Konačno su vidljivi prvi znaci oporavka gospodarskog stanja u Grčkoj. Popravlja se stanje u turizmu, Grčka bi za proteklu ljetnu sezonu mogla zabilježiti novi rekord broja posjetitelja. Mnogi Grci ipak na svojoj koži ne osjećaju oporavak, grčka poduzeća smanjuju dogovorene plaće i često ih uopće ne isplaćuju na vrijeme (naslovna fotografija: protest aktivnih i pričuvnih vojnika u Grčkoj zbog spuštanja plaća)...
"Što se tiče uvjeta rada, mi se nalazimo još uvijek u Srednjem vijeku. Plaće su u posljednje tri-četiri godine opale za 30 posto", tvdi Dimitris Karageorgopoulos, glasnogovornik GSEE, jednog od dva najveća saveza sindikata u mediteranskoj zemlji. Niže plaće nisu jedino zlo. Oko 1,2 milijuna posloprimaca svoja primanja dobije sa zakašnjenjem od tri do 12 mjeseci. U nekim slučajevima, iako je to jasno krešenje važećih zakona, radnicima se umjesto novca daju prehrambene namirnice.
37-godišnji Jannis i 40-godišnja Maria žive na otoku Kreti. Ne žele da se njihovo ime nađe u javnosti, radije žele ostati anonimni. Boje se da će izgubiti radno mjesto. Jannis radi u jednoj poljoprivrednoj zadrugi koja zapošljava preko 100 djelatnika. Izvozi maslinovo ulje i vino u cijeli svijet, između ostaloga u SAD, Australiju i u Njemačku. Posloprimci uopće ne profitiraju od dobrog poslovanja njihovog poduzeća. "Ovo je najgora godina. Već pet mjeseci nismo primili plaću", priča Jannis. "Ponekad dobijemo nešto malo novca, ali to nije dovoljno ni za benzin."
Njegove riječi potvrđuje i Maria. Jednom zgodom uopće nije mogla doći na posao jer nije imala novca ni za gorivo. Radi u jednom lancu pekara i slastičarni udaljenom 25 kilometara od mjesta u kojem živi. U firmi je zaposleno oko 250 ljudi. To je jedan od najvećih lanaca na otoku. Već dva mjeseca nije uopće dobila plaću. Tijekom zime četira mjeseca plaća joj nije "legla" na račun. Maria je bijesna, jer vjeruje da njezino poduzeće bilježi dobar profit: "Za mene nema kriza. Oni idu preko leševa."
Maria već 15 godina radi u istom poduzeću. U posljednje dvije godine njezina je neto plaća "srezana" s 1.090 na 815 eura, iako se po njezinom mišljenju dobro poslovalo. U njezinoj filijali tijekom ljetnih mjeseci dnevni promet iznosi oko 4.000 eura. Maria je frustrirana. Mjesečno ima samo četiri slobodna dana, od 2012. uopće nije dobila godišnji odmor. Makar po zakonu ima pravo na 30 dana godišnjeg odmora, zapravo Maria ima samo pet dana godišnjeg.
Što je još gore: zaposlenike se tijekom radnog vremena kontinuirano nadzire kamerama, njih se terorizira. "Vrše pritisak na starije radnice, predbacuju im da su lijene i nemotivirane. Stalno nas prate kamerama i tvrde da ne obavljamo naš posao", priča Maria. "Čak i kad u filijali nema mušterija prigovara nam se kako smo sjeli na desetak minuta kako bi se odmorili. Cilj im je da nas izbace iz firme i na naše mjesto zaposle radnice koje će raditi za mjesečnu plaću od 580 eura."
Ali kako preživjeti kad poslodavac ne isplaćuje plaću, kad se nema pravo na pomoć za nezaposlene i drugu državnu skrb? "Svatko se mora sam snalaziti", kaže Jannis, inače otac dva sina. "Imam jedan kafić u selu, ali i tamo je promet opao za 50 posto." Kad se nađe u financijskom škripcu, Maria posuđuje novac od poznanika. Ali na koncu se sve "svali" na obitelj koja pomaže kad zagusti.
"Za razliku od drugih zemalja, obitelj je u Grčkoj oduvijek imala ulogu Zavoda za zapošljavanje i to je još uvijek", objašanjava sindikalac Karageorgopoulos. Obitelj pomaže kad ne dobije plaću koja mu pripada ili kad ostane bez posla. "Roditelji nikad ne prestaju financijski pomagati svojoj djeci, čak ni kao umirovljenici. A to je stvarnmo teško jer se i mirovine drastično smnanjuju", upozorava Karageorgopoulos.
Izvor: Deutsche Welle