Menu
Iako je teško shvatiti što je tu sporno, Europskom parlamentu, Europskoj komisiji i zemljama članicama su trebale godine da se konačno slože oko propisa kojim se regulira uvoz dragocjenih sirovina iz kriznih područja. Jer ako je cijena povoljna, malo tko će pitati odakle dolaze zlato, koltan, kositar ili volfram. A odlično se zna da su glavna nalazišta u Demokratskoj Republici Kongo i u područjima oko Velikih jezera u Africi, gdje već desetljećima vladaju borbe pobunjeničkih skupina i oružanih bandi kojima i jest glavni cilj domoći se bogatstva koji tamo leži pod zemljom...
Ali sad je konačno i u Europskoj uniji postignuta sloga: "Po prvi puta sada postoje obvezujući propisi o uvozu minerala iz kriznih područja u Europsku uniju", kaže nizozemska europska zastupnica Judith Sargentini. Jer upravo je Europski parlament ustrajao u pregovorima i s Europskom komisijom i s Vijećem ministara da to više ne bude tek preporuka koje bi se uvoznici dragovoljno držali, nego zakonska obveza o transparentnosti porijekla tih kovina i minerala.
Povrh toga, ta obveza se ne odnosi samo na rudnike, posrednike i uvoznike nego i na industriju koja treba takve sirovine. A njih je mnogo, makar mnogi korisnici jedva da uopće znaju da bez tih "krvavih" sirovina jedva da ima automobila, elektroničkog uređaja ili složenijeg stroja. Svi oni ubuduće moraju biti u stanju dokazati da sirovine koje koriste nisu dobivene u neljudskim okolnostima i da su nabavljene legalno. Doduše, proizvođači to moraju moći dokazati nadležnim službama, ali ne i potrošačima: na konačnom proizvodu nigdje ne mora pisati odakle dolaze te sirovine.
Makar je svakako pozitivno što se EU složio oko tog propisa, Europljani se nipošto ne mogu pohvaliti da su baš previše žurili: već godinama postoje smjernice OECD-a o trgovini tim sirovinama iz kriznih žarišta, a u SAD-u još od 2010. postoji zakon koji zabranjuje uvoz takvih "krvavih" metala i minerala. Istovremeno, upravo je Europa najveći uvoznik minerala iz Afrike pa je tako i ova odluka mnogo važnija za to tržište.
I Bernd Lange, koji je na čelu trgovačkog povjerenstva EP-a, kaže kako je bilo "krajnje vrijeme da počnemo djelovati, a ne samo da gledamo u stranu. Ali to još nije kraj puta, jer nadzor čitavog trgovačkog lanca od rudnika do mjesta gdje se topi i prerađuje zahtjeva da stalno učimo i budemo fleksibilni kako bi onda i postigli uspjeh".
Ipak i među europskim zastupnicima ima nezadovoljnih zato što ne postoji obveza da se o porijeklu sirovina informira i krajnjeg korisnika, dakle građane, a prigovora ima još. Naime, samo uvoznici moraju jasno moći dokazati porijeklo sirovina, ne i poduzeća koja ih obrađuju. Isto tako, postoji i određena minimalna granica gdje se i dalje neće postavljati suvišna pitanja i ona nije baš tako malena.
Na primjer za zlato je granica određena na 100 kilograma (trenutno to odgovara vrijednosti od oko 3,6 milijuna eura), a oslobođene su nadzora i sirovine koje su dobivene reciklažom ili su već u skladištima Europske unije. Organizacija za ljudska prava "Amnesty international" zato misli da u tom propisu još uvijek ima previše rupa, ali je u svakom slučaju zadovoljna što je EU konačno napravio barem nešto: "To je pozitivan, ali korak učinjen bez stvarnog uvjerenja", čuje se iz AI-a.
Takve donje granice nadzora su uvedene prije svega na želju zemalja članica koje nisu željele da mali korisnici ovim propisom budu zatrpani novim propisima i birokracijom. Jer jednoj velikoj tvornici elektroničkih uređaja je 100 kilograma zlata sitnica koju brzo potroši, ali za nekog zlatara ili zubarskog tehničara koji radi plombe je to količina koju vjerojatno neće potrošiti za čitavog radnog vijeka.
U svakom slučaju je dogovoreno da Europska komisija pomno prati zbivanja na tržištu tim "krvavim" sirovinama i da upozori ako se pojave nepravilnosti. Isto tako treba i pomnije promatrati zbivanja među tim naoružanim bandama u Africi i da li ova mjera postiže željeni učinak.
U svakom slučaju, na žalost ćemo ionako morati pričekati da vidimo hoće li ova mjera EU-a utišati paljbu i bitke u središnjoj Africi. Jer kako to biva, u EU-u su i tu uvedeni veoma velikodušni prijelazni rokovi: tek od 2021. su europski uvoznici obvezni dokazati porijeklo spornih sirovina, a i njihov popis je ograničen samo na ove tri kovine i mineral koltan (afričko ime za mineralne skupine kolumbita i tantalita - (Fe,Mn)(Nb,Ta,Sb)2O6). Na primjer o dijamantima nema ni riječi.
