Menu
S godišnjim padom potrošačkih cijena od -0,6 % u prosincu, zaključena je 2015. godina kao druga uzastopna deflacijska godina: prosječna godišnja razina potrošačkih cijena bila je niža za 0,5 % nego 2014. godine...
Ovakav razvoj potrošačkih cijena oblikovao se u kontekstu snažnih vanjskih impulsa s jedne te tromoga kretanja domaćih činitelja s druge strane. Od vanjskih faktora najznačajniji je onaj u vezi s cijenom sirove nafte na svjetskim tržištima: prosječna godišnja cijena nafte (prosjek WTI, Dubai, Brent) bila je na 47 % razine prosječne cijene (izražene u USD) iz prethodne godine. Pad cijene bio je nešto manje izražen za izvandolarska tržišta uslijed značajnog jačanja vrijednosti dolara prema svim značajnim svjetskim valutama. Tako je pad cijene izražene u eurima bio na razini od oko 37 % (uslijed jačanja dolara prema euru za 16,5 %), dok su uvozne cijene gotovih naftnih derivata bile niže za oko 26 % (prema podacima Eurostata za područje eurozone).
"Prosječna godišnja razina potrošačkih cijena bila je u 2015. godini niža za 0,5 % u odnosu na 2014. godinu, što znači drugu deflacijsku godinu za redom. To razlikuje Hrvatsku od prosjeka EU ili od SAD-a, gdje su potrošačke cijene također vrlo niske, ali je temeljni indeks potrošačkih cijena ipak nešto veći od nule. Iako i u ovoj godini očekujemo deflacijski pritisak ipak će opća razina cijena prestati padati, no rast će se zadržati na vrlo niskoj razini (oko 1 %)", komentar je direktora Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize Zvonimira Savića.
Stoga bi se okvirno moglo zaključiti kako su i za hrvatske uvoznike sirove nafte cijene bile povoljnije za nešto više od trećine, a za uvoznike gotovih naftnih derivata za oko četvrtinu. Konačne maloprodajne cijene naftnih derivata (goriva za automobile) za hrvatske su potrošače bile niže oko 10 % i upravo su one imale značajan izravni utjecaj ograničavanja rasta opće razine potrošačkih cijena. Naime, s udjelom od 7 % u potrošačkoj košarci, cijene ove robe izravno su snizile prosječnu godišnju stopu rasta agregiranog indeksa potrošačkih cijena za 0,7 postotnih bodova. Iako je padom cijena goriva (čime je prosječno hrvatsko kućanstvo „uštedjelo“ oko 550 kuna godišnje), uz istodobni rast neto plaća (uslijed poreznih izmjena), otvorena mogućnost porasta potrošnje, ona je ipak bila preskromna da bi postala poluga rasta opće razine cijena. To se vidi iz razine rasta temeljnog indeksa potrošačkih cijena (bez volatilnih cijena hrane i energije) koji je u godišnjem prosjeku iznosio vrlo niskih oko 0,3 % (krajem godine je ostvaren i pad).
To je upravo ono što razlikuje Hrvatsku od prosjeka EU ili od SAD-a, gdje su potrošačke cijene također vrlo niske (u SAD-u 0,1 %, u EU 0,0 % u prosjeku 11 mjeseci), no temeljni indeks potrošačkih cijena ipak se odlijepio, i od nule, i od razine općih potrošačkih cijena (u SAD-u je godišnji rast temeljnog indeksa prema zadnjem podatku za studeni iznosio 2,02 %, a na području EU 0,9 %).
Iako i u ovoj godini očekujemo deflacijski pritisak s vanjskih tržišta uslijed kretanja cijene nafte (prema prognozama MMF-a, prosječna cijena ove godine bit će oko 17 % niža nego 2015.), očekujemo da će opća razina cijena prestati padati na godišnjoj razini, ali će se rast zadržati na vrlo niskoj razini (oko 1 %), navodi se u priopćenju iz HGK.
