Menu
"Kamate su instrument međunarodnih investitora da ocijene neku zemlju. Po njima se može vidjeti, što oni misle o Portugalu", konstatira profesor João Duque s Visoke škole za ekonomiju i menadžment (ISEG) u Lisabonu...
A to onda znači da o toj zemlji ne misle baš najbolje. Već mjesecima rastu kamate koje mora plaćati Portugal i dugoročne, desetogodišnje obveznice će naći kupca tek ako mu se zajamči već zabrinjavajućih 4% kamata.
Zapravo, da se pitaju investitori - Lisabon bi morao nuditi kud i kamo veće kamate da bi našao nekoga tko bi mu posudio novac. Jer zasad ga spašava Europska središnja banka, kako svojom minimalnom temeljnom kamatnom stopom za kratkoročne pozajmice, tako i milijardama koje iz ESB-a teku u otkup državnih obveznica. Ali toj akciji direktora ESB-a Maria Draghija će doći kraj i to ne samo zbog negodovanja drugih, stabilnijih zemalja zone eura.
Problem je i što se iz Bijele kuće sasvim jasno čuje kako nema više namjeru, preko svog učešća u Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, sudjelovati u spašavanju zemalja poput Grčke i tu bi Europljani mogli brzo ostati sami u sanaciji svojih problema. Od Draghija se moglo čuti da će program otkupa državnih obveznica potrajati "najmanje do kraja ove godine", ali ekonomski stručnjaci poput kolumnista u listu Financial Times, smatraju da je time rečeno nešto sasvim drugo: potrajat će do izbora u gospodarski najsnažnijoj zemlji zone eura, u Njemačkoj. Nakon toga je vrlo vjerojatno da više neće biti načina da se i dalje puni sve te vreće bez dna.
A Portugalu je već i ovo breme njegovih dugova - preveliko. Prema posljednjim podacima, ta je zemlja morala odvojiti 4,3% svog BDP-a da plaća svoje dugove - više nego bilo koja druga zemlja EU. "Mi već dajemo više novca za naše dugove nego za zdravlje svojih građana", kaže nam profesor Duque. Jer ukupni državni dugovi su golemi: oni iznose više od 130% BDP-a i samo u Italiji i Grčkoj je brdo dugova još veće.
Ono što je najgore, misli ovaj portugalski profesor, jest što dugoročno Portugal srlja u još veće probleme. Na kratke staze, sve još izgleda razmjerno prihvatljivo: opet i uz pomoć ove fiskalne politike Europske središnje banke je i gospodarski rast Portugala ispao 1,4%, više nego što se očekivalo i to se uvelike može zahvaliti turizmu. Ali to nije aktivna ekonomska politika, upozorava profesor Duque. Sve u svemu, kod turizma se čitava politika svodi na čekanje pred vratima hotela na goste koji hoće - ili možda neće doći, zato jer će ponovno početi odlaziti u Tursku ili na neku drugu destinaciju.
Ne može se reći da vlada u Lisabonu ne obilazi sve i svakoga kako bi ga nagovorila da otvori pogon i stvori dugoročnu ekonomsku osnovu u toj zemlji, konstatira profesor Duque. Ali oni ne dolaze i to ima sasvim konkretnih razloga koji i perspektivu Portugala čine još mračnijom. Jer makar su prihodi stanovništva razmjerno maleni, stanovništvo Portugala postaje sve starije. A to znači da će država morati trošiti sve više novca za njihovu skrb i zdravstvenu zaštitu.
Investitora nema jer i mladi, obrazovani Portugalci odlaze iz zemlje. Mnogi već nakon završenog fakulteta odlaze u neku drugu zemlju Unije jer im se tamo nude i više plaće i bolje perspektive. A investitore plaši i činjenica što u Portugalu već "kuha" i na političkoj razini: portugalski premijer António Costa ponosno pokazuje podatak o gospodarskom rastu i uvjerava građane kako će kamate pasti već tijekom ove godine. "Želimo i u 2017. voditi odgovornu politiku", kaže državni tajnik Mourinho Félix koji je zadužen za državni proračun.
Ali Costini socijaldemokrati već i sad nemaju većinu u parlamentu, nego ovise o podršci komunista i stranaka ljevice. A oni pak, čas tiše, čas glasnije traže da njihova zemlja "ponovno pregovara" o dugovima Portugala. Što takvi pregovori znače, vidimo u Grčkoj: "Samostalni korak na tom području bi bila katastrofa za vjerodostojnost naše zemlje", smatra profesor Duque.
Jer sve se svodi na želju ljevičara da se i Portugalu oprosti barem dio njegovih dugova, što su socijaldemokrati do sada uspjeli spriječiti - makar i u njihovim redovima ima pristalica takvog "rješenja". Premijer Costa se trudi dobiti još malo vremena u nadi da će gospodarski rast pokazati svoj učinak i da će se konačno smanjiti još uvijek golema vojska nezaposlenih.
Ali vremena je sve manje: jer i novac Europske središnje banke bi mogao prestati dolaziti u Portugal i prije nego što bi došao kraj ovog otkupa državnih obveznica. I ESB kupuje te papire samo ako međunarodne agencije za procjenu kreditne sposobnosti te vrijednosnice ne svrstavaju u uloge visokog ili vrlo velikog rizika (praktično Junk-Bond).
Zapravo, međunarodne rejting agencije su Portugal već svrstale u tu kategoriju - osim jedne, kanadskog Dominion Bond Rating Service (DBRS). A ako i DBRS promijeni mišljenje, onda i ESB više nema osnove otkupljivati portugalske vrijednosnice. A to znači da će Portugal biti ostavljen na milost i nemilost međunarodnog tržišta kapitala gdje bi i kamata od 4% mogla ostati samo još nedostižni san.
Izvor: DW
