Prosječan iznos mita u Hrvatskoj iznosi 395 eura

U Bruxellesu je predstavljeno izvješće UN-ova Ureda za droge i kriminal (UNDOC) i Europske komisije 'Poslovanje, korupcija i kriminal na zapadnom Balkanu'. Prema tom izvješću, Hrvatska je na trećemu mjestu u regiji, a najgore stanje je u Srbiji i Albaniji. U sklopu istraživanja obavljeni su razgovori s više od 12.700 tvrtki, a rezultati pokazuju da je korupcija treća najveća zapreka poslovanju u regiji...

Podmićivanje u regiji u prosjeku iznosi 10,2%, što znači da je svaka deseta tvrtka koja je imala kontakte s državnim službenicima u godini dana dala mito. Taj postotak najviši je u Srbiji i iznosi 17%, a slijedi Albanija s 15,7%. Hrvatska je na trećemu mjestu s 10,7%, a odmah nakon nje je BiH s 10,4%. Na podmićivanje u Makedoniji prisiljeno je bilo 6% tvrtki, a najmanje problema imale su tvrtke na Kosovu i u Crnoj Gori - 3,2%.

Ispitivanje je pokazalo da su tvrtke u regiji u prosjeku platile 7,1 mito državnim službenicima godišnje. U Hrvatskoj su tvrtke platile u prosjeku gotovo devet mita godišnje, u Albaniji i Crnoj Gori 4,6, a na Kosovu 7,7. Korupcija je najraširenija u građevinskom sektoru (12,2%), a slijede veleprodaja i maloprodaja (10,3%) te transport i skladištenje (9,9%), dok su podaci za proizvodnju, opskrbu strujom, plinom i vodom i ugostiteljstvo nešto manji (9,2 odnosno 9%).

U Hrvatskoj najviše korupcije ima u trgovini, a slijede građevinarstvo i proizvodnja. Mito se najčešće daje u obliku gotovine, više od trećine, a u ostalim slučajevima kao plaćena hrana ili piće ili neka druga roba. U 10% slučajeva korupcija je bila u obliku razmjene usluga. Prosječni iznos mita u regiji je 881 euro. Najviši je na Kosovu gdje u prosjeku iznosi 1787 eura, dok je prosjek u Hrvatskoj 395 eura, a u BiH 327 eura. Prosječno mito u Srbiji iznosi 935 eura, u Albaniji 904, u Crnoj Gori 830, a Makedoniji 689 eura.

Izvješće otkriva da se mito češće iznuđuje od malih tvrtki nego od velikih i da su više izložene tvrtke s mještovitim domaćim i stranim kapitalom nego one u čijem su isključivom vlasništvu stranci. Kad je riječ o primateljima, to su najčešće predstavnici lokalnih i regionalih vlasti, zatim službenici poreznih i carinskih službi te službenici tvrtki za pružanje komunalnih usluga. Manje od 2% poduzetnika odlučilo je prijaviti službenike koji su tražili mito, a 6% posto ih je zbog mita odustalo od investicija.