Menu
Razgovori između novog čovjeka u Ateni i država euro-skupine mogli bi biti zanimljivi. I vjerojatno će proteći po pravilu koje nam je poznato iz mikada, japanske društvene igre: tko se prvi mrdne, izgubio je! Zato su europski ministri financija u Bruxellesu bili tako opušteni: „Pričekat ćemo na formiranje vlade u Ateni i na zahtjeve, koji će nam biti upućeni.“..
Obje strane su se u međuvremenu počele jasno pozicionirati. Međunarodni monetarni fond (MMF) je glasno i jasno rekao da u obzir ne dolazi nešto poput zahtijevanog „rezanja“ grčkih dugova. Europska središnja banka (ESB) istog je mišljenja. Slični signali stižu iz iz Europske komisije i na koncu iz vlade u Berlinu, koju Grci smatraju najvećim krivcem za stanje u kojem se nalaze. Pritom stopa zaduženja od 175% bruto domaćeg proizvoda u ovom trenutku uopće nije najveći grčki problem. Ta zemlja trenutno ionako jedva da i mora otplaćivati glavnicu. A kamate nakon ranijih ustupaka iznose 2,4% i niže su nego kamate koje plaća Njemačka. Atena i dalje mora plaćati MMF-u u Washingtonu, a njega još nisu pretjerano impresionirale političke prijetnje grčkih vjerovnika.
Aleksis Cipras je tijekom predizborne kampanje Grcima mnogo toga obećao, prije svega kvadraturu kruga: velikodušni socijalni program, koji sadrži posebice ukidanje ranijih mjera štednje, želi se “otresti” obveza štednje, rezanje dugova, punu nacionalnu samostojnost I istovremeno novo financiranje iz Europe, te ostanak u eurozoni. Kad od toga svega oduzmemo jedan dobar dio predizborne retorike, ostaje još uvijek klupko neizvedivih želja. EU u staroj dobroj maniri za sada ponavlja kako se s novom vladom želi surađivati konstruktivno. Ali vrlo brzo se mora doći do točke na kojoj će ministri financija kolegi iz Atene pojasniti da je prošlo vrijeme dječjih rođendana. Grcima se neće istovremeno pokloniti konzolu za igrice, novi bicikl i najnoviji model mobitela!
I prije svega nitko u Bruxellesu ne bi trebao nasjesti na Ciprasov imidž pristojnog „zeta iz susjedstva“. On je politički dužnosnik koji još nikada nije obnašao neki građanski posao i koji je u svom usponu kroz redove ljevičarskih stranaka pokazao bezgraničnu bezobzirnost. On je od one sorte političara kojima se ne smije puno vjerovati. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da je vladu formirao s podrškom desnih ekstremista. I kao da mu je potpuno svejedno da bi se predstavnici „Stranke neovisnih Grka“ u Europi mogli pobrinuti za dodatnu eksplozivnost sa svojom rasističkom anti-izbjegličkom politikom. Jedna takva vlada može, i to ne samo zbog svoje financijske politike, postati eksploziv.
Mnogi komentatori trenutno polaze od toga da će vrlo brzo u Ateni opet zavladati gospodarski razum i da će se vratiti i spremnost na kompromise. Ali na to se ne bi trebalo oslanjati: kako svari stoje, Aleksis Cipras bi se mogao pokazati kao posebno tvrd igrač pokera koji je spreman bez puno razmišljanja iskoristiti i “predujam” povjerenja. Euro-zemlje bi se u miru trebale pripremiti i na to da će možda doći trenutak kad će biti pametnije pokazati Grčkoj izlazna vrata, nego uvijek iznova dozvoljavati da se nađe u defenzivi.
Ali to je sve još uvijek samo buduća “glazba”. Najprije se mora vidjeti kako će se Atena nositi s nužnim produženjem roka isplate posljednje kreditne tranše, što je povezano s novom provjerom ekonomskih napredaka u zemlji. Grčka vlada čeka na sedam milijarda eura iz zajedničkog programa EU-a i MMF-a, i za to će se morati jasno politički pozicionirati. A nakon toga ćemo znati što nas još očekuje.
Izvor: Deutsche Welle
