Menu
Koncentracija poljoprivrednog zemljišta u rukama investitora koji zemlju vide samo kao mogući izvor profita veliki je problem u današnjoj Europi. To je krajem ožujka konstatirao Odbor za agrar Europskog parlamenta. "S obzirom na međunarodnu financijsku krizu od 2008. obradiva je zemlja uočena kao povoljna mogućnost ulaganja", kaže Vladimir Uručev, bugarski predstavnik u Odboru za agrar Europskog parlamenta...
Tako je ubrzana koncentracija poljoprivrednog zemljišta u zemljama srednje i istočne Europe. Tomu u prilog su išle i niske cijene poljoprivrednog zemljišta u zemljama u kojima je nekoć vladao komunizam, ali i sustav subvencioniranja agrara u Europskoj uniji (GAP), kaže Uručev. "Jedinstveni način plaćanja poticaja po površini ide u prilog većim posjednicima koji su orijentirani na masovnost i industrijsku poljoprivredu." Te izravne subvencije iznose između 150 i 190 eura po hektaru. Kod ovog sustava su mali seljaci u lošijem položaju.
Osim toga, veliki investitori i financijski špekulanti prihode najčešće iznose iz regije i u toj regiji ne plaćaju porez. Ne vode računa o zaštiti okoliša i zaštiti životinja, potiskuju seljake sa zemlje. "Postoje pravi financijski mešetari koji imaju čitavu mrežu tvrtki. Samo nekoliko tvrtki u Bugarskoj posjeduje gotovo dva milijuna hektara zemlje. To je gotovo polovica obradive zemlje u Bugarskoj", kaže jedan posrednik u prodaji nekretnina, koji bi želio ostati anoniman. Zahvaljujući europskom sustavu subvencioniranja, te tvrtke imaju samo zbog posjedovanja zemlje milijunske prihode, naglašava Vladimir Uručev.
Reformom zajedničke agrarne politike EU-a 2013. donesena je odluka o ograničavanju najviših iznosa poticaja. Time se htjela postići pravednija raspodjela subvencija i ojačati održiva poljoprivreda. Ali, u praksi se nije puno promijenilo. Statistički podaci iz Bugarske pokazuju da je 25 najvećih firmi i 2015. dobilo najviše subvencija. A to su upravo one firme koje su najviše profitirale od izravnih poticaja i prije reforme. Time su veliki investitori oslobođeni i tereta kredita, jer zahvaljujući poticajima iz EU-a dobivaju dovoljno novca da ne moraju uzimati kredite.
Potpuno drukčije je stanje malih seljaka. "Nas se sve više istiskuje s tržišta i uništava, jer ne možemo držati korak s velikima. Osim toga, gotovo da više nema obradive zemlje za kupiti", žali se Stefan Petrov, mladi poljoprivrednik iz okolice Razgrada na sjeveroistoku Bugarske. Cijena obradivog zemljišta je tamo posljednjih godina jako porasla, prije svega zbog špekulativne kupovine zemlje, zbog koje se većina zemlje nalazi u rukama malobrojnih vlasnika.
I u drugim područjima Europe je situacija slična. "Oko tri posto poljoprivrednih poduzeća u Europi kontrolira oko 50 posto svih obradivih površina. A to je tendencija koju bi trebalo zaustaviti", kaže Vladimir Uručev. Kao najgori primjer koncentracije poljoprivredne zemlje on navodi Rumunjsku, gdje oko 65.000 hektara pripada jednom poduzeću.
Rumunjski predsjednik Klaus Johannis smatra da se previše obradive zemlje nalazi u rukama stranaca. Krajem prošle godine on je naveo da je to oko 30 posto i zauzeo se za strože zakonske odredbe, iako za strance već postoje neka ograničenja.
Zemlje kao Bugarska, Slovačka, Mađarska, Latvija i Litva pokušale su se protekcionističkom politikom obraniti od prodaje zemlje velikim stranim investitorima. Ali, EU je protiv njih pokrenuo kaznene postupke - zbog ograničavanja slobode tržišnog natjecanja. Ne smatraju svi to ispravnom politikom.
"EU mora kod agrarne zemlje biti nešto velikodušniji kad se radi o pravilima unutarnjeg tržišta i konkurencije, jer kod zemlje ne možemo primjenjivati ista mjerila kao kod druge robe", kaže Maria Heubuch, članica Odbora za poljoprivredu i rezvoj sela Europskog parlamenta.
Ova političarka Zelenih smatra da je Europa dužna izraditi pouzdane smjernice za tržište zemlje u nacionalnim državama.
Krajem ožujka je Odbor izradio konkretne preporuke za pitanje trgovanja obradivom zemljom. Pozvao je zemlje članice Europske unije da omoguće malim i srednje velikim poljoprivrednim poduzećima kao i mladim poljoprivrednicima da dođu do obradive površine po prihvatljivim cijenama. Heubuch smatra da je uvođenje gornje granice za cijenu obradive zemlje u državama kao što je primjerice Litva legitimno sredstvo protiv koncentracije obradive zemlje u rukama malog broja ljudi. I osobito se zalaže za veću transparentnost prilikom promjene vlasnika zemlje.
Kao primjer slabe transparentnosti Heubuch navodi sudbinu nekadašnjeg poduzeća KTG Agrar. To je njemačko poduzeće koje je kupilo velike agrarne površine i u zapadnoj i u istočnoj Europi. Nakon proglašenja insolventnosti prošle godine koncern je prešao u ruke novog investitora - a da pogođene općine nisu na to mogle utjecati. Maria Heubuch je uvjerena da se to ne smije događati. "Tko profit izvlači iz regije u kojoj je on ostvaren i odluke donosi mimo susjeda na terenu, nanosi štetu poljoprivredi u cijeloj Europi", kaže ova zastupnica u Europskom parlamentu.
Izvor: DW
