Menu
U sporu oko pitanja, mora li Argentina platiti puni iznos davne pozajmice koja je u vlasništvu hedge-fonda Elliot, padaju sve teže riječi. I Argentina i predstavnici američkog investicijskog fonda su uvjereni da su u pravu, ali se čini da je nedavna odluka američkog Vrhovnog suda doista otvorila Pandorinu kutiju - možda čak ne samo za Argentinu...
Nema nikakve dvojbe da je i političko vodstvo Argentine uvelike krivo za jadnu gospodarsku politiku koja je 2001. tu zemlju dovela na rub propasti. Ali nipošto nije neuobičajeno da se u takvim slučajevima zemlji dužniku "režu" dugovi, dakle praktično da joj se oprosti dio novca kojeg bi inače trebala platiti. S obzirom na to da je i Argentina tada bila u gospodarski gotovo beznadnom stanju, dužnici su se pokazali velikodušni: u napornim pregovorima je Argentini "oprošteno" 70% dugova.
No već onda je bio problem što je na taj "rez" pristao velik dio - 97% vjerovnika, ali ne svi. Među tih 3% je i potraživanje kojeg sada ima hedge-fond Elliot i kojem je američki Vrhovni sud u odluci prošlog tjedna uvelike dao za pravo. Njegovo mišljenje jest da Argentina nije mogla samo tako odrediti koliko će joj duga biti oprošteno i da mora opet pregovarati s vjerovnicima.
Problem jest što je i u sporazumu s ostalih 97% vjerovnika Argentina obećala veću isplatu ako tako dogovori s nekim drugim zajmodavcem koji je bio u istom položaju. Dakle ako Argentina mora platiti hedge-fondu Elliot, onda se mogu javiti i svi ostali u dugu koji je još 2001. iznosio oko stotinu milijardi dolara. Čak i ako se ne računaju kamate i kamate na kamate, posve je izvjesno: čak i da nije pogođena krizom i opet u gospodarskim nevoljama, to bi Argentinu dovelo ravno u stečaj.
S druge strane, američki analitičar i financijski savjetnik Josh Rosner smatra kako Argentina samo gubi vrijeme u svim tim raspravama oko njenih starih dugova. Stvar je, po njegovom mišljenju, jasna: tko se zadužuje, taj mora platiti. A s obzirom da ovom odlukom američkog Vrhovnog suda Argentini opet prijeti da bude isključena s međunarodnog tržišta, ona više gubi nego što bi eventualno morala platiti: "Niske kamate kakve su trenutno na tržištu novca i pristup međunarodnom tržištu kapitala bi Argentini donijele oko 70 milijardi. Prema našim proračunima, Argentina je zapravo već izgubila 50 milijardi stranih ulaganja ako se usporedi sa susjednim zemljama."
Rosner, koji za savjetničku kompaniju Graham Fisher iz New Yorka savjetuje i druge države i vlade, osobito ističe problem kakve je odvjetnike angažirala Argentina. Prema jednom dokumentu, sami odvjetnici su savjetovali vladi u Buenos Airesu da proglasi stečaj: "To je suludo!" smatra Rosner. Stečaj definitivno znači prekid svakih trgovačkih odnosa i nužno vodi u recesiju, gospodarsku izolaciju pa onda i u političke nemire. S druge strane, tvrdu Rosner, argentinski odvjetnici su plaćeni po potrošenom vremenu tako da je njima i u osobnom interesu da se ovaj spor još duže otegne.
Ipak, čitav ovaj spor je već odavno premašio razmjere nesuglasica na tržištu kapitala ili na području međunarodne trgovine. Ne samo što se na kraju i na pregovorima argentinskog ministra financija Kicillofa sa ovim vjerovnikom u New Yorku ovog utorka (29.7.) pokazalo kako hedge fond Elliot niti ne pomišlja nimalo odstupiti od zahtjeva za potpunim povratom duga, već se to pretvara i u političku krizu koja je okupila čitav niz zemalja Južne Amerike u podršci Argentini.
To se vidjelo i na sastanku na vrhu zemalja skupine Mercosur. Čelnici Brazila, Argentine, Venecuele, Paragvaja i Urugvaja uz čitav niz zemalja koje nemaju status punopravne članice (Bolivija, Čile, Kolumbija, Ekvador, Gvajana, Peru i Surinam su pridružene članice, a Meksiko i Novi Zeland su promatrači) sa istog kontinenta su se zapravo okupili iz posve drugog razloga i da bi razgovarali o ukidanju trgovinskih prepreka u međusobnoj trgovini.
Ali presuda Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država o dugovanju Argentine ih je okupila u srdžbi: "Ne može se prihvatiti da nekolicina spekulanata ugrožavaju gospodarsku stabilnost čitave zemlje", izjavila je predsjednica Brazila Dilma Rouseff. U zajedničkoj izjavi predsjednici članica skupine Mercosur zato izražavaju "neograničenu podršku" Argentini i ističu kako je "pogrešno govoriti o mogućoj platežnoj nesposobnosti Argentine. Ta zemlja uredno ispunjava i točno isplaćuje svoje obaveze", piše u priopćenju. "Ali mi odbacujemo zahtjeve hedge-fonda jer on sprječava dogovorene zaključke s većinom vjerovnika."
Posve očito je ovaj spor oko argentinskog duga već postao "visoka politika" južnoameričkog kontinenta. U tom sukobu se osobito ističe i uloga Brazila, zemlje koju se smatra "novim gospodarskim divom" zajedno sa ostalim zemljama skupine BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) kojima je dosadila dominacija Sjeverne Amerike i burze na Wall Streetu.
Utoliko i Brazil želi veći utjecaj "u svom dvorištu" i teži ukidanju svih carinskih prepreka na području Južne Amerike - s izuzetkom Meksika koji je vezan trgovinskim sporazumom sa SAD. Štoviše, brazilska predsjednica bi rado postigla sporazum o slobodnoj trgovini zemalja Mercosura i s Europskom unijom, ali očito se Europi teško odlučiti na taj korak.
Zapravo se pregovori s Bruxellesom vode još od 1999. godine i još uvijek nije postignut sporazum. "Mi smo dali naše prijedloge koji se temelje na pregovorima koji su se vodili 2010. godine i još uvijek čekamo da Europska unija također konsolidira svoj prijedlog", izjavila je brazilska predsjednica Rousseff. I predsjednik Urugvaja, Jose Mujica smatra kako SAD već odavno nisu jedine s kojima bi zemlje Južne Amerike trebale težiti gospodarskoj suradnji: "Mi trebamo sporazum o slobodnoj trgovini s Europskom unijom jer je i prisutnost Kine u ovoj regiji sve snažnija. Mi si ne možemo priuštiti da se odreknemo od toga. Nikad nije dobro biti ovisan samo o jednom gospodarskom bazenu", izjavio je predsjednik Urugvaja.
Izvor: Deutsche Welle
