Ovo je budućnost gospodarskog razvoja Hrvatske

Smatram da nas čekaju bolja vremena -  što se poduzetništva tiče. Premda vas današnji članak neće naučiti nekim novim vještinama, ipak će vam, nadam se, ukazati na aktualne trendove u svijetu i pokazati da sve više mladih u Hrvatskoj ide u pravom smjeru...

Prvo ću navesti ključne probleme našeg gospodarstva, a onda i "lijek" za svaki od njih. I nemojte me krivo shvatiti - ovo nije nikakav "politički program", nego samo val pozitivnih gospodarskih trendova koji će uskoro zapljusnuti našu zemlju i donijeti promjene - ukoliko ih budemo željeli.

Prvo krenimo s problemima:

1. Pogubna centralizacija

Hrvatska je zemlja izražene centralizacije. Malena mjesta se sustavno prazne i uništavaju, dok se u glavni grad ulaže neprestano i preko svake mjere. U uobičajenim okolnostima, ovakva nazadna politika rezultira smrću gospodarstva na nacionalnoj razini, jer ako različite regije ne doprinose gospodarskom razvitku, niti jedan veliki grad to ne može umjesto njih. Zagreb jest i treba biti gospodarsko središte ove zemlje, ali ne nauštrb malih gradova i mjesta. Nadalje, Zagreb je primarno središte tercijarnih usluga, dok u ostalome ovisi o proizvodnji u ostalim krajevima zemlje. Međutim, tu dolazimo do drugog problema. Zašto se onda ta ovisnost o domaćoj proizvodnji u Zagrebu (i u drugim većim gradovima) toliko ne osjeti?

2. Zemlja smo uvoza

Prije svega zbog enormne količine uvoza, što je stvorilo još jednu pogubnu iluziju o samostalnosti metropole i velikih gradova, te nevažnosti malih mjesta u regiji. Ipak, nepenalizirani uvoz onoga što sami možemo proizvesti, nešto je najgore što se može dogoditi nekoj zemlji, jer uništava domaću proizvodnju i vrši sistematski odljev kapitala u inozemstvo. Mala mjesta, a pogotovo ona koja se bave poljoprivredom i proizvodnjom hrane zbog ovog ubrzano odumiru, jer njihove proizvode nitko ne želi kupiti.

3. Regionalni brain-drain

Posljedica ovoga je da pametni, sposobni, vrijedni i radišni ljudi napuštaju mala mjesta. U kolonama odlaze u Zagreb i veće gradove te tamo idu "trbuhom za kruhom". U malim mjestima onda ostaju ljudi koji vlastitu propast vole racionalizirati izjavama "ovdje se ionako ništa ne mijenja, bježite mladi dok možete". Ovakve pogubne parole uzrokuju da se "zaglupljivanje" manjih mjesta smatra pozitivnom pojavom u društvu, a na one koje odlaze gleda se s odobravanjem. U isto vrijeme se oni koji ostaju čudom čude kako su njihovi gradovi i mjesta sve praznija, i kako su im "oduzeli bolnice, sudove i sve prebacili u veća mjesta". Ovo posljednje događa se sistematski širom cijele zemlje i dohvaća zabrinjavajuće razmjere.

I kako se onda riješiti hipercentralizacije, pretjeranog uvoza i odlaska sposobnih ljudi iz malih mjesta?

1. Obrazovanje na daljinu

Lijek za ovaj problem je u modernim tehnologijama. Naime, zapitajmo se - zbog čega bi zaista bilo potrebno FIZIČKI biti u Zagrebu? Osim šetnji po šoping-centrima, Maksimiru, Zrinjevcu ili Sljemenu, Zagreb ne nudi ništa više nego li drugi krajevi Lijepe naše. Neki će navesti fakultete, veleučilišta, industrijske zone i centre za obrazovanje i ja ću se složiti - ova mjesta zaista gotovo da su ključni razlozi odlaska naših mladih, a na kraju i njihovog ostanka u Metropoli. Ipak - ovo će u budućnosti značiti sve manje i manje i biti sve nevažniji faktor. Evo i zašto: učenje na daljinu sve je učestaliji oblik ne samo stjecanja znanja, nego i polaganja ispita i priprema za zaposlenje. Bliži se vrijeme kad neće postojati opravdan razlog da gubite vrijeme putujući do učionice na sjeveru Hrvatske, kad se sva nastava može odvijati "na daljinu", iz udobnosti vašeg doma. Tehnologije poput virtualne stvarnosti omogućit će da će i praktična nastava na daljinu također biti nešto sasvim normalno i prirodno. Drugim riječima - neće biti potrebe da u potrazi za znanjem odete fizički u Zagreb.

