Menu
Smatram da nas čekaju bolja vremena - što se poduzetništva tiče. Premda vas današnji članak neće naučiti nekim novim vještinama, ipak će vam, nadam se, ukazati na aktualne trendove u svijetu i pokazati da sve više mladih u Hrvatskoj ide u pravom smjeru...
Prvo ću navesti ključne probleme našeg gospodarstva, a onda i "lijek" za svaki od njih. I nemojte me krivo shvatiti - ovo nije nikakav "politički program", nego samo val pozitivnih gospodarskih trendova koji će uskoro zapljusnuti našu zemlju i donijeti promjene - ukoliko ih budemo željeli.
Prvo krenimo s problemima:
1. Pogubna centralizacija
Hrvatska je zemlja izražene centralizacije. Malena mjesta se sustavno prazne i uništavaju, dok se u glavni grad ulaže neprestano i preko svake mjere. U uobičajenim okolnostima, ovakva nazadna politika rezultira smrću gospodarstva na nacionalnoj razini, jer ako različite regije ne doprinose gospodarskom razvitku, niti jedan veliki grad to ne može umjesto njih. Zagreb jest i treba biti gospodarsko središte ove zemlje, ali ne nauštrb malih gradova i mjesta. Nadalje, Zagreb je primarno središte tercijarnih usluga, dok u ostalome ovisi o proizvodnji u ostalim krajevima zemlje. Međutim, tu dolazimo do drugog problema. Zašto se onda ta ovisnost o domaćoj proizvodnji u Zagrebu (i u drugim većim gradovima) toliko ne osjeti?
2. Zemlja smo uvoza
Prije svega zbog enormne količine uvoza, što je stvorilo još jednu pogubnu iluziju o samostalnosti metropole i velikih gradova, te nevažnosti malih mjesta u regiji. Ipak, nepenalizirani uvoz onoga što sami možemo proizvesti, nešto je najgore što se može dogoditi nekoj zemlji, jer uništava domaću proizvodnju i vrši sistematski odljev kapitala u inozemstvo. Mala mjesta, a pogotovo ona koja se bave poljoprivredom i proizvodnjom hrane zbog ovog ubrzano odumiru, jer njihove proizvode nitko ne želi kupiti.
3. Regionalni brain-drain
Posljedica ovoga je da pametni, sposobni, vrijedni i radišni ljudi napuštaju mala mjesta. U kolonama odlaze u Zagreb i veće gradove te tamo idu "trbuhom za kruhom". U malim mjestima onda ostaju ljudi koji vlastitu propast vole racionalizirati izjavama "ovdje se ionako ništa ne mijenja, bježite mladi dok možete". Ovakve pogubne parole uzrokuju da se "zaglupljivanje" manjih mjesta smatra pozitivnom pojavom u društvu, a na one koje odlaze gleda se s odobravanjem. U isto vrijeme se oni koji ostaju čudom čude kako su njihovi gradovi i mjesta sve praznija, i kako su im "oduzeli bolnice, sudove i sve prebacili u veća mjesta". Ovo posljednje događa se sistematski širom cijele zemlje i dohvaća zabrinjavajuće razmjere.
I kako se onda riješiti hipercentralizacije, pretjeranog uvoza i odlaska sposobnih ljudi iz malih mjesta?
1. Obrazovanje na daljinu
Lijek za ovaj problem je u modernim tehnologijama. Naime, zapitajmo se - zbog čega bi zaista bilo potrebno FIZIČKI biti u Zagrebu? Osim šetnji po šoping-centrima, Maksimiru, Zrinjevcu ili Sljemenu, Zagreb ne nudi ništa više nego li drugi krajevi Lijepe naše. Neki će navesti fakultete, veleučilišta, industrijske zone i centre za obrazovanje i ja ću se složiti - ova mjesta zaista gotovo da su ključni razlozi odlaska naših mladih, a na kraju i njihovog ostanka u Metropoli. Ipak - ovo će u budućnosti značiti sve manje i manje i biti sve nevažniji faktor. Evo i zašto: učenje na daljinu sve je učestaliji oblik ne samo stjecanja znanja, nego i polaganja ispita i priprema za zaposlenje. Bliži se vrijeme kad neće postojati opravdan razlog da gubite vrijeme putujući do učionice na sjeveru Hrvatske, kad se sva nastava može odvijati "na daljinu", iz udobnosti vašeg doma. Tehnologije poput virtualne stvarnosti omogućit će da će i praktična nastava na daljinu također biti nešto sasvim normalno i prirodno. Drugim riječima - neće biti potrebe da u potrazi za znanjem odete fizički u Zagreb.
