Menu
Nažalost, mnogi od nas ne nauče razlikovati svoje "ja" i svoju osobnost, već se nastojimo poistovjetiti sa svojom osobnošću i postati ovisni o njoj, čak i kada nije percipirana kao pozitivna, bilo da ju takvom smatramo mi sami ili drugi drugi oko nas. Mjesto na kojem možemo vidjeti istinitost ove razlike između jastva i osobe, između glumca i maske osobnosti, nalazi se na svakoj kazališnoj pozornici.
U vrtlogu kreativnosti, svaki glumac stvara lik, osobnost uloge koju igra. Na kraju svoje "izvedbe", odbacuje osobnost koju je utjelovio te se vraća u svoju izvornu, vlastitu osobnost. Ponekad se dogodi da glumci koji svakog dana na istoj pozornici igraju istu ulogu počinju gubiti jasnu granicu između svoje vlastite osobnosti i lika kojeg igraju. Neke od osobina ličnosti i tendencija glumačke uloge lako se preuzimaju i ugrađuju u vlastitu osobnost. U ekstremnim slučajevima, glumci zatrebaju i terapiju, kako bi bili u stanju razdvojiti osobine svake osobe, sve dok jednog dana ne shvate i upamte da nas "osobnost" ne čini onim što jesmo, već je ''osobnost'' ono što stvaramo.
Postoje i glumci koji kroz svoju osobu tijekom jedne predstave utjelovljuju šest različitih likova. Oni će vam reći da je radost igranja tolikih uloga temeljena na izazovu 'stvaranja' različitih osobnosti koje se sastoje od različitih kombinacija osobina, namjera i misli te osjećaja i ponašanja. Jednom kad uđu u ovaj kreativni proces, nauče razbijati sva svoja ograničavajuća uvjerenja o sebi koja su prije imali. Kako kontinuirano izvode ovaj kreativni ansambl 'na pozornici', često otkrivaju i razvijaju raznovrsnije i dublje načine djelovanja i interakcije u svojim 'off stage' odnosima s drugima. Istaknut će vam da je igranje različitih uloga na tako discipliniran način u kratkom vremenu jedno intenzivno iskustvo koje zahtijeva veliku fleksibilnost, izdržljivost i koncentraciju. Jedini način da to nauče jest da to isto i čine, potvrdit će mnogi od njih.
No, vi ne morate biti na kazališnim daskama da biste shvatili i koristili svoju kreativnu sposobnost na razini 'osobnosti'. Vi se već nalazite na najvećoj pozornici, pozornici života. Svakog dana se nalazite u različitim 'scenama': sceni kuhinje, ureda, sastanka, stadiona, krize, nervoznog djeteta ili pak netrpeljivog susjeda! U svakoj sceni dobivate priliku stvoriti i igrati različitu ulogu.
Kada shvatite život na ovakav način, kao priliku da "stvarate" i "igrate", on iznenada postaje razigrana i kreativna avantura. Nažalost, većina nas život shvaća preozbiljno! Zašto? Jer težimo identificirati se samo s jednom ili dvije uloge u svojoj svakodnevnoj rutini. Obično jednu ulogu imamo kod kuće, a drugu na poslu. Time ograničavamo neograničeni kapacitet kreativnosti. Postanemo dosadni sami sebi i zaglavimo u rutini. Tada odemo u kino kako bismo posredno živjeli kroz vrlo uvježbane i sjajno prikazane ličnosti izmišljenih likova u izmišljenoj priči.
Igranje različitih uloga svakog dana ne čini 'vas' manje realnim ili pak autentičnijim ljudskim bićem. Riječ je samo o tome da ste probudili svoj kreativni potencijal i potrebu koju potom izražavate kroz različite uloge u različitim stvarnim životnim prizorima. Ovo je srž "osobnog razvoja", koji se ponekad krivo zamjenjuje s "razvojem osobnosti".
Ljudi troše velike iznose novca na tečajeve i seminare misleći da će im oni pomoći stvoriti novu i bolju trajnu "osobnost". Može se doimati da će se upravo to dogoditi, ali neće biti velike razlike jer će vjerojatno promašiti poantu. Neće shvatiti da oni nisu svoja osobnost.
Osobni razvoj nije stvaranje nove poboljšane osobe za sebe, već nadilaženje identificiranja s osobnošću. Tek tada smo u stanju razviti sposobnost iznošenja 'odgovarajućih' sposobnosti i kapaciteta, namjera i percepcija, misli i odgovora sukladno sceni, situaciji ili okolnostima u kojima se nalazimo. Naši prijatelju u 'sceni prijateljstva' trebaju nekoga sa sposobnošću slušanja i empatije, a ne poučavanja ili laskanja. Dijete treba roditelja koji je majstor vlastitih osjećaja, a ne nekoga čije emocionalno stanje ovisi o djetetovom ponašanju. Isto tako, u učionici učenik nije učitelj i zato je učitelj taj kojem trebaju kapacitet i sposobnosti kojima može nježno utjecati na učenike koji misle da znaju bolje od njega, no istovremeno ostati ponizan i svjestan da se ponekad i to može dogoditi.
Dok će stvarne životne situacije signalizirati koja vam je uloga potrebna u određenom trenutku, bit će i onih situacija u kojima to neće biti lako razlučiti. Upravo to čini život bogatom i jedinstvenom avanturom. Život nam pruža mnogobrojne scenarije u kojima možemo bolje spoznati sami sebe te naučiti kako istaknuti i iskoristiti svoje mogućnosti, osobine, talente, kvalitete i sposobnosti. Kada se sve naše mogućnosti spoje, one tvore našu osobnost, našu osobu, našu masku (u pozitivnom smislu).
I dok nas osobnost ne čini onime što jesmo, neki od nas bi je mogli svjesno ili nesvjesno koristiti kao takvu. Mnoge grane psihologije i psihijatrije posvećene su razumijevanju mnogobrojnim poremećajima ličnosti, među koje pripada i skrivanje iza naše osobnosti. A što se to krije? Uzrok svih takvih poremećaja, bez obzira kako ih se definira, je jednostavno nemogućnost poimanja da osobnost nije ono što nas čini onime što jesmo, već je osobnost ono što stvaramo.
Svaki osobni susret mora biti drugačiji u različitim trenucima. U suprotnom bismo bili roboti. Pokušaj stvaranja iste osobnosti u svakoj situaciji i u svakom odnosu bio bi pokušaj poraza same svrhe života koji je po sebi kreativan. Bio bi to savršen recept za mnogo napetosti i dosade.
Stoga je drama ili predstava jedna od najboljih metafora koja opisuje naš život na Zemlji. U odvijanju drame zvane život, u filmu u kojem smo svi uključeni, svatko od nas ima ulogu koju nitko drugi umjesto nas ne može odigrati. Unutar svoje uloge, svatko od nas može stvarati i igrati onoliko uloga koliko želi, a kada 'upamtimo' kako svjesno možemo stvarati svoje uloge, život ponovno postaje kreativan i razigran.
