Menu
Nova energetska kriza ponovno podiže cijene nafte i plina, povećava troškove prijevoza i proizvodnje te dodatno opterećuje kućanstva i kompanije. No ono što je kratkoročno loša vijest za gospodarstvo moglo bi imati i jednu važnu dugoročnu posljedicu – ubrzati prelazak s fosilnih goriva na električnu energiju.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) smatra da novi poremećaji na energetskim tržištima dodatno jačaju ekonomsku računicu za elektrifikaciju prometa, grijanja i dijela industrije.
Razlog je relativno jednostavan. Električni automobili, dizalice topline i brojni električni industrijski sustavi energetski su znatno učinkovitiji od tehnologija koje koriste benzin, dizel ili prirodni plin. Kada cijene fosilnih goriva rastu, njihova prednost postaje još izraženija.
IEA procjenjuje da oko 70 posto električne energije u Europskoj uniji već dolazi iz domaćih izvora s niskim emisijama, poput obnovljivih izvora energije i nuklearnih elektrana. Istodobno, manje od četvrtine energije koju potrošači koriste u prometu, industriji i zgradama dolazi u obliku električne energije.
Oko dvije trećine energije koja se troši u tim sektorima i dalje dolazi iz fosilnih goriva, a Europska unija više od 80 posto tih goriva uvozi.
Drugim riječima, svaki automobil koji s benzina ili dizela prijeđe na električni pogon te svaka zgrada koja plinski kotao zamijeni dizalicom topline smanjuju europsku ovisnost o uvoznoj nafti i plinu.
Promjena je možda najvidljivija na automobilskom tržištu.
Električni automobili za prelazak iste udaljenosti u pravilu troše znatno manje energije od automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Zbog toga rast cijena benzina i dizela može dodatno povećati razliku u svakodnevnim troškovima korištenja u korist električnih vozila.
Prema izračunu IEA-e, temeljenom na cijenama goriva iz travnja 2026., rast cijena nafte povećao je u većini promatranih zemalja godišnju uštedu pri korištenju električnog automobila u odnosu na benzinski za između 20 i 45 posto, pod pretpostavkom da se vozilo većinom puni kod kuće.
Taj se trend već vidi i u prodajnim rezultatima.
U prvih šest mjeseci ove godine u Europskoj uniji registrirano je više od 1,22 milijuna potpuno električnih automobila. Njihov tržišni udio porastao je na 20,7 posto, s 15,6 posto godinu ranije. Istodobno je zajednički udio automobila na benzin i dizel pao s 37,8 na 29,7 posto.
U Hrvatskoj je rast još izraženiji, premda s mnogo niže početne razine. Podaci Europskog udruženja proizvođača automobila, ACEA-e, pokazuju da je u prvih pet mjeseci 2026. registrirano 1.437 novih potpuno električnih automobila, oko 350 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
Energetska kriza pritom nije jedini razlog rasta prodaje. Cijene električnih automobila postupno padaju, ponuda modela se širi, a u mnogim državama postoje porezne olakšice i poticaji.
No skuplje gorivo mijenja jednu od najvažnijih stavki koju kupci uzimaju u obzir – koliko će ih automobil ukupno koštati tijekom nekoliko godina korištenja.
Slična računica vrijedi i kod grijanja kućanstava i poslovnih prostora.
Dizalice topline uređaji su koji uz pomoć električne energije preuzimaju toplinu iz zraka, tla ili vode i koriste je za grijanje prostora. Zbog načina na koji rade mogu iz jedne jedinice potrošene električne energije proizvesti nekoliko jedinica toplinske energije, pa su znatno učinkovitije od klasičnih električnih grijalica i kotlova na fosilna goriva.
IEA procjenjuje da bi bez već ugrađenih dizalica topline potrošnja prirodnog plina za grijanje zgrada u Europi bila više od deset posto veća.
Samo tijekom 2025. dizalice topline u Europi, Japanu i Kini smanjile su potrebu za plinom za oko 53 milijarde kubičnih metara.