2. Rad na daljinu
Ova jednostavna činjenica pokreće bujicu pozitivnih posljedica za sve manje gradove u zemlji. Ako naša djeca ne moraju putovati u Metropolu da bi stekli obrazovanje, postavlja se pitanje, moraju li ići tamo da bi našli posao? Svakako, za određen broj radnih mjesta nužno je fizički biti prisutan, kako bi se posao mogao odraditi. Ipak, živimo u vremenu munjevitog razvoja robotike i upravljanja na daljinu. Sve je više razloga za odumiranje fizičkih poslova i njihove zamjene inteligentnim pomagalima i alatima. Neki će se pobojati da će nam "roboti oduzeti posao". To je isto kao da kažete da će automobil oduzeti posao profesionalnom vozaču. Svakako, više nema "profesionalnih" vozača kočija, ali ljudi su stekli nova znanja i sad upravljaju mehaničkim vozilima jednakom lakoćom kao što su to prije činili jašući konje. Nestali su kovači, ali zamjenili su ih autolimari i mehaničari. S druge strane, automobilska industrija zaslužna je za milijune novih radnih mjesta širom svijeta.
3. Možemo postati zemlja izvoza
Robotika i kibernetika sa sobom donose i nova zanimanja kojima će biti potrebno ovladati, što u konačnici znači - nova i drugačija radna mjesta. I ne samo to. Poslovi rada na društvenim mrežama, pisanje računalnog koda i grafički dizajn neka su od najbrže rastućih zanimanja u okviru svjetskih trendova zapošljavanja. Globalizacijom (koja ima i poneku dobru stranu) i digitalizacijom svih sfera našeg života, stvara se radna klima koja mijenja način na koji gledamo na kreativnost, inventivnost i korištenje modernim tehnologijama. U svijetu su takvi mladi profesionalci ne samo jako traženi, nego i izuzetno dobro plaćeni. Štoviše, strancima nije niti najmanji problem ovakvim mladim ljudima (i onim starijima) pružiti uvjete za rad na daljinu. Naime, stranci su neopterećeni formalizmom i sve što traže, uredno je odrađen posao i radna etika. Novac koji pri tome možete zaraditi često je veći od bilo čega što možete steći radom u zemlji pri istim uvjetima. Znači li to da bi ovakav radnik trebao odseliti u inozemstvo? Nipošto! Upravo zbog činjenice da su primanja za red veličine veća, trebalo bi ostati u Hrvatskoj. Npr. 3000 dolara mjesečno je više nego solidno za naše uvjete, dok su u SAD-u takva primanja ispodprosječna.
4. Ovakvi mali poduzetnici-profesionalci mogu postati mikrožarišta lokalnog razvoja
Ovakav radnik-poduzetnik treba struju, vodu i vezu s internetom, te računalo i krov nad glavom. Ne ovisi o Zagrebu, niti bilo kojoj lokaciji. Sa svim poslovnim partnerima, on je u mogućnosti komunicirati putem interneta. Pri tome on vjerojatno privređuje više od mještana svog malog mjesta, pa mu se događa da treba stvari koje se u malom mjestu ne nude, jer nema potražnje. Također, događa mu se da mu - kako mu djelatnost raste i razvija se - treba i pomoć. On zato može otvoriti 1-2 nova radna mjesta i zaposliti mještane da rade s njim uz solidna primanja, a svoje potrebe će također zadovoljavati kod lokalnih prodavača i pružatelja usluga, koji će od njegovog novca također rasti i razvijati se.
Ne podcjenjujte veličinu globalnog tržišta
Globalno tržište je ogromno. Potencijali za zaradu su toliko veliki da je vjerojatnost da "svatko pronađe posao" i bude za njega dobro plaćen izuzetno velika. Potrebno je samo znati probiti se i pokazati svoje radne navike, znanje i vještinu. Ovaj članak je već predug, pa se neću baviti detaljima, ali ako se dovoljan broj vas izjasni u komentarima, idući ću tjedan pisati o tome kako se probiti na međunarodnom tržištu rada - iz vlastitog iskustva.
Steknite potrebna znanja
Naš portal većinom posjećuju mali poduzetnici, i to mahom poljoprivrednici i obrtnici. Ipak, govorim i vama i vašoj djeci: naučite se koristiti računalom, i to više nego "samo za igrice". Taj vaš PC je najsvestraniji i najmoćniji alat koji trenutno imate u vlasništvu. Bez obzira čime se bavite, postoji način da se to vaše znanje digitalizira i učini robom na međunarodnom tržištu. Rad na računalu nemojte smatrati nekakvim specijaliziranim znanjem, nego općom kulturom - točnije - znanjem koje je danas potrebno imati kako biste mogli napredovati i rasti intelektualno i gospodarski. O znanju engleskog jezika da i ne govorim. Steknite makar rudimentarno znanje ovog jezika. Dakako - i drugi jezici su bitni i korisni, ali engleski i dalje ima primat kao svjetski jezik tehnologije i poslovne komunikacije.
I za kraj, zaključak: Ako shvatimo da naš potencijal nije lokacija, već ljudi, shvatit ćemo da su mjesta jaka samo onoliko koliko obiluju sposobnim, inteligentnim i radišnim ljudima. Borimo se već danas da takve ljude zadržimo i omogućimo im rast i napredak u današnjem vremenu. Učinimo od malih mjesta rasadnike specijaliziranih izvoznih znanja - pomozimo im da osposobe mlade stručnjake koji će svoje znanje moći nuditi na svjetskom tržištu rada - ako to učinimo, bez sumnje nas čeka bolja, svjetlija budućnost.
