstvo, brak, roditeljstvo i kupnju prve nekretnine. Census Bureau je i ranije upozoravao da mladi Amerikanci sve kasnije dosežu tradicionalne životne prekretnice, od stalnog zaposlenja i samostalnog stanovanja do braka i osnivanja obitelji.
Za tržište nekretnina to znači slabiji ulazak novih kupaca. Za demografe, potencijalno nižu stopu fertiliteta. Za političare, sve veći pritisak da riješe krizu dostupnog stanovanja. A za roditelje, često i produljenje financijske uloge za koju su mnogi mislili da završava nakon fakulteta.
