Pratite li vijesti zadnjih nekoliko mjeseci mogli ste se s pravom zapitati je li došao kraj internetu kakvog poznajemo. Nakon što je Europski parlament prošle godine prihvatio prijedlog nove Direktive o zaštiti autorskih prava, nastala je panika, a internetom i tiskanim medijima počele su kolati brojne informacije vezane uz kontroverznu Direktivu.

Informacije od kojih su neke bile istinite, neke izvučene iz konteksta, a neke potpuno netočne ali dovoljno senzacionalistički napisane da oni, nedovoljno upoznati s problematikom, povjeruju tvrdnjama i prihvate ih kao činjenice.

No, iako je na početku cijela ideja barem na trenutke djelovala izgledno, prijedlog Direktive je upravo naišao na prepreku jer su otkazani pregovori između Vijeća Europe, Europske komisije i predstavnika Europskog parlamenta.

Pregovori su trebali definirati konačnu verziju Direktive i poslati je na glasanje no čak 11 zemalja (s Hrvatskom među njima) glasalo je protiv predložene verzije i time su zaustavile cijeli proces do daljnjega. Problem je u tome što mnogi, uključujući i one koji su zagovarali Direktivu, nisu više sigurni hoće li ona donijeti išta dobro i zaštititi autorska prava ili će samo negativno utjecati na internet kakvog poznajemo.

 

Europska unija ovom Direktivom želi zaštititi novinare, umjetnike i sve ostale kreatore

Zaštita autorskih prava veliki je problem, posebno na internetu, i nužno ih je regulirati s čime se slažu svi pisci, glazbenici, umjetnici i kreatori sadržaja jer je razumno da žele određenu korist od svog talenta i vremena uloženog u kreiranje sadržaja.

Temeljna ideja je dobra jer Europska unija ovom Direktivom želi zaštititi novinare, umjetnike i sve ostale kreatore na način da velike tehnološke kompanije poput Google-a, Facebook-a i YouTube-a moraju platiti određeni iznos za prenošenje sadržaja iz medija. Dosadašnja praksa poznata je svima koji se koriste internetom. Guglate informaciju koja vas zanima, a na Google-u se izlistaju milijuni linkova koji vode do tekstova i članaka različitih medija i web stranica.

Izdavači ne zarađuju od tih linkova iako im donose promet i korist (inače se nitko nikada ne bi zamarao oko SEO-a i pozicioniranja na pretraživačima), a Google zarađuje od oglašavanja jer se oglasi prikazuju uz rezultate pretraživanja. Situacija nije win-win ali je i dalje bolja od spornih promjena koje je EU željela uvesti pod svaku cijenu.

Velike izdavačke i medijske kuće već se dugo žale na Google-ov model poslovanja i tvrde da Google zarađuje na prikazivanju njihovog sadržaja. Kako su se na tu praksu najviše žalili u Španjolskoj i Njemačkoj, Google je u Španjolskoj ugasio svoj servis za prikazivanje vijesti, dok je u Njemačkoj izdavačima dao mogućnost povlačenja članaka s Google-ovog servisa vijesti. Što se dogodilo? Obje zemlje zabilježile su drastičan pad prometa na stranicama koje nisu bile izlistane na Google-u. Ne trebate biti stručnjak za internet da biste to i sami zaključili.

 

Što je s malim izdavačima?

A što je s malim izdavačima? Njima trenutna praksa odgovara jer im omogućuje da njihov sadržaj bude prikazan većem broju korisnika. U slučaju da jednog dana ipak prođe Direktiva, mnogi mali izdavači spremni su se i odreći poreza na linkove koji bi im Google trebao platiti samo da im se sadržaj nastavi prikazivati u jednakoj mjeri kao i prije.

Jer, realno je za zaključiti da ukoliko do plaćanja dođe, Google će odrediti kome će platiti, a to sigurno neće biti mali izdavači od kojih neće imati previše koristi kada je riječ o klikovima i profitu od oglašavanja.

Što je sporno u Direktivi? Najspornija su dva članka, članak 11 koji se na internetu naziva i porezom na linkove te članak 13 popularnog imena “meme ban”. Koliko su ti članci zaista sporni i što bi mogli donijeti ukoliko ideja prođe i bude prihvaćena u EU?