2. Rad na daljinu

Ova jednostavna činjenica pokreće bujicu pozitivnih posljedica za sve manje gradove u zemlji. Ako naša djeca ne moraju putovati u Metropolu da bi stekli obrazovanje, postavlja se pitanje, moraju li ići tamo da bi našli posao? Svakako, za određen broj radnih mjesta nužno je fizički biti prisutan, kako bi se posao mogao odraditi. Ipak, živimo u vremenu munjevitog razvoja robotike i upravljanja na daljinu. Sve je više razloga za odumiranje fizičkih poslova i njihove zamjene inteligentnim pomagalima i alatima. Neki će se pobojati da će nam "roboti oduzeti posao". To je isto kao da kažete da će automobil oduzeti posao profesionalnom vozaču. Svakako, više nema "profesionalnih" vozača kočija, ali ljudi su stekli nova znanja i sad upravljaju mehaničkim vozilima jednakom lakoćom kao što su to prije činili jašući konje. Nestali su kovači, ali zamjenili su ih autolimari i mehaničari. S druge strane, automobilska industrija zaslužna je za milijune novih radnih mjesta širom svijeta.

3. Možemo postati zemlja izvoza

Robotika i kibernetika sa sobom donose i nova zanimanja kojima će biti potrebno ovladati, što u konačnici znači - nova i drugačija radna mjesta. I ne samo to. Poslovi rada na društvenim mrežama, pisanje računalnog koda i grafički dizajn neka su od najbrže rastućih zanimanja u okviru svjetskih trendova zapošljavanja. Globalizacijom (koja ima i poneku dobru stranu) i digitalizacijom svih sfera našeg života, stvara se radna klima koja mijenja način na koji gledamo na kreativnost, inventivnost i korištenje modernim tehnologijama. U svijetu su takvi mladi profesionalci ne samo jako traženi, nego i izuzetno dobro plaćeni. Štoviše, strancima nije niti najmanji problem ovakvim mladim ljudima (i onim starijima) pružiti uvjete za rad na daljinu. Naime, stranci su neopterećeni formalizmom i sve što traže, uredno je odrađen posao i radna etika. Novac koji pri tome možete zaraditi često je veći od bilo čega što možete steći radom u zemlji pri istim uvjetima. Znači li to da bi ovakav radnik trebao odseliti u inozemstvo? Nipošto! Upravo zbog činjenice da su primanja za red veličine veća, trebalo bi ostati u Hrvatskoj. Npr. 3000 dolara mjesečno je više nego solidno za naše uvjete, dok su u SAD-u takva primanja ispodprosječna.

4. Ovakvi mali poduzetnici-profesionalci mogu postati mikrožarišta lokalnog razvoja

Ovakav radnik-poduzetnik treba struju, vodu i vezu s internetom, te računalo i krov nad glavom. Ne ovisi o Zagrebu, niti bilo kojoj lokaciji. Sa svim poslovnim partnerima, on je u mogućnosti komunicirati putem interneta. Pri tome on vjerojatno privređuje više od mještana svog malog mjesta, pa mu se događa da treba stvari koje se u malom mjestu ne nude, jer nema potražnje. Također, događa mu se da mu - kako mu djelatnost raste i razvija se - treba i pomoć. On zato može otvoriti 1-2 nova radna mjesta i zaposliti mještane da rade s njim uz solidna primanja, a svoje potrebe će također zadovoljavati kod lokalnih prodavača i pružatelja usluga, koji će od njegovog novca također rasti i razvijati se.

Ne podcjenjujte veličinu globalnog tržišta

Globalno tržište je ogromno. Potencijali za zaradu su toliko veliki da je vjerojatnost da "svatko pronađe posao" i bude za njega dobro plaćen izuzetno velika. Potrebno je samo znati probiti se i pokazati svoje radne navike, znanje i vještinu. Ovaj članak je već predug, pa se neću baviti detaljima, ali ako se dovoljan broj vas izjasni u komentarima, idući ću tjedan pisati o tome kako se probiti na međunarodnom tržištu rada - iz vlastitog iskustva.

