Učinak osobnost i osobni razvoj

Nažalost, mnogi od nas ne nauče razlikovati svoje "ja" i svoju osobnost, već se nastojimo poistovjetiti sa svojom osobnošću i postati ovisni o njoj, čak i kada nije percipirana kao pozitivna, bilo da ju takvom smatramo mi sami ili drugi drugi oko nas. Mjesto na kojem možemo vidjeti istinitost ove razlike između jastva i osobe, između glumca i maske osobnosti, nalazi se na svakoj kazališnoj pozornici.

 

U vrtlogu kreativnosti, svaki glumac stvara lik, osobnost uloge koju igra

U vrtlogu kreativnosti, svaki glumac stvara lik, osobnost uloge koju igra. Na kraju svoje "izvedbe", odbacuje osobnost koju je utjelovio te se vraća u svoju izvornu, vlastitu osobnost. Ponekad se dogodi da glumci koji svakog dana na istoj pozornici igraju istu ulogu počinju gubiti jasnu granicu između svoje vlastite osobnosti i lika kojeg igraju. Neke od osobina ličnosti i tendencija glumačke uloge lako se preuzimaju i ugrađuju u vlastitu osobnost. U ekstremnim slučajevima, glumci zatrebaju i terapiju, kako bi bili u stanju razdvojiti osobine svake osobe, sve dok jednog dana ne shvate i upamte da nas "osobnost" ne čini onim što jesmo, već je ''osobnost'' ono što stvaramo.

Postoje i glumci koji kroz svoju osobu tijekom jedne predstave utjelovljuju šest različitih likova. Oni će vam reći da je radost igranja tolikih uloga temeljena na izazovu 'stvaranja' različitih osobnosti koje se sastoje od različitih kombinacija osobina, namjera i misli te osjećaja i ponašanja. Jednom kad uđu u ovaj kreativni proces, nauče razbijati sva svoja ograničavajuća uvjerenja o sebi koja su prije imali. Kako kontinuirano izvode ovaj kreativni ansambl 'na pozornici', često otkrivaju i razvijaju raznovrsnije i dublje načine djelovanja i interakcije u svojim 'off stage' odnosima s drugima. Istaknut će vam da je igranje različitih uloga na tako discipliniran način u kratkom vremenu jedno intenzivno iskustvo koje zahtijeva veliku fleksibilnost, izdržljivost i koncentraciju. Jedini način da to nauče jest da to isto i čine, potvrdit će mnogi od njih.

No, vi ne morate biti na kazališnim daskama da biste shvatili i koristili svoju kreativnu sposobnost na razini 'osobnosti'. Vi se već nalazite na najvećoj pozornici, pozornici života. Svakog dana se nalazite u različitim 'scenama': sceni kuhinje, ureda, sastanka, stadiona, krize, nervoznog djeteta ili pak netrpeljivog susjeda! U svakoj sceni dobivate priliku stvoriti i igrati različitu ulogu.

 

Nažalost, većina nas život shvaća preozbiljno!

Kada shvatite život na ovakav način, kao priliku da "stvarate" i "igrate", on iznenada postaje razigrana i kreativna avantura. Nažalost, većina nas život shvaća preozbiljno! Zašto? Jer težimo identificirati se samo s jednom ili dvije uloge u svojoj svakodnevnoj rutini. Obično jednu ulogu imamo kod kuće, a drugu na poslu. Time ograničavamo neograničeni kapacitet kreativnosti. Postanemo dosadni sami sebi i zaglavimo u rutini. Tada odemo u kino kako bismo posredno živjeli kroz vrlo uvježbane i sjajno prikazane ličnosti izmišljenih likova u izmišljenoj priči.

Igranje različitih uloga svakog dana ne čini 'vas' manje realnim ili pak autentičnijim ljudskim bićem. Riječ je samo o tome da ste probudili svoj kreativni potencijal i potrebu koju potom izražavate kroz različite uloge u različitim stvarnim životnim prizorima. Ovo je srž "osobnog razvoja",  koji se ponekad krivo zamjenjuje s "razvojem osobnosti".

Ljudi troše velike iznose novca na tečajeve i seminare misleći da će im oni pomoći stvoriti novu i bolju trajnu "osobnost". Može se doimati da će se upravo to dogoditi, ali neće biti velike razlike jer će vjerojatno promašiti poantu. Neće shvatiti da oni nisu svoja osobnost.

 

Osobni razvoj nije stvaranje nove poboljšane osobe za sebe

Osobni razvoj nije stvaranje nove poboljšane osobe za sebe, već nadilaženje identificiranja s osobnošću. Tek tada smo u stanju razviti sposobnost iznošenja 'odgovarajućih' sposobnosti i kapaciteta, namjera i percepcija, misli i odgovora sukladno sceni, situaciji ili okolnostima u kojima se nalazimo. Naši prijatelju u 'sceni prijateljstva' trebaju nekoga sa sposobnošću slušanja i empatije, a ne poučavanja ili laskanja. Dijete treba roditelja koji je majstor vlastitih osjećaja, a ne nekoga čije emocionalno stanje ovisi o djetetovom ponašanju. Isto tako, u učionici učenik nije učitelj i zato je učitelj taj kojem trebaju kapacitet i sposobnosti kojima može nježno utjecati na učenike koji misle da znaju bolje od njega, no istovremeno ostati ponizan i svjestan da se ponekad i to može dogoditi.

