Menu
U drugoj polovici travnja zaustavio se trend jačanja kune u odnosu na euro koji je započeo u veljači...
Tek kratkotrajni pritisak na pad tečaja EUR/HRK na samom kraju svibnja motivirao je središnju banku na deviznu intervenciju. Prvi put nakon 2012. godine HNB je od poslovnih banaka otkupio eure u iznosu 83,5 mil. eura po srednjem tečaju 7,49 kuna za euro. Iako iznosom razmjeno mala, devizna intervencija jasna je poruka da stabilnost domaće valute ostaje jedan od temeljnih prioriteta monetarne politike. Štoviše, stabilnost tečaja nije bila ugrožena ni unutarnjim političkim razmiricama, ali ni ishodom britanskog referenduma o izlasku iz Europske unije potvrđujući ujedno plitkoću tržišta te izostanak inozemnih investitora koji bi višom izloženošću prema kuni potencijalno stvarali rizik volatilnosti tečaja. U takvim tržišnim uvjetima srednji tečaj EUR/HRK na tečajnici HNB-a ostao je u rasponu od 7,47 do 7,53 kune za euro, navodi se u kvartalnoj publikaciji RBAnalize.
Pomalo neuobičajeni lagani rast tečaja prema kraju tromjesečja moguće je povezati i s pozicioniranjem investitora uoči očekivanog sezonskog kretanja EUR/HRK te dospijećima kreditnih obveza vezanih uz euro. Središnja turistička sezona uz nešto povoljnije fiskalne rizike, priljev eura iz inozemnih izvora (na temelju zaduživanja i/ili EU fondova) te pozitivna neto inozemna pozicija banaka čimbenici su koji bi trebali pružati podršku domaćoj valuti idućih mjeseci. Ipak, pad ispod 7,45 kuna za euro ne očekujemo, dijelom i zbog postojane potražnje za eurima koja se javlja i s rastom uvoza.
Sa završetkom ljeta kuna bi trebala bilježiti uobičajeno blagu deprecijaciju, pri čemu uzlaznu tendenciju EUR/HRK očekujemo do kraja godine. Prosječni tečaj kune u odnosu na euro na razini cijele godine trebao bi biti niži u usporedbi s 2015. potvrđujući da je oporavak gospodarske aktivnosti uglavnom popraćen i jačanjem kune u odnosu na euro. U takvim uvjetima monetarna politika ostaje ekspanzivna osiguravajući likvidnost financijskog sustava uz daljnje smanjenje kamatnih stopa. Time se kroz “kamatni prijenos” impulsa monetarne politike nastoje smanjiti troškovi financiranja svih sektora i pomoći oporavku gospodarske aktivnosti. Međutim unatoč smanjenju fiksne kamatne stope na trećoj strukturnoj repo operaciji (s 1,8% na 1,4%), interes ostaje potisnut izostankom snažnije potražnje za kreditima, koja se uz već postojeću visoku likvidnost može zadovoljiti iz raspoloživih kunskih izvora. U slučaju snažnije i dugotrajnije potražnje za kunskim kreditima ostaje ključna uloga središnje banke i osiguranje kunskih izvora.
Naime, u strukturi izvora sredstava banaka depoziti predstavljaju i dalje stabilan većinski izvor, pri čemu i dalje (unatoč polaganom padu) s udjelom od oko 70% prevladavaju devizni depoziti. Ekspanzivni karakter monetarne politike podržan je i izostankom inflatornih pritisaka. Pad potrošačkih cijena prisutan već treću godinu zaredom dodatno se produbio zahvaljujući i smanjenju administrativnih cijena plina na samom početku drugog tromjesečja. Očekivani prosječni godišnji pad potrošačkih cijena iznosi 1% na razini cijele godine. Pritom nema straha od deflacijske spirale, već pad cijena djeluje pozitivno na potrošnju kroz rasterećenje osobnog dohotka. Naime, glavni generator negativnih stopa i dalje je energija, čiji se tek postupni oporavak očekuje prema kraju godine, ali nakon oporavka cijena (nafte) na svjetskim robnim tržištima.
