Menu
Ekonomska 2016. godina u Hrvatskoj polučila je razmjerni optimizam stručnjaka, ali je također otvorila neka dodatna pitanja o doglednoj perspektivi...
Nekoliko pozitivnih makroekonomskih statističkih pokazatelja o hrvatskim ekonomskim trendovima za prva tri kvartala ove godine otvorila su u široj javnosti ponajprije prostor jednoj (auto)ironičnoj doskočici. Ako BDP ostvaruje najbrži rast još od predrecesijskih vremena, glasi ona, to valjda znači da Hrvatskoj najbolje ide s totalno disfunkcionalnom vladom, kao što je ona koja je ljetos iznutra srušila samu sebe. Ali, ipak je riječ samo o doskočici, naravno, jer znamo da određeni pomak nabolje nije realiziran prepuštanjem ekonomije slučaju ili nekakvim njezinim unutarnjim mehanizmima.
Zabilježeni efekt je u stvari odjek nekih ranijih procesa koji više imaju veze s europskounijskim okvirom i političkim diktatom nego s kretanjima unutar same RH. Većina stručnih komentatora aktualnih kretanja ističe činjenicu da je uspjehu kumovala, u presudnoj mjeri, rekordna turistička sezona. A to definitivno nije slučajna posljedica, nego rezultat dugogodišnje orijentacije na turizam kao gotovo jedinu intenzivno i kontinuirano podupiranu industriju. Uostalom, i tu se radi o profilu nametnutom izvana, prema makroekonomskom interesu koji u Hrvatskoj eliminira robnu proizvodnju.
No, spomenimo još nekoliko statističkih podataka; u trećem kvartalu, BDP je rastao za 2,9 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje pa se očekuje da bi na godišnjoj razini to moglo iznositi 2,6 posto. Prošla godina u odnosu na pretprošlu zaustavila se bila, pak, na 1,6 posto, a ove godine Hrvatska je i - uz bolje punjenje državnog budžeta - vjerojatno nadomak ispunjenju EU-kriterija iz Maastrichta koji propisuje manje od tri posto proračunskog deficita. Javni dug mogao bi također zabilježiti prvi pad na godišnjoj razini još od 1999. godine. Doduše, odmah treba dodati da će tome najzaslužnija biti prodaja velikih državnih udjela u nekim dobrostojećim firmama.
Konačno, sve to urodilo je i prvom pozitivnom ocjenom hrvatskog kreditnog rejtinga u posljednjih devet godina. Ali, ništa od toga ne garantira stabilnost ovih trendova ubuduće, naročito dok je u prvom planu oslonac na turizam kao generalno hirovitu i ranjivu djelatnost, dok je hrvatski uvoz i u 2016. rastao natprosječno u odnosu na kontekst EU-a. Neodgovorenim stoga ostaje upit kako aktivnije potaknuti privredu, a za rješenje enigme potrebno je iznova obratiti pažnju na ono što se u 2016. zbivalo na području monetarne i fiskalne politike u RH.
Što se tiče prvog, indikativne su tek neke posredne naznake: teoretska nedodirljivost centralne banke (HNB) više nije apsolutna kao ranije. Ta institucija već gotovo dva desetljeća izrazito služi vanjskom interesu financijskog sektora umjesto blagostanju najširih slojeva u svojoj zemlji. Rastuća javna skepsa u tekućem kriznom desetljeću, međutim, načela je neupitnu samodostatnost monetarne vlasti. O tome svjedoči, primjerice, karijerni uspon Gorana Marića, sadašnjeg ministra državne imovine, novog resora u vladi, poznatog kao kritičara HNB-a i najviše socijalno nastrojene osobe u vrhu HDZ-a.
Relativizaciji političke dominacije financijske branše nedvojbeno pridonose i novija rješenja hrvatskih sudova protiv banaka koje su oštetile desetke tisuća građana. U pitanju su krediti vezani uz švicarski franak; Vlada RH je koncem ljeta prošle godine donijela rješenje o konverziji istih u euro i potom u kunu. Ove godine je više sudskih rješenja potvrdilo ispravnost odluke, bez obzira što su banke zatim podigle nove tužbe. Štoviše, i Europska komisija je Hrvatskoj zamjerila neposluh prema bankarskim lobijima, no to samo pokazuje kako se rečeni sektorski interes nipošto ne oslanja tek na HNB.
S druge strane, u resoru odvojenom za fiskalnu politiku, ključna je figura novog ministra financija Zdravka Marića. Nasuprot prezimenjaku iz ministarstva državne imovine, ovaj donedavni menadžer - u poslovnom carstvu najvećeg hrvatskog tajkuna Ivice Todorića – očito nije sklon socijalnim mjerama. Porezne preinake koje je poduzeo, sudeći prema većini javnih osvrta, idu ususret onima s boljim plaćama, kao i poslovanju krupnijih poslodavaca. Efekt k nižepozicioniranima trebao bi se valjda očitovati kroz tzv. trickle down – metodu američkih neokonzervativnih političara po kojoj tim veća vrijednost navodno dopre k društvenom dnu, ako se više rasporedi po vrhu.
Čak i manji te srednji poduzetnici su prilično zanemareni pa je predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec nedavno izrazio nadu da iduća godina neće, zbog nekih nepovoljnih rješenja, za obrtnike biti izgubljena kao ova. A govoreći o porezima, nužno je dodati da je glavni razlog većem BDP-u, uz turizam, bila nešto veća osobna potrošnja građana. Taj se trend objašnjava donekle socijalnijim mjerama vlade iz prethodnih godina, iako je bjelodano da fiskalno pretakanje iz šupljeg u prazno, bez proizvodnje, ne može potrajati dovijeka.
O industrijskoj ekonomskoj politici i praksi u 2016. godini ne možemo reći ništa bolje; svedena je na produkciju usluga, s nedostatnim pomacima u ostatku (izvoznih) potencijala. Razvojno gledano, za pohvaliti je netom potvrđenu inicijativu o državnoj gradnji nove optičke infrastrukture za brži internet, a što predstavlja rijedak politički kontinuitet u Hrvatskoj, s trajanjem od već pet godina. Ne treba zanemariti višekratno upućivane zamjerke njemačke vlade Hrvatskoj, budući da je službeni Berlin otvoreno inzistirao na održanju postojećeg monopola Deutsche Telekoma na hrvatskom tržištu.
Zaključno, sve pozitivne trendove svakako treba pozdraviti, ali i zadržati oprez spram njihove perspektive. Ne samo zbog navedenih manjkavosti, nego i zbog varljive objektivnosti pokazatelja kao što je BDP. Ekonomska znanost njega već dugo ne uzima kao pouzdan parametar u mjerenju društvenog razvoja po distribuciji ostvarenih vrijednosti i kvaliteti života građana. Tome su se saznanju prilagodili globalna Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te Europski sustav nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010) pa bi red bio da ga se ubuduće, vjerodostojnosti radi, uzme u obzir i u RH.
Izvor: DW
