Menu
Sudbina zrakoplova koji je 8. ožujka 2014. poletio iz Kuala Lumpura za Peking i dalje ostaje nerazjašnjena. Neki podaci sa satelita pružaju indicije da se u južnom dijelu Indijskog oceana srušio jedan zrakoplov. No dosad nedostaje konkretan trag. Vlasti unatoč tomu planiraju za rujan nastaviti potragu. Bez olupine ili njezinih dijelova, pitanje zbog čega je zapravo nestao MH370 nikad neće moći biti odgovoreno. Za rodbinu i prijatelje nestalih vrijeme neizvjesnosti i bola još uvijek nije okončano...
No nakon nestanka malezijskog zrakoplova i zrakoplovne kompanije si moraju postaviti neka pitanja kako se ovakav slučaj u budućnosti ne bi ponovio. Naime MH370 je tog ranog jutra iz Kuala Lumpura poletio bez ikakvih problema. No već nakon 26 minuta je isključen komunikacijski sustav ACARS koji prenosi najvažnije tehničke podatke o letu zrakoplova. Nakon sat vremena MH370 je prestao slati signale kontroli leta. No nakon toga je uhvaćen od strane jednog vojnog radara i još kasnije od strane jednog civilnog satelita.
To su više-manje poznate činjenice, sve ostale špekulacije koje su se redovito pojavljivale u medijima nisu potvrđene. No teorije zavjere i špekulacije imaju dobru prođu upravo zbog pitanje koje si postavlja čitav svijet: kako je moguće da u doba danonoćnog nadgledanja preko satelita i globalne umreženosti jedan putnički zrakoplov s 239 osoba jednostavno nestane? Stručnjak za zrakoplovstvo Chris Yates objašnjenje vidi u činjenici da kompanije za praćenje svojih zrakoplova ne koriste baš najnoviju tehniku. Nova tehnika stoji na raspolaganju no zbog drastičnih provjera vezanih uz civilno zrakoplovstvo primjena svake nove tehnike traje godinama ako ne i desetljećima. Uz to dolaze i troškovi. Kompanije baš nisu presretne ako zbog nekih novih sigurnosnih standarda moraju raskopati pola zrakoplova.
No postoji svijest da se ipak nešto mora učiniti. Međunarodna udruga zrakoplovnih prijevoznika IATA-a je u dopisu Deutsche Welleu potvrdila kako se „postižu napori“ da se u budućnosti izbjegne da jedan zrakoplova samo tako nestane s lica zemlje. Na pronalasku najboljeg sustava već radi jedna, posebno za tu svrhu oformljena, skupina stručnjaka. Intenzivno se radi na novoj generaciji tzv. „Black Boxa“ („Crna kutija“) koji bi imao dulji životni vijek i pojačani signal što bi opet omogućilo lakši pronalazak i pod vodom. Tako bi ubuduće „Black Box“ s dubine oceana signal slao 90 umjesto dosadašnjih 60 dana. Prekooceanski zrakoplovi bi bili opremljeni “Crnim kutijama” s dodatno pojačanim signalom a u slučaju nepredvidivih kretanja (poput naglog pada) zrakoplov bi automatski slao i signal satelitu. No procjenjuje se da će za uvođenje ovih promjena biti potrebno pet godina.
Tvrtka Immarsat, čiji satelit je uhvatio posljednje signale MH370 iznad Indijskog oceana , smatra kako je neprekidna pratnja zrakoplova preko satelita neophodna. Prije svega u trenucima dok se nalaze iznad oceana ili kada nisu u dometu radara kontrole leta. Zasada je ova vrsta praćenja zrakoplova uvedena samo u nekim dijelovima svijeta. Pritom, kako kaže stručnjak za zrakoplovni promet Heinrich Großbongardt, tehnologija već postoji i ugrađena je u najveću većinu zrakoplova novijih generacija. No zasad se ona koristi samo u svrhu pronalaženja najekonomičnijih ruta. Još jedan od mogućih sustava koji bi ubuduće mogli pomoći u davanju odgovora na pitanje zbog čega je pao neki zrakoplov je i tehnika „Black Box in the Cloud“ pri kojoj „Crna kutija“ odmah nakon početka pada satelitima šalje signale. „I najmanji djelić informacije dostupan odmah nakon pada može pomoći u pronalaženju odgovora“, kaže glasnogovornik tvrtke Immarsart Jonathan Sinnatt.
No je li uopće moguće neprekidno održavati kontakt sa zrakoplovom? Jörg Handwerg iz njemačke udruge pilota Cockpit smatra da je nemoguće bez prekida održavati kontakt između zemlje i zrakoplova. Osim toga on se pita što bi se činilo s tim ogromnim količinama podataka te prije svega tko bi imao pristup povjerljivim informacijama o kretanju zrakoplova. Handwerg smatra da bi u slučaju instalacija svih novih uređaja o kojima se trenutno govori, bilo u svakom trenutku vidljivo baš sve što pilot rad što je u mnogim zemljama nespojivo s pravima radnika. Mnogi osim toga sumnjaju da bi postojeće informacijske mreže mogle uopće podnijeti toliku količinu informacija. Slučaj MH370 je pokazao kako postoje još mnoge manjkavosti kada je praćenje položaja zrakoplova u pitanju. No iz svake nesreće dosad je zrakoplovna industrija nešto naučila i tako kroz desetljeća povećala sigurnost putnika. Prema podacima IATA-e, 2013. na preko tri milijarde putnika je dolazilo „samo“ 210 smrtnih slučajeva što je bilanca osjetno bolja od ostalih prometala. No posljednji sigurnosni rizici se nikad neće moći izbjeći. „Raspolažemo dobrim i stabilnim sustavom no on nije perfektan i nikada to neće biti i s tim se moramo pomiriti", zaključuje pilot Handwerg.
