Menu
Kad razbijemo neki uređaj, primjerice sat ili televizor, kako bismo saznali njegov mehanizam rada, uglavnom ga potaknemo na samoobranu. U trenutku u kojem je razbijen, njegovi dijelovi prestanu raditi! Humor i komedija su gotovo jednaki. Pokušavajući analizirati i obrazložiti zašto se smijemo, prestanemo se smijati, a pokušavajući obrazložiti što komediju čini smiješnom, istim ubijamo humor. Razmišljanje o čarobnim sastojcima koji imaju moć izazvati veselje je vjerojatno uzaludan pokušaj, no svejedno pokušajmo!
Sa sigurnošću znamo da smijeh potiče korisne kemijske spojeve u tijelu. Njegovi kratkoročni učinci mogu biti dramatični: oslobađa nas napetosti, povećava sposobnost pozitivnog razmišljanja i obnavlja zadovoljstvo. Patch Adams postao je poznat po svom radu s bolesnom djecom, prepoznajući njihov smijeh kao važnu komponentu u povratku njihovog zdravlja. Doslovno bi legao u krevet pored kronično depresivne djece učio bi ih kako se smijati. Potom je Norman Cousins, kojemu je dijagnosticirana neizlječiva bolest, pronašao anestetički učinak za sebe. Nakon smijeha od samo deset minuta sljedeća dva sata nije osjećao bol. Nakon što je izašao iz bolnice, otišao je u hotelsku sobu gdje je dva tjedna po cijele dane gledao komedije i smijao se. Nakon što se izliječio, život je posvetio podučavanju o medicinskim učincima smijeha. Prema znanstvenim časopisima, učinkovitost smijeha je neupitna jer smanjuje kortizol i povećava endorfine - prirodne opijate tijela koji nas čine sretnima; smanjuju napetost mišića; povećavaju broj T stanica; pospješuje disanje; povećava protok kisika i hranjivih tvari u tkivo itd. Smijeh nam također može promijeniti percepciju i omogućiti nam da vidimo probleme u potpuno drugačijem svjetlu. Stoga, ne čudi da u svijetu postoje klubovi smijeha u koje ljudi odlaze kako bi dan započeli s 45 minuta grupnog smijeha. Počinju s jednostavnim ha ha ... hee hee ... ho ho (pokušajte i vi sami to sada glasno izgovoriti!), koji se pretvara u zarazni kolektivni val neprestanog smijeha i zadovoljstva.
Trajnu ulogu u svakom društvu imaju komičari. Evolucija dvorske lude do osvjetljene pozornice i svjetskih turneja je znak da moderni komičar ima moć popunjavanja publike koja će biti na nogama. Njihova sposobnost da potaknu na smijeh, osobito uz ono što se smatra tabu, ali i aktualnim temama, vrlo je cijenjen talent. Usprkos 24-satnim komedijskim kanalima na TV-u, mnogi od nas još uvijek su spremni platiti više novaca za ovu vrstu zabave. Zašto? Zato jer nas komičari oslobađaju napetosti. Oni su svojevrsni agenti opuštanja. Oni mogu izazvati smijeh u nama. Duh komičara razbija unutarnje prepreke, radi protiv sila gravitacije i sprječava naš otpor prema užitku.
No, naš smijeh nema uvijek pozitivnu pozadinu. Postoji tamna strana humora, koja nije zdrava. Popis suvremenih razloga za veselje otkriva različite oblike smijeha. Postoji okrutan smijeh kada ne suosjećamo s patnjom drugih, podsmijeh kojim ismijavamo tuđi neuspjehom, zatim nervozni smiješak kad pokušavamo prikriti svoje strahove, smijeh olakšanja nakon što smo osjetili duboku napetost ili bol, samosvjesni smijeh dok pokušavamo prikriti našu nelagodu te manipulativan smijeh kojim prisiljavamo sebe da nasmijemo druge kako bismo stekli njihovu naklonost ili odobrenje.
Iako navedeni oblici smijeha ne bi trebali biti pravi razlozi veselja, ipak nam služe za potvrdu neprocjenjive vrijednosti istinskog humora. I dok se "duhovitost" čini sve nepristojnijom, dobro uvježbana šala koja gradira od uvoda do vrhunca, još uvijek drži prvo mjesto u 'HD komediji'! Vicevi, poput mitova, imaju svrhu u društvu. Ispričati jednog, osobito skupini ljudi, pretpostavlja odličan plašt kojim pripovjedač potiče publiku na zajednički prisilan odgovor. Ne samo da se smijemo od srca, već možemo primijetiti da je nevidljiva uloga komičara ujediniti tisuće srca u humoru.
Ovo nas podsjeća na ono što neki smatraju pravim značenjem 'humora'. 'Hu' je drevni napjev za Boga, a 'mor' je povezan s ljubavlju (lat. amor). Prema tome, istinski humor je sličan božanskoj energiji koja čini ono što čini čista ljubav, stvara jedinstvo i sklad u nama i između nas. Možda je najčišći, najiskreniji smijeh onaj od djeteta koje još nije naučilo da bi svijet mogao biti opasno mjesto. U svijetu u kojem možemo s lakoćom pronaći tisuću razloga da budemo tužni, pravi komičar kojeg svi trebamo otkriti nalazi se u nama. Sposobnost da se smijemo samima sebi nekima nije lako izvediva. Dok se djeca bez susprezanja smiju samima sebi, odrasli su oprezniji po tom pitanju kako se ne bi podcijenila njihova zrelost za preuzimanje ''odraslih'' odgovornosti.
Nemogućnost da nasmijemo sami sebe može ukazivati na teškoću prepoznavanja vlastitih mana. Tada postajemo osjetljivi na ponos, ispraznost i slično. Možda zbog toga definicija komedije zvuči istinitom. Rečeno je: "komedija = tragedija + vrijeme". Što se čini ispravnim jer sposobnost da se nasmijemo samima sebi zahtijeva vremensko razdoblje u kojem se možemo prisjetiti i razmišljati o apsurdnoj pogrešci ili nespretnoj radnji koja se u to vrijeme činila daleka od smiješnog.
Jedno je sigurno, svatko ima drugačije shvaćanje onoga što mu je smiješno. Ono što nasmijava jednu osobu, drugoj će biti bizarno. Nekim kulturama slapstick komedije će biti urnebesno smiješne, a drugima banalne.
Dva lovca nalaze se u šumi, a jedan od njih doživi kolaps. Čini se da ne diše, a oči su mu staklaste.
Drugi lovac brzo izvadi telefon i nazove hitnu službu. Dršćući govori: "Moj prijatelj je mrtav! Što mogu učiniti?".
Službenik kaže: "Smirite se, dajte mi da vam pomognem. Najprije, uvjerimo se da je sigurno mrtav."
Nakon kratke tišine, začuo se pucanj.
Lovac potom kaže službeniku: ''OK, što sad?''