Steknite potrebna znanja

Naš portal većinom posjećuju mali poduzetnici, i to mahom poljoprivrednici i obrtnici. Ipak, govorim i vama i vašoj djeci: naučite se koristiti računalom, i to više nego "samo za igrice". Taj vaš PC je najsvestraniji i najmoćniji alat koji trenutno imate u vlasništvu. Bez obzira čime se bavite, postoji način da se to vaše znanje digitalizira i učini robom na međunarodnom tržištu. Rad na računalu nemojte smatrati nekakvim specijaliziranim znanjem, nego općom kulturom - točnije - znanjem koje je danas potrebno imati kako biste mogli napredovati i rasti intelektualno i gospodarski. O znanju engleskog jezika da i ne govorim. Steknite makar rudimentarno znanje ovog jezika. Dakako - i drugi jezici su bitni i korisni, ali engleski i dalje ima primat kao svjetski jezik tehnologije i poslovne komunikacije.

I za kraj, zaključak: Ako shvatimo da naš potencijal nije lokacija, već ljudi, shvatit ćemo da su mjesta jaka samo onoliko koliko obiluju sposobnim, inteligentnim i radišnim ljudima. Borimo se već danas da takve ljude zadržimo i omogućimo im rast i napredak u današnjem vremenu. Učinimo od malih mjesta rasadnike specijaliziranih izvoznih znanja - pomozimo im da osposobe mlade stručnjake koji će svoje znanje moći nuditi na svjetskom tržištu rada - ako to učinimo, bez sumnje nas čeka bolja, svjetlija budućnost.

Autor teksta je Jurica Dujmović, marketinški konzultant i urednik portala za poduzetnike Brand manager. Portal je namijenjen malim i srednjim poduzetnicima i svakodnevno čitateljima nudi besplatne poslovne, knjigovodstvene i marketinške savjete.

KNJIGA TJEDNA: Richard Branson - Screw It, Let's Do It: Lessons In Life

Naš kolumnist Jurica Dujmović je trenutno zaposlen u američkoj tvrtci Weiss inc, na poziciji marketinškog konzultanta i specijalista za društvene mreže. Bavi se grafičkim i web dizajnom, ilustriranjem i pruža konzultantske usluge na području brandinga i marketinga. Iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i veliki broj publikacija i radova. Na svom blogu Svaki tjedan savjet jedan piše članke s poslovnom tematikom posebno orjentirane na male i srednje poduzetnike, koje preuzima nekoliko hrvatskih poslovnih portala, uključujući i Poslovni Puls.

Dragi čitatelji - želim vam lijep i ugodan radni tjedan! Recenzija koju sam spremio za ovaj put je veselija, vedrija i optimističnija vjerojatno od mnogo toga što ste nedavno čitali, pa vam knjigu koja ju je potakla srdačno preporučam. Tim više što je njezin autor poznati Richard Branson, vlasink Virgin Grupe, s preko 400 tvrtki i jedinstvenim načinom poslovnog razmišljanja i djelovanja

Sažetak u jednoj rečenici: Negativci i pesimisti će uvijek govoriti da je to što želite postići nemoguće, ali ako imate dovoljno vjere u sebe, gotovo uvijek ćete uspjeti.

O čemu govori knjiga:

 

 

 

Zašto je ova knjiga dobra?

Nekoliko brzopoteznih poticajnih citata:

1. Vjeruj da možeš

2. Nikad ne odustaj

3. Vjeruj u sebe

4. Kad nije zabavno, vrijeme je za promjene

5. Drži svoju riječ

6. Ciljaj visoko

7. Probaj nove stvari

8. Voli život i živi ga u punini

9. Suoči se s problemima licem u lice - nema izbjegavanja!

10. Slijedi svoje snove, ali vadi glavu iz oblaka!

11. Novac služi za dobre i korisne pothvate

12. Svojim novcem i vještinama pomažite drugima i mijenjajte svijet!

Zašto bi ova knjiga mogla biti bolja?

