Menu
Schneider Electric, vodeća tvrtka na području digitalne transformacije upravljanja energijom, ugljičnim dioksidom i automatizacijom, tijekom Svjetskog gospodarskog foruma koji je utorak započeo u Davosu, objavila je rezultate istraživanja o spremnosti kompanija za ekonomiju nove energije.
Istraživanje je pokazalo kako unatoč činjenici da se većina tvrtki osjeća spremnima za hvatanje u koštac s decentraliziranom, dekarboniziranom i digitaliziranom budućnosti, mnoge od njih ne poduzimaju mjere nužne za integriranje i unapređivanje svojih programa energetike i održivog razvoja.
Lažni osjećaj sigurnosti može se pripisati činjenici kako većina tvrtki još uvijek njeguje prilično konvencionalan pristup upravljanju energijom i borbi protiv klimatskih promjena.
81% tvrtki provodi ili planira uvesti mjere poboljšanja energetske učinkovitosti, dok ih 30% ili manje razmatra potencijale nove energije poput mikro mreža i odgovora na potražnju
U istraživanju provedenom u gotovo 240 velikih korporacija (koje ostvaruju prihod jednak ili veći od 100 milijuna USD) iz čitavog svijeta, 85% ispitanika izjavilo je kako će njihova tvrtka u iduće tri godine provesti mjere za osiguranje konkurentnosti svojih planova smanjenja emisije ugljičnog dioksida s onima vodećih tvrtki. Međutim, pokrenuti projekti i projekti u razvoju daleko najveći naglasak stavljaju na uštedu energije i vode, te smanjenje količine otpada. Osim obnovljivih izvora energije, samo mali broj tvrtki provodi naprednije strategije i uvodi naprednije tehnologije upravljanja energijom i emisijama.
Ključni rezultati:
“Usred smo ogromnog poremećaja u načinu proizvodnje i potrošnje energije“, rekao je Jean-Pascal Tricoire, predsjednik uprave i generalni direktor Schneider Electric-a. „Gotovo univerzalni fokus na uštedu svakako je pozitivan trend. Međutim, ponašati se kao odgovoran potrošač samo je dio onoga što je potrebno za opstanak i uspjeh. Tvrtke moraju prigrliti ulogu aktivnih sudionika, posložiti sve na svoje mjesto kako bi mogle proizvoditi energiju, ali i surađivati s mrežom, komunalnim poduzećima, kolegama i drugim novim dionicima. Oni koji propuste djelovati sada, zaostat će.“
Koordinacija unutar same tvrtke možda je glavna zapreka napretku. 61% ispitanika izjavilo je da odluke o energetici i održivosti nisu dovoljno dobro koordinirane između relevantnih timova i odjela unutar tvrtke, što naročito vrijedi za proizvođače robe široke potrošnje i industriju. Osim toga, neki ispitanici smatraju da je problem i nedovoljna suradnja.
Upravljanje podacima navedeno je kao još jedna prepreka integriranom upravljanju energijom i emisijom ugljičnog dioksida, pri čemu je 45% ispitanika izjavilo da su organizacijski podaci visoko decentralizirani, te da se obrađuju na lokalnoj ili regionalnoj razini. Od ispitanika koji drže da „nedostatak alata/mjerila za razmjenu podataka i ocjenu projekata“ predstavlja izazov za suradnju različitih odjela, 65% ih upravlja podacima na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj, a ne globalnoj razini.
Istraživanje ukazuje i na napredak na nekoliko područja.
Preko 50% tvrtki koje su sudjelovale u istraživanju pokrenulo je projekte uvođenja obnovljivih izvora energije ili to planira učiniti u sljedeće dvije godine, u čemu prednjače tvrtke koje se bave proizvodnjom medicinskih proizvoda (64%) i robe široke potrošnje (58%). Osim toga, direktori i drugi visoko pozicionirani djelatnici u velikoj su mjeri uključeni u takve i druge programe održivog razvoja. 74% izjavilo ih je da direktori, npr. revidiraju ili odobravaju inicijative za uvođenje obnovljivih izvora energije i održivi razvoj, iz čega se može zaključiti da se predmetna područja smatraju strateškim prioritetima.
Iako je povrat ulaganja očigledno mjerilo za energetske inicijative i inicijative održivog razvoja, tvrtke polako počinju na ulaganja gledati dugoročnije i u širem kontekstu. Na primjer, preko pola ispitanika reklo je da se u procesu evaluacije u obzir uzima i utjecaj na okoliš. Još jedan važan čimbenik je i organizacijski rizik (39%).
Istraživanje je proveo GreenBiz Research radi utvrđivanja načina na koje tvrtke razvijaju energetske i ekološke strategije, prikupljaju i razmjenjuju podatke, te usklađuju djelovanje svojih sektora – praksa poznata kao Aktivno upravljanje energijom. U istraživanju su sudjelovali stručnjaci zaduženi za upravljanje energijom i održivošću, od direktora i članova uprave, do pojedinačnih ispitanika. U istraživanju su sudjelovale tvrtke iz 11 primarnih segmenata, uključujući robu široke potrošnje, energetiku/komunalna poduzeća, financije, industriju, zdravstvo i tehnologiju. Rezultati svakog uzorka podložni su varijacijama.