Dok će stvarne životne situacije signalizirati koja vam je uloga potrebna u određenom trenutku, bit će i onih situacija u kojima to neće biti lako razlučiti. Upravo to čini život bogatom i jedinstvenom avanturom. Život nam pruža mnogobrojne scenarije u kojima možemo bolje spoznati sami sebe te naučiti kako istaknuti i iskoristiti svoje mogućnosti, osobine, talente, kvalitete i sposobnosti. Kada se sve naše mogućnosti spoje, one tvore našu osobnost, našu osobu, našu masku (u pozitivnom smislu).

I dok nas osobnost ne čini onime što jesmo, neki od nas bi je mogli svjesno ili nesvjesno koristiti kao takvu. Mnoge grane psihologije i psihijatrije posvećene su razumijevanju mnogobrojnim poremećajima ličnosti, među koje pripada i skrivanje iza naše osobnosti. A što se to krije? Uzrok svih takvih poremećaja, bez obzira kako ih se definira, je jednostavno nemogućnost poimanja da osobnost nije ono što nas čini onime što jesmo, već je osobnost ono što stvaramo.

 

Osobnost je način na kojeg se ''osobno vežemo'' s drugima kroz različite interakcije.

Svaki osobni susret mora biti drugačiji u različitim trenucima. U suprotnom bismo bili roboti. Pokušaj stvaranja iste osobnosti u svakoj situaciji i u svakom odnosu bio bi pokušaj poraza same svrhe života koji je po sebi kreativan. Bio bi to savršen recept za mnogo napetosti i dosade.

Stoga je drama ili predstava jedna od najboljih metafora koja opisuje naš život na Zemlji. U odvijanju drame zvane život, u filmu u kojem smo svi uključeni, svatko od nas ima ulogu koju nitko drugi umjesto nas ne može odigrati. Unutar svoje uloge, svatko od nas može stvarati i igrati onoliko uloga koliko želi, a kada 'upamtimo' kako svjesno možemo stvarati svoje uloge, život ponovno postaje kreativan i razigran.

Vrijeme je za smijeh?

Kad razbijemo neki uređaj, primjerice sat ili televizor, kako bismo saznali njegov mehanizam rada, uglavnom ga potaknemo na samoobranu. U trenutku u kojem je razbijen, njegovi dijelovi prestanu raditi! Humor i komedija su gotovo jednaki. Pokušavajući analizirati i obrazložiti zašto se smijemo, prestanemo se smijati, a pokušavajući obrazložiti što komediju čini smiješnom, istim ubijamo humor. Razmišljanje o čarobnim sastojcima koji imaju moć izazvati veselje je vjerojatno uzaludan pokušaj, no svejedno pokušajmo!

 

Sa sigurnošću znamo da smijeh potiče korisne kemijske spojeve u tijelu

Sa sigurnošću znamo da smijeh potiče korisne kemijske spojeve u tijelu. Njegovi  kratkoročni učinci mogu biti dramatični: oslobađa nas napetosti, povećava sposobnost pozitivnog razmišljanja i obnavlja zadovoljstvo. Patch Adams postao je poznat po svom radu s bolesnom djecom, prepoznajući njihov smijeh kao važnu komponentu u povratku njihovog zdravlja. Doslovno bi legao u krevet pored kronično depresivne djece učio bi ih kako se smijati. Potom je Norman Cousins, kojemu je dijagnosticirana neizlječiva bolest, pronašao anestetički učinak za sebe. Nakon smijeha od samo deset minuta sljedeća dva sata nije osjećao bol. Nakon što je izašao iz bolnice, otišao je u hotelsku sobu gdje je dva tjedna po cijele dane gledao komedije i smijao se. Nakon što se izliječio, život je posvetio podučavanju o medicinskim učincima smijeha. Prema znanstvenim časopisima, učinkovitost smijeha je neupitna jer smanjuje kortizol i povećava endorfine - prirodne opijate tijela koji nas čine sretnima; smanjuju napetost mišića; povećavaju broj T stanica; pospješuje disanje; povećava protok kisika i hranjivih tvari u tkivo itd. Smijeh nam također može promijeniti percepciju i omogućiti nam da vidimo probleme u potpuno drugačijem svjetlu. Stoga, ne čudi da u svijetu postoje klubovi smijeha u koje ljudi odlaze kako bi dan započeli s 45 minuta grupnog smijeha. Počinju s jednostavnim ha ha ... hee hee ... ho ho (pokušajte i vi sami to sada glasno izgovoriti!), koji se pretvara u zarazni kolektivni val neprestanog smijeha i zadovoljstva.

