Uskoro se navršava pet godina otkako je prezadužena Grčka gurnula europsku monetarnu uniju u duboku krizu. Nakon toga je u pravcu Atene poteklo punih 240 milijardi eura kredita koje su izdvojile EU i MMF. Pored toga su se privatni ulagači morali odreći 107 milijardi eura koje im Grčka nikada neće vratiti...
Sve to je malo pomoglo. Vladu u Ateni danas pritišće dug od 320 milijardi eura. To odgovara vrijednosti od 180 posto ukupnog domaćeg proizvoda grčkog gospodarstva. Stopa dugova je time mnogo viša nego uoči izbijanja krize. U odnosu na ovo brdo dugova, primarni višak u grčkom državnom proračunu, dakle, suficit bez kamatnih opterećenja, koji iznosi milijardu i pol eura izgleda kao kap u moru.
"U Grčkoj još uvijek vlada najveća stopa nezaposlenosti u EU-u. Gospodarstvo nam je od 2008. u recesiji. Mršavim primarnim suficitom u budžetu moramo otplaćivati kamate i dugove. To ne može funkcionirati", tvrdi u razgovoru za DW Max Otte, ekonomist i menadžer jednog investicijskog fonda.
I Joachim Scheide s Instituta za svjetsko gospodarstvo iz Kiela vjeruje da ni nakon okončanja programa pomoći Grčka neće biti u stanju samostalno izaći na kraj s brdom svojih dugova. On zagovara dodatni otpis dugova toj zemlji, i to radikalan: "Prije treba računati s 50 posto dugova, nego s 10 ili 20 posto."
Oprost dugova moraju, međutim, pratiti mjere poput solidne budžetske politike te strukturne reforme gospodarstva. Za same Grke bi to, za početak, bilo ogromno rasterećenje. "Tada bi se mogli koncentrirati na druge projekte koji bi imali za cilj gospodarski rast. To bi doista mogao biti novi početak", tvrdi Scheide.
Ipak, Grcima nije suđen novi početak. "Vjerovatno se strahuje da bi taj primjer mogao nagnati neke druge zemlje na slične ideje", nastavlja Scheide. U stilu: a što će se dogoditi nama ako nagomilamo dugove koje ne možemo platiti?
Max Otte ima još jedno objašnjenje zašto se dugovi ne mogu jednostavno otpisati: "Dugovi su imovina banaka i velikih financijskih fondova. Naravno da se oni protive tome, a politika nema snage da to tek tako progura."
Konačno, zemlje eurozone su u proljeće 2012. i obećale ulagačima da je tadašnji otpis dugova Grčkoj bio jednokratan korak koji se neće ponoviti. U međuvremenu se polovina grčkih državnih obveznica nalazi u rukama javno-pravnih ustanova država EU-a. Stoga malo smisla ima rasprava o novom otpisu dugova mimo učešća država EU-a i Europske središnje banke.
Kako vlade zemalja koje financiraju pomoć Grčkoj ne mogu dozvoliti da im birači predbacuju kako novac bacaju u jamu bez dna, neće biti tako jednostavno "spakirati" i treći paket pomoći za Grčku.
"Smišljena je nova strategija koja podrazumijeva da se u sve ovo više ne uvlače direktno i porezni platiše", navodi Scheide. Nova strategija glasi: smanjenje kamata i produženje rokova otplate za postojeće kredite. Stručnjaci to nazivaju "skrivenim otpisom dugova". Ove mjere su primijenjene već nekoliko puta, tako da ima malo prostora za dodatna smanjenja kamata ili odgode plaćanja. Prosječni krediti Grčke već sada imaju rok otplate od 32 godine.
Drugim riječima: teško da će neki političar koji je danas na funkciji doživjeti otplatu tih kredita čiji se rokovi za plaćanje, teoretski gledano, mogu odgađati unedogled.
"Politička stvarnost je takva da će se u slučaju potrebe za pomoć sve učiniti kako bi se našlo takvo 'rješenje' koje samo produžava postojeće stanje", kaže Max Otte. Joachim Scheide ne bira tako diplomatski riječi. On konstatira: "Trenutak istine za Grčku se samo odgađa."
Izvor: Deutsche Welle