Google je prošle godine proveo istraživanje te prikazao kako bi mogla izgledati stranica s rezultatima ukoliko Direktiva stupi na snagu. Ako je za vjerovati Googleu, onda će pretraživači izgledati poput pretraživača na samom početku interneta – prazni, bijeli i lišeni svih informacija.

Na stranicama bi se prikazao samo link izdavača ali bez ikakvih dodatnih podataka koji bi objasnili o čemu je riječ i kamo ćemo doći kliknemo li na taj link te hoćemo li pronaći ono što tražimo.

 

Direktivu će na vlastitoj koži osjetiti i brojni kreatori i influenceri na YouTube-u

I dok je sama srž ovog članka dobra jer bi kreatori i umjetnici napokon lakše naplatili svoje radove, jasno je da je ideja nedovoljno razrađena te je upitno tko bi od nje na kraju profitirao uključujući i najveće izdavače.

Gotovo jednako nepopularan članak 13 uvjetuje da platforme poput YouTube-a, Facebooka i ostalih društvenih mreža budu zakonski odgovorne za sadržaj zaštićen autorskim pravima, a koji je objavljen na njihovim stranicama. Na pitanje kako planiraju riješiti taj problem, iz YouTube-a su poručili kako u slučaju donošenja Direktive veliki broj sadržaja više neće biti dostupan korisnicima iz EU. I dok to obožavatelji YouTube-a sigurno neće lako prihvatiti, Direktivu će na vlastitoj koži osjetiti i brojni kreatori i influenceri na YouTube-u kojima dobar dio prihoda i prometa dolazi baš iz Europske unije.

Članak 13 automatski bi i filtrirao internetski sadržaj pa bi zabranio korištenje citata, memova, GIF-ova i ostalog sadržaja koji čini srž internetskog korištenja. Koliko god ta srž bila pomalo besmislena ona je sastavni dio internetske komunikacije.

Osim toga, članak 13, kojega mnogi nazivaju cenzorskim člankom koji bi mogao negativno utjecati na slobodu govora i širenja informacija na internetu, uvjetuje uvođenje automatskog prepoznavanja i filtriranja objavljenog sadržaja na stranicama te kontroliranje svega što građani zemalja EU postavljaju na internetske stranice.

To bi značilo da YouTube, Twitter ili bilo koja druga platforma može biti tužena od strane filmskog studija ukoliko netko od korisnika objavi meme ili GIF s fotografijom iz filma ili citatom zaštićenog autorskim pravima. Kako se neće moći pouzdati u odgovornost korisnika da takve sadrže ne objavljuju, automatski će uvesti filtere koji će onemogućiti pokušaj objavljivanja takvog sadržaja čime bi društvene mreže mogle postati dosadna i besmislena mjesta.

 

Dobra ideja, loša izvedba

Činjenica je da se autorima mora naplatiti njihov rad i talent, kako u offline tako i u online svijetu. Činjenica je i da je internet malo u neredu te mu nešto čišćenja i kontrole ne bi nedostajalo. Bilo bi lijepo i pozabaviti se trolovima, lažnim vijestima te ukloniti sve neaktivne stranice koje nisu godinama ažurirane, a pune su virusa i zastarjelih informacija.

Činjenica je da su internetu potrebne regulative ali možda ipak one koje su malo promišljenije i smislenije od ove koja bi po mišljenju mnogih mogla unazaditi internet u Europi, a građanima EU otežati pristup informacijama i sadržaju.

Kada se sve sažme nije teško zaključiti da je ovdje riječ o Direktivi od koje neće profitirati ni korisnici, ni mali izdavači i kreatori, a najvjerojatnije ni veliki jer na kraju, kako obično biva, od zakona ne profitira nitko osim onih koji su ih donijeli.

S obzirom na smjer u kojemu ide cijela priča, možda se ne bismo smjeli čuditi što Europa nema Silicijsku dolinu i što kaskamo za svijetom kada je riječ o tehnološkim start-upovima i inovativnim idejama u području visoke tehnologije.

Iako, s obzirom na najnovije vijesti o stopiranju ove ideje, možda za Europu i internet još uvijek ima nade.