Trajnu ulogu u svakom društvu imaju komičari. Evolucija dvorske lude do osvjetljene  pozornice i svjetskih turneja je znak da moderni komičar ima moć popunjavanja publike koja će biti na nogama. Njihova sposobnost da potaknu na smijeh, osobito uz ono što se smatra tabu, ali i aktualnim temama, vrlo je cijenjen talent. Usprkos 24-satnim komedijskim kanalima na TV-u, mnogi od nas još uvijek su spremni platiti više novaca za ovu vrstu zabave. Zašto? Zato jer nas komičari oslobađaju napetosti. Oni su svojevrsni agenti opuštanja. Oni mogu izazvati smijeh u nama. Duh komičara razbija unutarnje prepreke, radi protiv sila gravitacije i sprječava naš otpor prema užitku.

 

Naš smijeh nema uvijek pozitivnu pozadinu

No, naš smijeh nema uvijek pozitivnu pozadinu. Postoji tamna strana humora, koja nije zdrava. Popis suvremenih razloga za veselje otkriva različite oblike smijeha. Postoji okrutan smijeh kada ne suosjećamo s patnjom drugih, podsmijeh kojim ismijavamo tuđi neuspjehom, zatim nervozni smiješak kad pokušavamo prikriti svoje strahove, smijeh olakšanja nakon što smo osjetili duboku napetost ili bol, samosvjesni smijeh dok pokušavamo prikriti našu nelagodu te manipulativan smijeh kojim prisiljavamo sebe da nasmijemo druge kako bismo stekli njihovu naklonost ili odobrenje.

Iako navedeni oblici smijeha ne bi trebali biti pravi razlozi veselja, ipak nam služe za potvrdu neprocjenjive vrijednosti istinskog humora. I dok se "duhovitost" čini sve nepristojnijom, dobro uvježbana šala koja gradira od uvoda do vrhunca, još uvijek drži prvo mjesto u 'HD komediji'! Vicevi, poput mitova, imaju svrhu u društvu. Ispričati jednog, osobito skupini ljudi, pretpostavlja odličan plašt kojim pripovjedač potiče publiku na zajednički prisilan odgovor. Ne samo da se smijemo od srca, već možemo primijetiti da je nevidljiva uloga komičara ujediniti tisuće srca u humoru.

 

Dok se smijemo s drugima, sreću nam se pogledi s njima i na sekundu se srca stranaca stapaju u jedno

Ovo nas podsjeća na ono što neki smatraju pravim značenjem 'humora'. 'Hu' je drevni napjev za Boga, a 'mor' je povezan s ljubavlju (lat. amor). Prema tome, istinski humor je sličan božanskoj energiji koja čini ono što čini čista ljubav, stvara jedinstvo i sklad u nama i između nas. Možda je najčišći, najiskreniji smijeh onaj od djeteta koje još nije naučilo da bi svijet mogao biti opasno mjesto. U svijetu u kojem možemo s lakoćom pronaći tisuću razloga da budemo tužni, pravi komičar kojeg svi trebamo otkriti nalazi se u nama. Sposobnost da se smijemo samima sebi nekima nije lako izvediva. Dok se djeca bez susprezanja smiju samima sebi, odrasli su oprezniji po tom pitanju kako se ne bi podcijenila njihova zrelost za preuzimanje ''odraslih'' odgovornosti.

Nemogućnost da nasmijemo sami sebe može ukazivati na teškoću prepoznavanja vlastitih mana. Tada postajemo osjetljivi na ponos, ispraznost i slično. Možda zbog toga definicija komedije zvuči istinitom. Rečeno je: "komedija = tragedija + vrijeme". Što se čini ispravnim jer sposobnost da se nasmijemo samima sebi zahtijeva vremensko razdoblje u kojem se možemo prisjetiti i razmišljati o apsurdnoj pogrešci ili nespretnoj radnji koja se u to vrijeme činila daleka od smiješnog.

Jedno je sigurno, svatko ima drugačije shvaćanje onoga što mu je smiješno. Ono što nasmijava jednu osobu, drugoj će biti bizarno. Nekim kulturama slapstick komedije će biti urnebesno smiješne, a drugima banalne.

 

LaughLab je odlučio pronaći najbolju šalu na svijetu, a glasi ovako:

Dva lovca nalaze se u šumi, a jedan od njih doživi kolaps. Čini se da ne diše, a oči su mu staklaste.

Drugi lovac brzo izvadi telefon i nazove hitnu službu. Dršćući govori: "Moj prijatelj je mrtav! Što mogu učiniti?".

Službenik kaže: "Smirite se, dajte mi da vam pomognem. Najprije, uvjerimo se da je sigurno mrtav."

Nakon kratke tišine, začuo se pucanj.

Lovac potom kaže službeniku: ''OK, što sad?''