Menu
Kada se 2007. godine Zvonimir Seki prijavio na MBA program, nije tražio diplomu. Želio je „povezati točke“ i razumjeti širu poslovnu sliku i kontekst u kojem se donose važne odluke u biznisu. U tom trenutku bio je već više od desetljeća u korporativnom svijetu, u brandingu i marketingu, ali osjećao je da mu nedostaje šira poslovna slika.
„Znao sam svoj core – marketing, brand strategiju, consumer insight, ali ako želiš biti pravi lider, moraš razumjeti cijeli biznis. Financije, operacije, organizaciju... Tu širinu nisam imao.“
MBA program u COTRUGLIJU, tada još relativno mlad, činio se kao pravi izbor, iako, priznaje, zapravo nije ni razmatrao druge opcije.
„Imao sam vrlo dobre preporuke iz poslovne mreže. Ljudi kojima sam vjerovao, i osobno i profesionalno, govorili su o COTRUGLIJU s velikim poštovanjem. Uopće nisam razmišljao dalje.“
Ljudi koje pamtiš zauvijek
Već na prvim modulima, kaže, bilo mu je jasno da je napravio dobar potez. Ne samo zbog sadržaja, nego zbog ljudi. Neki profesori, prisjeća se, ostavili su neizbrisiv trag.
„Profesor Gupta – genijalac. Toliko znanja, ali toliko stvarnog života u svemu što je govorio. A Mike George… on te doslovno natjera da pogledaš u sebe. Ne samo da te nauči liderstvu, već te natjera da pogledaš duboko u sebe.“
Jedna rečenica posebno mu je ostala urezana u pamćenje – ona koju je 2008. godine izgovorio profesor Gavin Wallbridge: "Rekao je: 'Ako mogu dati jedan savjet, neka vaša djeca uče kineski.' Tada je to zvučalo kao čudan savjet. Danas potpuno logičan.“
Zajednica koja traje dulje od diplome
Ipak, MBA mu nije donio samo znanje, nego i ljude.
„Ta povezanost koju stvoriš, to je teško opisati. Danas, 20 godina kasnije, i dalje sam blizak s nekima. S nekima smo postali i kumovi. A poznanstva iz MBA-a otvorila su mi vrata više puta – i poslovno i privatno.“
COTRUGLI mreža, kaže, često se pokaže kao tih, ali moćan saveznik.
„Dogodi se da sjedneš na sastanak i shvatiš da si nasuprot kolege alumnija. Odjednom se sve promijeni. Imate zajednički jezik. Povjerenje je tu, a to je često najvažnije.“
Krize koje te oblikuju
Zvonimir je kroz karijeru prošao kroz mnogo izazova, ali jedan period posebno izdvaja – Agrokor krizu. „To je kao da ste ušli u terensku verziju MBA-a. Dvije godine su bile kao deset. Dan za danom – blokade, neizvjesnost, ljudi koji te gledaju i pitaju što dalje. Moraš im dati smjer. Nije bilo lako, ali naučiš tko si i što vrijediš.“
Iskustvo koje je stekao nije bilo samo profesionalno, bilo je duboko osobno. „Shvatiš da leadership nije titula. Nije funkcija. Leadership je kad ljudi u tebi vide nadu. Kad te slijede ne zato što moraju, nego zato što ti vjeruju.“
Od Hrvatske do Španjolske i nazad
Nakon toga, profesionalni ga je put odveo i izvan Hrvatske – u Madrid, gdje je radio za Lactalis, zadužen za tržišta Španjolske i Portugala. Bio je to, kaže, novi svijet. „Druga kultura, drugi mentalitet, drugi ritam. Tamo stvarno naučiš što znači prilagodba. I koliko si spreman izaći iz zone komfora.“
Liderstvo kao odgovornost
Kad ga pitaš što čini pravog lidera, zastane na trenutak. Nema tu brzog odgovora.
„Liderom se ne imenuješ sam. To mora doći izvana. Po meni, lider je netko tko ima pozitivan utjecaj, tko zapali iskru, otvori perspektivu, pruža ljudima smjer. I, najvažnije, ima integritet.“
Na tu riječ se posebno zadrži:
„Integritet. To je osnova. Ako nemaš to, sve drugo pada. Možeš znati sve, imati CV od deset stranica, ali ako si 'kvaran čovjek' – to ispliva. Uvijek.“
Poruka onima koji tek razmišljaju o MBA-u
Za one koji se dvoume oko MBA programa, ima jasan savjet:
„Nemojte ići prerano. Trebate imati iskustvo, minimalno 5-6 godina. Morate imati reference iz prakse da bi znanje 'sjelo'. MBA nije fakultet, to je katalizator. No, morate imati s čim reagirati.“
A za one koji su već na programu – iskreno poručuje:
„Uđite u to srcem i glavom. Ne samo zbog znanja. Upoznajte ljude, poslušajte priče, budite otvoreni. Tu je vrijednost koju ne možeš izmjeriti odmah, ali ćeš je osjećati godinama.“
Pogled unaprijed: AI, emocije i izdržljivost
Kada ga pitamo kako vidi budućnost MBA programa, kaže – mora se evoluirati. Tehnologija je nezaobilazna, ali ne zaboravlja ni ono drugo:
„Da, AI je tema, već sad oblikuje kako radimo, odlučujemo, komuniciramo. Ali isto tako, trebamo više sadržaja o ljudima. Emocionalna inteligencija, coaching, otpornost... Ljudi danas pucaju. Treba ih naučiti da karijera nije sprint, nego maraton.“
MBA je Zvonimiru Sekiju dao više od znanja. Dao mu je kontekst, zajednicu i unutarnji kompas. I danas, nakon više od 15 godina, to iskustvo i dalje oblikuje njegov način razmišljanja, vođenja i življenja. „To ti ne piše na diplomi, ali ti ostane u glavi. I u karakteru.“
