Menu
Za Europsku uniju poljoprivreda je mnogo više od proizvodnje hrane.Za većinu poljoprivrednika to je način života.Uloga poljoprivrednika u Europskoj uniji je velika i višeznačna.Da bi osigurali razumne i stabilne cijene za europske potrošače te da bi se poljoprivrednicima omogućili odgovarajući prihodi, o tome brigu vodi Zajednička poljoprivredna politika Europske unije...
Europska poljoprivreda je mnogo postigla u proteklih nekoliko desetljeća.Prošla je kroz različite reforme i razvila se u skladu sa zahtjevima potrošača koji žele nesmetanu isporuku kvalitetne i zdravstveno ispravne hrane po pristupačnim cijenama. Gledajući utjecaj poljoprivredne politike na cjelokupno stanovništvo EU možemo primijetiti da danas prosječno europsko kućanstvo izdvaja 15% mjesečnih prihoda za hranu,a 1960.godine prosječni stanovnik Europske unije morao je na hranu potrošiti 30% mjesečnog obiteljskog proračuna.
Za razliku od drugih politika u EU poput obrazovanja,transporta,zdravstvenog osiguranja i sl., o čemu države članice samostalno odlučuju i što financiraju iz vlastitih proračunskih sredstava, odluke o europskoj poljoprivredi zemlje članice donose zajednički.
Među strateškim ciljevima Zajedničke poljoprivredne politike do 2020.godine, između ostalog,ističu se održavanje vitalnih ruralnih zajednica kojima je poljoprivreda osnovna gospodarska aktivnost, s ciljem većeg zapošljavanja, koje će polučiti višestruku prednost na gospodarskom,socijalnom i okolišnom planu.
Zajednička poljoprivredna politika je zahtjevna politika, kako za državnu administraciju tako i za same poljoprivredne proizvođače.Uključivanjem Hrvatske na zajedničko tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU donijelo je sa sobom brojne prednosti,ali i nedostatke. Jedinstveni uvjeti tržišne utakmice prednosti su poslovanja na tržištu EU-a, ali istovremeno i veliki izazov za proizvođače.Izbirljivi zahtjevi potrošača i strogi standardi u proizvodnji dodatni su teret s kojim se naši proizvođači susreću u EU.
Poljoprivreda zahtijeva velika ljudska i financijska ulaganja koja donose plodove tek nakon nekoliko mjeseci, godina pa je stoga potrebno uložiti veliki napor u svim segmentima društva kako bi najstarija djelatnost opstala, donijela prihod onima koji se njome bave, doprinijela zadovoljstvu kupaca te raznolikosti na tržištu poljoprivrednih proizvoda koji će biti konkurentni svojom cijenom i kvalitetom.
Hrvatskoj je u financijskom razdoblju od 2014.-2020. na raspolaganju nešto više od 2,26 milijardi eura iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. No ono što je važno naglasiti jest to da države članice odabiru mjere prilagođene njihovim potrebama i same rukovode svojim programima dok Europska unija samo sufinancira projekte. To znači da je uloga Republike Hrvatske, kao i svake druge države članice iznimno važna jer je ona u svojim operativnim programima predvidjela prioritete financiranja u tekućem financijskom razdoblju na temelju kojih će se raspisati natječaji i prijavljivati kvalitetni projekti kako bi se unaprijedila poljoprivredna proizvodnja u ruralnim prostorima, poboljšao životni standard poljoprivrednika te omogućila stalna opskrba kupaca zdravstveno ispravnim i kvalitetnim proizvodima po primjerenim cijenama.
U Hrvatskoj je prema Modelu ruralnih područja 99,24% područja definirano kao ruralno i mješovito, a samo 0,76% kao gradska područja urbanih aglomeracija. Republika Hrvatska bilježi nisku prosječnu gustoću naseljenosti dok je samo 4% poljoprivrednika mlađe od 35 godina pa je upravo poljoprivredna politika važan alat za povećanje toga broja,a projekti kojima će se aplicirati na sredstva iz europskih fondova predstavljati će važnu polugu u postizanju ravnoteže ne samo u proizvodnji hrane već i garanciji opstanka krajolika kao mjesta za život,rad i posjete.
Na Europsku uniju i njene politike, ovdje naročito važnu poljoprivrednu politiku, ne smijemo gledati kao na nekoga tko će spasiti hrvatsko selo i gospodarstvo jer to nije njezina uloga. Spasiti ga možemo mi sami kvalitetnim projektima kojima ćemo poticati život i rad u ruralnim područjima, opstanak poljoprivrednih gospodarstava te njihovu konkurentnost na velikom europskom tržištu s više od 500 milijuna stanovnika.
To je ujedno uloga države koja mora u svojim strateškim planovima imati viziju razvoja ruralnih područja i načina kojima će pomoći sadašnjim poljoprivrednicima da žive dostojno od svoga rada, da imaju mogućnost plasmana njihovih proizvoda te da im država bude oslonac kroz sve aktivnosti u sklopu njihovih djelatnosti.
Isto tako, država mora motivirati različitim mjerama mlade ljude da se uključe u poljoprivredni sektor pridonoseći time prvenstveno očuvanju ruralnih područja koja su danas nažalost sve više iseljena i zapuštena pa je potrebno poticajnim mjerama utjecati na oživljavanje tog prostora u korist poljoprivrednika, poboljšanja njihova životna standarda i cjelokupne slike života u ruralnim područjima u Republici Hrvatskoj.
