Menu
U poslovnom svijetu, pogotovo komunikacijskoj industriji, zaposleno je mnogo žena. O njima se pišu inspirativni članci, u intervjuima dijele tajne svog uspjeha, društvene mreže vole njihove savjete i uvijek su sređene za svaku priliku. No, u tim tekstovima ne piše da te žene nisu na rukovodećim pozicijama. Osim toga, što se više odmičemo od medija, komunikacija i marketinga, sve je manje žena na dobrim pozicijama i sa zadovoljavajućim uvjetima rada. Ustvari, dovoljno je pogledati listu sto top hrvatskih menadžera mlađih od 40 godina i odmah se primjećuje apsurdan nesrazmjer muških i ženskih imena.
U nedavno objavljenom izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu stoji da se, od razdoblja recesije, najveći broj pritužbi odnosi na područje rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 52 posto (povećanje za 10 postotnih bodova u odnosu na 2016.). Dakle, ne samo da se u Hrvatskoj situacija ne poboljšava, već se neravnopravnost produbljuje. Žene čine većinu nezaposlenih, 57 posto, te se i dalje zapošljavaju u manjoj mjeri u odnosu na muškarce svih dobnih skupina i svih razina obrazovanja. Evidentno je iz tih podataka da se muškarcima pri zapošljavanju daje prednost, a još uvijek se može čuti kako se ženama na razgovoru postavljaju pitanja o djeci i planiranju trudnoće. Istek ugovora o radu na određeno vrijeme poslodavci vrlo često koriste kao izgovor kako ne bi morali zadržati u radnom odnosu radnice koje koriste rodiljna prava.
Žene čine većinu u potplaćenim sektorima. Većinu čine kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Nailaze na „stakleni strop“ –u upravama ima 15 posto žena, a 20 posto u nadzornim odborima d.d., kaže izvješće crno na bijelo. Jaz u plaćama je oko 11,3 posto. Zašto je to tako danas u Hrvatskoj? I bolje pitanje – što možemo učiniti da tako više ne bude?
Prvenstveno, trebamo što više pričati o tome, na temelju statističkih podataka i istraživanja. Nitko ne smije imati priliku reći da žene nisu diskriminirane u poslovnom svijetu. Učinimo ove podatke općepoznatim. Potom, jasno i glasno zahtijevajmo provođenje zakona, u svakom slučaju i tražimo nadležne institucije da reagiraju na svaku sumnju u diskriminaciju. Ne trebaju nam povlastice. Treba nam samo jednak tretman pri jednakoj razini obrazovanja i jednakom učinku. Što više poslodavaca uvidi da neopravdanim postupcima samo demotiviraju žene u svojim poduzećima i time si stvaraju poslovnu štetu i izlažu se kaznama, to ćemo prije raditi u zdravijoj okolini i biti spremni na veće uspjehe – muškarci i žene zajedno.