Nije najkvalitetnije napisana - ipak, razumljivo, jer autor pati od disleksije. Knjigu tako možemo shvatiti više kao "roman" tijeka svijesti, ili niz motivacijskih isječaka.

MOJ STAV

Uvijek je lakše reći "ja to mogu", za onoga koji je već uspješan - ipak - njegov stav i uspjeh govore mnogo o ispravnom načinu razmišljanja u poslovanju. Smatram da novac i bogatstvo stvaraju odgovornost za pojedince koji imaju sposobnost da ih steknu - ta odgovornost je prema društvu i prema sebi. Balansiranje ovih dvaju ekstrema omogućava nam da vodimo bogat, zdrav i uspješan osobni i poslovni život.

Knjigu možete naći na amazonu na ovoj adresi: http://www.amazon.com/Screw-Lets-Do-Lessons-Quick/dp/0753510995

Još jedna knjiga koju jednostavno morate pročitati: Daniel Pink - Novi umovi: Zašto budućnost pripada kreativcima

Naš kolumnist Jurica Dujmović je trenutno zaposlen u američkoj tvrtci Weiss inc, na poziciji marketinškog konzultanta i specijalista za društvene mreže. Bavi se grafičkim i web dizajnom, ilustriranjem i pruža konzultantske usluge na području brandinga i marketinga. Iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i veliki broj publikacija i radova. Na svom blogu Svaki tjedan savjet jedan piše članke s poslovnom tematikom posebno orjentirane na male i srednje poduzetnike, koje preuzima nekoliko hrvatskih poslovnih portala, uključujući i Poslovni Puls.

Dragi čitatelji - želim vam lijep i ugodan početak radnog tjedna! Danas čitate drugi članak u seriji mog kratkog pregleda poslovne literature. Prošli tjedan imali smo Malcoma Gladwella i njegove "Netipične vrijednosti". Ovaj tjedan imamo Daniela Pinka i (slobodni prijevod) "Novi umovi: zašto budućnost pripada kreativcima" (A whole new mind: WHY RIGHT-BRAINERS WILL RULE THE FUTURE).

Sažetak u jednoj rečenici: Trebamo stvarati proizvode koji uzrokuju visoku dozu emocionalnog angažmana kod korisnika.

O čemu govori knjiga:

Što je posebno dobro u ovoj knjizi?

"Čovjek koji je izmislio kotač je idiot. Onaj koji je izmislio druga tri je genijalac" (Sid Caesar)

"Suprotno igri nije rad, nego depresija. Igrati se znači djelovati i ponašati se kao netko tko je siguran u dobar ishod svog pothvata." (Brian Sutton-Smith).

MOJ STAV: Slažem se s autorom, ali samo donekle. Mislim da polako dolazi nova sorta odvjetnika, logičara i analitičara koji se oslobađaju krute statistike i počinju poslovati koristeći metodiku kreativnog poslovanja i marketinga. Naravno, ovaj postupak je dug i vjerujem da će trajati barem nekoliko generacija. Potrebno je da stari soj shvati da se više nije dovoljno uhljebiti, nego se je potrebno svaki dan dokazivati i boriti na tržištu za svog klijenta, poboljšavajući pri tom kvalitetu usluge. S druge strane, naši kreativci također uče nove trikove i u mnogočemu i prestižu svoje strane kolege.

S druge strane, kreativno razmišljanje je potrebno u svim ljudskim djelatnostima i ono nam se nameće kao nužnost. Uz usmjerenu kreativnost dolazi efikasnost, a uz nju svi rezultati dobrog rada - taj rad će drugi pamtiti, pratiti i na kraju - platiti. Hladne šablone "uspjeha" polako izumiru. Zamjenjuje ih fleksibilnost, kreativnost i prilagodljiva ljudska interakcija.

Knjigu možete kupiti u originalu ovdje (ALGORITAM)

Ne dopustite da Vas brojke varaju - evo kako morate ispravno tumačiti statistiku!

Stotine novinskih i drugih članaka i izvještaja svaki dan vrište: “40 posto žena izjavilo je.. 30 posto muškaraca tvrdi… “...

U poslovanju, statistika je još izraženija: “vjerojatnost uspjeha raznih kampanja, tumačenja anketa i slično – sve nas to dovodi do spoznaje da je statistika danas itekako zastupljena u svim životnim segmentima. No, znamo li zaista tumačiti statističke podatke? Ovaj članak iznosi, originalan i po mnogočemu ispravan način gledanja na statističke podatke.

