Menu
Što bi to uopće trebalo biti kad bude i ako bude? Grčka vlada je pustila da propadne i drugi krug pregovora s euro-zonom - jer se ova nije pokorila volji delegacije iz Atene. Čak i iskusne pregovarače EU-a pritom frustrira činjenica da se za pregovaračkim stolom nije niti dotakla prava sadržajna diskusija...
Do danas ministar financija Varoufakis nije pokazao niti jedan papir s konkretnim brojkama, podacima i željama grčke strane. Kaže kako su njegove kolege lijepo mogle u New York Timesu pročitati kako on zamišlja rješenje grčkih problema. Tome je pridodao nekoliko usmenih objašnjenja i to je bilo to. Nakon propalog sastanka je pak ekspresno obznanio kako je navodno spreman učiniti sve da se postigne dogovor te da je on moguć već u iduća dva dana. Ali možda se prevario.
Grčki ministar očito zna biti drzak. Tako se ne bi trebalo odnositi prema kolegama, pogotovo ako od njih želite dobiti novac. Teško je zamislivo da će Wolfgang Schäuble i ekipa dozvoliti da ih ovaj novak tako vuče za nos, piše DW.
I prije sastanka je raspoloženje bilo loše. Neki su govorili kako ne vjeruju grčkim obećanjima. Ateni ni u kojem slučaju nije pomogao ni pokušaj da podijeli EU i euro-skupinu. Sada je Grčka u svakom slučaju potrošila kredit dobre volje. Možda Varoufakis već traži novi posao kao kolumnist u nekim stranim novinama? Kako inače objasniti da objavljuje želje svoje vlade za privremenim financiranjem bez posebnih uvjeta prvo u američkom tisku, a onda u Bruxellesu taj isti tekst predstavlja kao jedinu osnovu za pregovore? Je li se nadao da će se predstavnici američkih vlasti i ovdje uplesti i zatražiti od Europljana da popuste? To Varoufakisu sigurno neće pomoći. Ili možda hoće da mu SAD financira državni proračun? Ako je tako, onda: puno sreće.
No iako je krizni menadžment Tsiprasove vlade neodgovoran i diletantski, propagandna strategija se provodi profesionalno. Simpatizeri se pridobijaju izjavama punima proturječnosti i iskrivljenih činjenica: "Grčku guše dugovi!", a pritom se ne kaže da otplata počinje tek 2022, "Kamate su previsoke!", a zapravo su prilično niske, "Trojka je odgovorna za bijedu Grka!", a zapravo su za nju krive bivše vlade u Ateni koje su mogle i drukčije sanirati državni proračun.
Kao dežurna Babaroga i glavni krivac za grčki jad uvijek se navodi Njemačka, i to u paketu paralela s nacistima i s ostatkom repertoara iz kante za smeće. Samo što toliko proklinjani njemački ministar Schäuble nije sam s druge strane stola. U međuvremenu su se njegovom beskompromisnom stavu prema grčkim zahtjevima pridružili i ministri iz baltičkih zemalja pa čak i iz Irske i Španjolske, zemalja koje su prošle kroz dužničke krize.
Atena traži ni manje ni više nego privremeno - a pritom se ne kaže na koji period - financiranje svog državnog proračuna od strane euro-zone. Samo tako, bez jamstava i dogovora o vraćanju duga. Simpatična želja. Ali želje su jedno, a stvarnost drugo. S druge strane, ministri euro-zone traže da se postojeći dogovori poštuju, barem u grubim crtama. Do sada se uvijek pronalazilo nekakvo rješenje kada je nekoj vladi trebalo malo vremena da predahne. Ali pregovarači nisu ni stigli do te točke. Atena je smatrala nedopustivim da se o tome uopće govori, prema geslu: sve ili ništa.
A što slijedi iza toga "ništa"? Možda još jedan razgovor u petak, ali samo ako Grci lijepo zamole za njega i predstave konkretne planove. Izgleda da se Atena u ruskom ruletu s budućnošću svoje zemlje još uvek pouzdaje u navodni smrtni strah eurozone od "Grexita", izlaska Grčke iz monetarne unije. I tu se možda vara. Za neke europske političare je atenska politika veći problem od "Grexita". I odakle Tsiprasovoj vladi uopće ideja da će Europska središnja banka uvijek iznova kreditima pomoći puniti grčke račune jer se s njih stalno odlijeva novac?
Grčki državni bankrot je doista sve izgledniji - sa svim svojim posljedicama. Ne zna se hoće li Atena u zadnji čas popustiti ili kao kamikaze računa i s propašću. A pitanje je i kada će grčki građani shvatiti kakvu igru s njima igra njihova vlada.