Prodaja takvih sustava ponovno raste. Prema podacima IEA-e, u prvom tromjesečju 2026. prodaja dizalica topline za kućanstva na 11 važnih europskih tržišta porasla je 17 posto.
Kada prirodni plin poskupi, skraćuje se i vrijeme potrebno da se veće početno ulaganje u dizalicu topline isplati.
U cijeloj priči postoji još jedna važna razlika između električne energije i nafte ili plina.
Nafta i plin koje Europa troši velikim se dijelom moraju uvoziti iz drugih dijelova svijeta. Električna energija, s druge strane, može se proizvoditi unutar same Europe, primjerice iz sunca, vjetra, vode ili nuklearne energije.
U drugom tromjesečju 2026. čak 54,1 posto električne energije proizvedene u Europskoj uniji dolazilo je iz obnovljivih izvora. Sunčane elektrane pritom su postale najveći pojedinačni obnovljivi izvor električne energije.
Hrvatska je po tom pitanju u posebno zanimljivoj poziciji. U istom je razdoblju 92,2 posto električne energije proizvedene u Hrvatskoj dolazilo iz obnovljivih izvora, ponajprije zahvaljujući hidroelektranama. Po tom je pokazatelju Hrvatska bila iza samo Latvije i Danske među članicama Europske unije.
Tako visok udio, međutim, ne znači da Hrvatska tijekom cijele godine proizvodi dovoljno električne energije za vlastite potrebe, niti da će svaka dodatno potrošena kilovatsatna električne energije dolaziti iz obnovljivih izvora. Proizvodnja hidroelektrana snažno ovisi o količini oborina i hidrološkim uvjetima.
Ipak, osnovna računica ostaje ista: što veći dio električne energije dolazi iz domaćih obnovljivih izvora, to je gospodarstvo manje izloženo naglim promjenama cijena uvozne nafte i plina.
Takav scenarij nije nov.
Naftne krize 1970-ih potaknule su mnoge države da povećaju energetsku učinkovitost i počnu ozbiljnije ulagati u alternativne izvore energije.
IEA navodi da je Europska unija između 1975. i 1985. povećala kapacitet nuklearnih elektrana za oko 80 gigavata, dok se prosječna potrošnja novih automobila prodanih u Francuskoj u istom razdoblju smanjila za oko 20 posto.
Slična promjena dogodila se i nakon europske plinske krize 2022. godine. Ulaganja u LNG terminale, obnovljive izvore energije, solarne elektrane i energetsku učinkovitost naglo su ubrzana, dok je europska ovisnost o ruskom plinu snažno smanjena.
Nova kriza mogla bi imati sličan učinak na način na koji građani i kompanije troše energiju.
IEA procjenjuje da bi snažnija elektrifikacija europskog gospodarstva mogla smanjiti potrebu Europske unije za uvozom prirodnog plina za do 45 milijardi kubičnih metara godišnje, a uvoz nafte za oko 1,7 milijuna barela dnevno.
Pri cijenama iz 2024. to bi predstavljalo uštedu od oko 55 milijardi eura godišnje. Kada su cijene energenata više, vrijednost takve uštede dodatno raste.
Paradoks elektrifikacije jest u tome što rast cijena plina može istodobno povisiti i cijenu električne energije.
To se dogodilo i ove godine. Poremećaji na tržištu ukapljenog prirodnog plina povećali su troškove rada plinskih elektrana, a prosječne veleprodajne cijene električne energije u Europskoj uniji u drugom tromjesečju 2026. bile su više od 30 posto iznad razine iz prethodne godine.
Ako cijena električne energije raste jednako brzo ili brže od cijene plina, benzina i dizela, financijska prednost elektrifikacije može se znatno smanjiti.
Zbog toga IEA upozorava da samo poticanje kupnje električnih automobila, dizalica topline i druge električne opreme nije dovoljno.
Europa istodobno mora povećavati proizvodnju jeftinije električne energije, ubrzati izgradnju i modernizaciju elektroenergetske mreže te prilagoditi poreze i naknade kako električna energija ne bi bila nerazmjerno skupa u usporedbi s fosilnim gorivima.