U jednom starijem postu govorili smo o Plavim oceanima - ovaj tjedan govorimo o Crnim labudovima. Što bi bili Crni labudovi? Pojam je uzet iz 17. stoljeća, kad se smatralo da ne postoje labudovi crne boje. Dok nisu bili otkriveni, svi su smatrali da postoje samo bijeli labudovi – odlaskom u Australiju, znanost o životinjskim vrstama priznala je da je bila u krivu. Jedan od znanstvenika tog vremena zasigurno je prije otkrića rekao: sasvim je sigurno da nema labudova druge boje, do bijele.

Ovaj pojam uveo je profesor sa politehničkog instituta u New Yorku, Nassim Nicholas Taleb u svojoj istoimenoj knjizi. On ukratko tvrdi slijedeće: to što se nešto ponovilo tisuću puta, ne znači da će se ponoviti i tisuću i prvi put. Što na to kaže statistika? Statistika bi se, u koliko je ispravno tumačimo – složila bi se s tom tvrdnjom – vjerojatnost od 99,9% treba tumačiti ovako: postoji STOPOSTOTNA SIGURNOST da se na određen broj događaja ima dogoditi BAŠ onaj jedan koji nismo predvidjeli. Kad se ima dogoditi, i koje posljedice sa sobom nosi, mi ne znamo, makar možemo pokušati zamisliti. Na primjer – Da li vam se ikada dogodilo da ste sve isplanirali, ali niste baš onu JEDNU okolnost? Jeste li ikad rekli: “Sve sam stavio na papir, provjerio DVA puta, ali dogodilo se ono na što nisam računao!” Vjerujem da se ovo svima nama događa. Statistički relativizam nije novost – koristio ga je utilitarist John Stuart Mill u svojim djelima davno prije Nassima. Kao primjer crnih labudova navodi se internet, e-mail i mnoge novosti koje su pokrenule i preokrenule čovječanstvo, a da im to prvotno nije niti bila svrha, niti su bile u nečjem planu ili predviđanjima (ili možda jesu? 🙂 )

Sad zamislite da vodite veliku tvrtku. Imate stotine zaposlenika i upravni odbor od vas traži da donesete razvojni plan za sljedećih 5 godina. Naravno, okružili bi ste se hrpetinom raznoraznih statističkih podataka, izvještaja, anketa i svega do čega možete doći – ipak je budućnost tvrtke (a i vaš posao) u pitanju! Međutim – naoružani spoznajama iz prethodnog paragrafa – kako bi ste tumačili svu tu statistiku? Da li bi vaš plan izgledao kao strelica, usmjeren na jednu jedinu soluciju, ili kao hobotnica, granajući se na sve mogućnosti koje možete zamisliti (premda znate da je nemoguće predvidjeti SVE vjerojatnosti)? Da li bi ste se uhvatili za glavu pri spoznaji da vam svi ti dokumenti, izvještaji, statistike i ankete (premda do neke mjere korisni)  zapravo ne mogu pružiti potpunu sigurnost pri donošenju odluka?

Ne očajavajte. Premda možda niste manager velike tvrtke ili izvršni direktor, vjerujem da svejedno imate poprilično važne odgovornosti u svom životu. One od vas traže donošenje informiranih odluka. Ono što vam ovim tekstom želim reći jest: informirane odluke NISU DOVOLJNE. Potrebna je FLEKSIBILNOST, ISKUSTVO i NAČIN RAZMIŠLJANJA. Prijatelji mi često znaju reći: Jesi lud svoje znanje tako “prosipati” na besplatnom blogu?

