Menu
Nikoga od nas ne čeka sigurno radno mjesto, a više niti nema nikakve garancije da ćemo na njemu ostati do mirovine. Na neki način prepušteni smo sami sebi i nemilosrdnom tržištu rada. Naravno, nešto je drugačija situacija ukoliko imamo vezu ili poznanstvo koje nam primjerice može osigurati radno mjesto u javnom sektoru. Kako to prema mom mišljenju i uvjerenjima ne smatram poželjnim u ovom tekstu izostavit ću to kao jednu od mogućnosti.
Sjećam se jednog od pitanja koje često postavljam na mojim predavanjima na ovu temu. A ono glasi “Kada počinjemo upravljati karijerom”?
Sudeći prema svom primjeru, odgovor bi bio onda kada smo pri kraju fakulteta i aktivno počinjemo tražiti posao. Kao tipičan student upravo sam tako i postupio. Naime, vrijeme studija mi je poslužilo pretežito za davanje kolokvija i ispita. Pri čemu ni to nisam uspio baš na vrijeme 🙂 Doduše, bio sam natprosječan student kojem su mnogi profesori govorili da imam veliki potencijal. Kao da su me te pohvale “uspavale” pa izvan formalnog obrazovanja nisam dovoljno posvećivao izvannastavnim aktivnostima. Bio sam okružen profesorima na fakultetu koji su bili odlični mentori te su mi uspjeli prenijeti teoretsko znanje te želju za konstantnim usavršavanjem.
Ipak, kako se studij približavao svome kraju trebalo je tu teoriju primijeniti u praksi i steći prvo praktično iskustvo. Srećom, tokom završne godine studija s kolegama sam se prijavio u studentsku udrugu kao volonter u osmišljavanju i realizaciji projekata što mi je potpuno promijenilo perspektivu i dalo neprocjenjivo iskustvo.
Sve vaše reference i projekti na kojima ste sudjelovali ne vrijede previše ako malo tko o njima zna. Veoma je važno da kroz prisutnost na društvenim mrežama dijelite svoja iskustva i postignuća. Porazna je činjenica da većina studenata nema otvoren LinkedIn niti je svjesna njegove važnosti. O pisanju bloga da i ne govorimo. Osim prisutnosti bitan je i način prezentiranja na društvenim mrežama. Većina velikih kompanija koje imaju odjele za ljudske resurse prilikom selekcije pregledavaju profile potencijalnih kandidata. Neki od razloga uključuju procjenu osobnosti kandidata i da li se isti uklapa u organizacijsku kulturu, provjeru podataka navedenih u životopisu, ali i način prezentiranja osobe na istima.
Sigurno znate onu poslovicu, koliko poznaješ stranih jezika toliko vrijediš. Da li to možemo primjeniti na networking u poslu? Ne treba ići toliko daleko, ali networking je izrazito bitan, a u današnjim uvjetima poslovanja bit će samo još važniji. Većina nas počne ulagati u isti tek kad traži posao ili treba uslugu. Na svojoj vidljivosti bi trebalo puno prije početi raditi, pa kad nam isto zatreba, već imamo izgrađene odnose i dio smo neke zajednice.
Prema istraživanjima tržišta rada većina kompanija zaposlenike ne traži putem natječaja što većina mislimo. Dapače, često im je to zadnja metoda prilikom selekcije kandidata. Često prethodi interna selekcija (odabir kandidata među postojećim zaposlenicima) i traženje preporuka za kvalitetne kandidate od strane postojećih zaposlenika, profesora…Ta činjenica ide u prilog tezi da je veoma važno aktivno tražiti posao te još jednom potvrđuje važnost networkinga u svrhu pronalaska posla.
Da, da, da. I da... U smislu da će ti dati neprocjenjiva iskustva i kontakte koji će uvelike pomoći u daljnjoj karijeri. Nakon završetka studija čeka nas velika konkurencija na tržištu rada. Ukoliko ne možemo naći posao i steći radno iskustvo svakako je preporučljivo da volontiramo, pri čemu je najpoželjnije ono u struci. Poslodavcima je presudno koliko osoba ima radnog iskustva prilikom zapošljavanja kandidata. Za to ima više razloga, između ostaloga da uvođenje osobe u posao bez iskustva zahtijeva relativno puno vremena i resursa.
Svakako bih izdvojio volontiranje u udrugama koje mi je po vlastitom iskustvu dalo neprocjenjivo iskustvo. Naime, često tokom rada u nekoj kompaniji dobijemo priliku proći samo određeni segment posla, ili u suprotnom često trebaju proći godine da bi prošli određenu cjelinu onog što radimo. Upravo je u civilnom sektoru puno lakše dobiti navedenu mogućnost i iskušati se u pisanju i vođenju projekata, event managementu, provedbi offline i online kampanja, pregovaranju, aktivaciji sponzorstava, odnosima s medijima, korištenju stranih jezika i sl.
Da se vratimo na pitanje s početka teksta. Ukoliko se usredotočimo isključivo na vrijeme studija, upravljati karijerom počinjemo već na njegovom početku. Odabirom fakulteta, smjera, volontiranjem za vrijeme studija, odlaskom na različita usavršavanja, stručnom praksom, učenjem stranih jezika...Sve to uvelike utječe kako će naša karijera izgledati u budućnosti.
Današnje vrijeme zahtijeva da radno iskustvo steknemo već za vrijeme studija. Stjecanjem diplome ne staje naše učenje pa tek tada predstoji dodatno usavršavanje. U traženju posla veliku ulogu igra postojanje radnog iskustva te koliko nam je razvijena mreža kontakata. Čineći sve navedeno doprinijet ćemo da nakon studija i tokom karijere posao pronađe nas same.
