Menu
Nema nikakve dvojbe: grčke banke ovise onome što im stiže iz Europske središnje banke. Već mjesecima čuvari eura u Frankfurtu na Majni šalju grčkim bankama hitne kredite, takozvanu ELA pomoć (Emergency Liquid Assistance, hitna pomoć za likvidnost). Bez tog izvora svježeg novca bi grčke banke već odavno propale - a s njima i grčka država...
Ovog ponedjeljka (6.7.) su središnji bankari na telefonskoj konferenciji odlučili ove hitne pozajmice ostaviti na razini od 26. lipnja. Kako se čuje od poznavatelja prilika, to je oko 89 milijardi eura. Time vrhovni čuvari eura imaju ključnu ulogu u grčkoj financijskoj krizi. Činjenica da je ESB trenutno jedina institucija koja sprečava odlazak Grčke iz zone eura i jedina institucija koja ga može uzrokovati.
Ako vijeće središnjih bankara u dvotrećinskoj većini odluči obustaviti hitne kredite grčkim bankama, tamošnje banke se više ne bi mogle refinancirati i to bi bio početak kraja.
Pitanje je da li Europska središnja banka, koje nije legitimno demokratsko tijelo, ali bi trebao biti neovisni organ, uopće smije preuzeti na sebe tu ključnu ulogu. Prigovori, kao što je poznato, osobito stižu iz Njemačke.
Prema bilješkama, predsjednik Bundesbanke (njemačke središnje banke) Jens Weidmann je u vijeću ESB-a već više puta glasovao protiv ELA pozajmica za grčke komercijalne banke. I on ima dobrih razloga da to čini. Jer te pozajmice se mogu vidjeti i kao indirektni krediti tamošnjoj državi, što je ESB iz dobrih razloga strogo zabranjeno.
Još je oštriji Hans Werner Sinn, predsjednik minhenskog instituta Ifo. On pak u hitnim pozajmicama grčkim bankama vidi krivično djelo otezanja sa stečajem. I u tome ima pravo. Jer svatko zna da su Atena i njene banke bankrotirale. Ideja kod ELA kredita jest da samo Grčka središnja banka jamči za pozajmicu. Ali ona može jamčiti samo do iznosa od 41 milijarde eura, toliko je njen temeljni kapital, makar je već izdala kredita u iznosu od 89 milijardi eura.
Bez sumnje su europski čuvari zajedničke valute u izuzetno neugodnoj situaciji. Mnogi vjeruju da su prisiljeni činiti ono što čine i da marljivo dižu ruke za nove ELA pozajmice sve dok politika ne odluči kako će ići dalje sa Grčkom. Ali takvi signali nikako da stignu. Susreti na vrhu Europske unije se nižu jedan za drugim, ali se ništa ne događa.
Što se dogodilo sa tom središnjom novčarskom institucijom koja je nekoć stvorena po ugledu na njemačku Bundesbanku? A to znači neovisna od svakog političkog utjecaja. Što se dogodilo sa institucijom čija je jedina i glavna zadaća skrbiti za stabilnost novca? Koja se ne treba baviti niti mjenjačkim tečajem, niti konjunkturnom politikom?
Ta institucija i njen talijanski šef Mario Draghi članke njenog statuta šire sve dok se više ne mogu prepoznati - sve dok otezanje stečaja i državno financiranje ne počnu izgledati posve legalno. To je počelo još prije pet godina kad je ESB počela kupovati grčke državne obveznice. To je do onda bio tabu, kršenje starih pravila i koje je već onda opasno smrdilo na financijsku pomoć državi.
Ali jednog dana će doći kraj ovoj nečasnoj podjeli poslova koja se sastoji u tome da Europska središnja banka kupuje vrijeme političarima, a oni pak rasipaju to vrijeme slušajući blef pokeraša iz Atene. Usprkos zatvorenim bankama i nadzoru iznošenja novca iz zemlje još uvijek se iz grčkih banaka u inozemstvo slijeva 150 do 250 milijuna eura - svakoga dana, smatraju stručnjaci. Ako bi banke ikad otvorile svoja vrata, sve osim stampeda na njihove šaltere bi bilo pravo čudo.
A ako banke i izdrže do 20. srpnja, onda dolazi nova rata dugova koju treba platiti. Tog dana Atena treba platiti Europskoj središnjoj banci 3,5 milijardi eura za državne obveznice koje dolaze na naplatu. Ako pak Atena ne sakupi taj novac, ESB ne može učiniti ništa drugo nego proglasiti Grčku nelikvidnom - dakle da je u bankrotu.
Grčke državne obveznice su tada službeno bezvrijedne, a onda više ne mogu niti služiti kao polog za hitne pozajmice ELA. Dakle Europska središnja banka mora tražiti i taj novac da joj se hitno vrati.
Kratko rečeno, Europska središnja banka dopustila je postati pomoćnica koja će političarima kupovati vrijeme. Vrijeme za političare u Ateni, Berlinu, Bruxellesu i Parizu koji su nesposobni riješiti probleme jede zemlje čiji ukupni gospodarski potencijal ne čini niti dva postotka gospodarstva zone eura. To je nečasna igra, piše DW-ov Rolf Wenkel.
