Menu
Američko gospodarstvo koje je bilo izvorište globalne gospodarske krize prije šest godina, znatno se brže oporavilo nego europsko. Naime, recesija (odnosno pad gospodarske aktivnosti u SAD-u) je „odrađena“ u šest kvartala (posljednja dva kvartala u 2008. i četiri kvartala u 2009. godini), nakon čega su se prosječne godišnje stope stabilizirale na razini iznad 2 %, a stopa nezaposlenosti se znatno spustila (do 5,1 % prema posljednjem podatku za kolovoz ove godine), štoviše prepolovila, u odnosu na 2009. godinu, kada je iznosila 9,3 % (u prosjeku godine) odnosno vratila se na razine prije 2008. godine...
Stopa nezaposlenosti zapravo se time ponovno približila razini prirodne stope nezaposlenosti, čime se stvaraju uvjeti za jači pritisak na rast razine plaća, što je okidač za rast inflacije do potencijalno neželjeno visokih razina (američka središnja banka vodi politiku ciljane inflacije čija je razina određena na 2 %).
Takvom je razvoju doprinijela i američka središnja banka koja je gotovo odmah s nastankom krize (2008. godine), s ciljem poticanja rasta gospodarstva odnosno izlaska iz recesije, počela provoditi ekspanzivnu monetarnu politiku s obilatim monetarnim stimulansima (tzv. kvantitativno popuštanje) te je odmah svela ključne kamatne stope na povijesno niske razine (tako ključna kamatna stopa stoji na povijesno niskoj razini 0 do 0,25 % od 16. prosinca 2008. godine, dakle, sada teče sedma uzastopna godina, dok podizanja nije bilo posljednjih devet godina).
Iako su trenutno prisutni jaki deflacijski pritisci koji drže razinu godišnje inflacije potrošačkih cijena na tek nekoliko postotnih bodova iznad nule (0,2 % prema zadnjem podatku za kolovoz), temeljna inflacija potrošačkih cijena (non food and fuel) drži se na 1,8 % što je vrlo blizu ciljane razine inflacije. Kako temeljna inflacija potrošačkih cijena isključuje volatilne cijene energije i poljoprivrednih proizvoda, jasno je da na ovako nisku inflaciju potrošačkih cijena utječu upravo cijene energije (primarno nafte koja je na svjetskom tržištu jeftinija za oko 50 % u odnosu na prošlu godinu) i hrane, koje su podložne šokovima izazvanima egzogenim i nepredvidljivim faktorima jer se na njih ne može utjecati instrumentima monetarnih politika. Stoga, kako su se cijene ovih roba naglo spustile, one se vrlo brzo i nenadano mogu lako podići, što može dovesti do neželjenih razina inflacije potrošačkih cijena (odnosno povećanje jaza prema razini proizvodnje), osobito u kontekstu trenutne situacije i povoljnih kretanja na tržištu rada i razine temeljne inflacije koja odražava dobru domaću potražnju.
U kontekstu takvih kretanja, još od početka godine, Fed insinuira kako je izvjesno da će podići ključne kamatne stope ove godine, no povoljan se trenutak i dalje čeka. Možda bi se taj trenutak već i dogodio da se ljetos nisu pojavili pokazatelji usporavanja kineskoga gospodarstva koji su još dodatno ojačani i potvrđeni nenadanom odlukom središnje kineske banke o devalvaciji juana prema dolaru sredinom kolovoza, i to u tri navrata. Kako je Kina jedan od najznačajnijih trgovinskih partnera SAD-a (drugi najveći, poslije Kanade; kada se promatra robni uvoz prvi najveći, s udjelom od oko 20 % u ukupnom američkom robnom uvozu; kada se gleda robni izvoz treći najveći, poslije Kanade i Meksika, s udjelom od oko 7,5% ukupnoga američkog robnog izvoza) i značajna poluga koja utječe na kretanje globalnih cijena (kao veliki uvoznik sirovina i veliki izvoznik roba), predstavlja rizik rasta i deflatorne rizike u SAD-u, kao i globalno.
Stoga je FOMC (Federal Open Market Committee, tijelo unutar Feda koje nadzire operacije na otvorenom tržištu te odlučuje o visini ključnih kamatnih stopa) na sastanku koji je održan prošli tjedan, ponovno ipak odgodio podizanje ključnih kamatnih stopa, ocijenivši da nedavna globalna ekonomska i financijska kretanja predstavljaju rizik za rast američke ekonomije i deflatorne pritiske u kraćem roku. Naime, FOMC je ocijenio kako se ekonomska aktivnost kreće umjerenim tempom, kretanja na tržištu rada i dalje su povoljna, no nezadovoljavajući je razvoj neto izvoza i razina inflacije koja je i nadalje daleko od ciljane, pod utjecajem niske cijene sirove nafte i uvoznih cijena.
Euro je nakon sastanka FOMC-a ojačao prema američkom dolaru, preskočivši prvi put unazad više od tri tjedna 1,1400 USD.
Zapravo je vrlo osjetljivo procijeniti najpogodniji trenutak za podizanje ključnih kamatnih stopa, stoga se može dogoditi i da se odabere pogrešan, kako se dogodilo Europskoj središnjoj banci koja je sredinom 2011. godine podigla kamatne stope očekujući značajniji gospodarski oporavak, no vrlo brzo, nakon tri mjeseca, stope su ponovno spuštene (kada je na čelo ECB-a došao Mario Draghi).
Ovakve odluke na razini najvećih gospodarstava koja pomiču globalne tokove, vrlo su važne i imaju posredni utjecaj na ostatak svijeta, pa tako i na Hrvatsku. Komentar direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimira Savića: „Momentalna financijska i ekonomska situacija na globalnom tržištu, prema ocjenama Feda, puna je raznih rizika koji mogu ugroziti rast američke ekonomije, pa je jučer odlučeno da se ponovo odgodi podizanje ključnih kamatnih stopa. Takva odluka Feda jedan je od značajnih elemenata u daljnjim globalnim tokovima, a tako i za Hrvatsku“.