Ovaj tekst sam zapravo priredio kao odgovor – naime;  ja mogu napisati stotine tisuća stranica, a da ne pomognem niti trunka onome tko ne zna/ne želi razmišljati kao brand manager/dizajner/poduzetnik. Ako se nalazite u toj grupi, nemojte misliti da su ovi tekstovi za vas bezvrijedni – dapače – oni pružaju dragocijen uvid u jedan maleni dio složene problematike upravljanja robnom markom i marktinga. Oni će vam pomoći da zamislite obujam posla i pojmova kojima morate baratati, da bi ste mogli donositi fleksibilne i informirane odluke na tom području. Biti informiran znači biti svjestan da postoji beskrajan broj ishoda pojedine radnje, te pri tome stvarati prioritetnu listu u kojoj se ograničavamo samo na neke od njih. Biti informiran znači i biti iskusan. Iskustvo, kao što znamo, jest nakupina grešaka. Čineći greške, stupamo u stanja statističke vjerojatnosti koja nismo obuhvatili u svojim razmatranjima (nisam znao da će me to toliko koštati, nisam znao da to nikog ne zanima, nisam znao da se moj marketing može shvatiti i na taj način…). Ona nam omogućavaju da sljedeći put nastupimo opreznije, pažljivije i fleksibilnije. Naravno – niti to NIJE GARANCIJA uspjeha – zapravo – garancije uspjeha nema. Tko vam ovo govori, laže ili je u zabludi. Ono što mi možemo jest samo stvoriti prioritetnu listu i ponašati se u skladu s njom, nadajući se da smo obuhvatili najveći broj vjerojatnosti. Ishod našeg poslovanja ovisi o našem znanju, iskustvu i fleksibilnosti. I naravno – o ogromnom broju okolnosti koje su IZVAN dosega naše volje.

Primjer: ako ste strojar na brodu, ZNATE koji problemi mogu zadesiti koji dio broda. Koji dio motora treba rjeđe, a koji češće održavanje – koje posljedice ga mogu zadesiti u slučaju kvara i slično. Ipak, uz sve to znanje, ako nemate iskustvo, ne možete obavljati dobro svoj posao. Npr. ne znate da je ta-i-ta cijev nakon nekoliko godina postala trošna ili da je vaš nadređeni zaboravio spomenuti kakav bitan kvar – jednostavno – “teoretičari” ne računaju na mnoštvo faktora, među kojima je i ljudska interakcija i nedokumentirane osobine materijala/proizvoda/usluge. S druge strane moguće je da čovjek BEZ stručne spreme, koji popravlja svoj brod može obavljati taj posao kudikamo kvalitetnije od onog onog koji je samo o tome učio. Naravno da ovim ne želim reći da su diplome bezvrijedne! Ipak, postoji nešto mnogo vrijednije – sposobnost primjeniti stečeno znanje. Bez njega se stručnjak svodi na hodajuću enciklopediju.

I za kraj – par zlatnih pravila za vaše poslovanje:

1. Ne oslanjajte se slijepo na statistiku – npr. “90% ispitanika” i dalje ne govori o društvenom momentu u kojem je anketa nastala, da li je reprezentativni uzorak dobar, da li je bilo manipulacija anketom, kolika je zapravo grupa ljudi ispitana ( u odnosu na ukupnu populaciju), koji društveni milje ona obuhvaća, koji je zapravo cilj ankete… dakle, ovih 90% više ne izgleda toliko puno, zar ne? Radije, pročitajmo to ovako: u uzorku, koji može i ne mora biti reprezentativan, većina ispitanika rekla je to-i-to. Zaključak: ovo je samo jedna informacija – treba nam JOŠ podataka, da donesemo odluku. A niti tada ne možemo biti 100% sigurni.

2. Informirajte se i nemojte se bojati angažirati stručnjaka – međutim – i u tom slučaju razmislite o svemu. I stručnjak je čovjek i nitko ne zna ama baš sve.

3. Ne bojte se neuspjeha – on je škrinja s najdragocjenijim znanjem – kroz neuspjeh spoznajete BAŠ ono što vam treba u poslu i BAŠ ono što SIGURNO niste znali. Ovakvo znanje ima svoju cijenu, ali i vrijednost. Njime stječete iskustvo.

4. Budite fleksibilni – napravite listu prioriteta i uvijek se nadajte najboljemu! Nada i optimizam su snažni pokretači i nipošto se ne zatvarajte u očaj pred negativnim prognozama. Mnoge od njih su složene na način da služe onome tko ih je dao u opticaj - ispitajte svojim očima stanje stvari i onda donesite odluku informiranu odluku.

5. Ne odmarajte na lovorikama. Uvijek možete bolje, brže, više i jače. Naravno, odmorite se s vremena na vrijeme – ne zaboravite nedjelju – kome nedjelja nije dan odmora, nije se dovoljno umorio preko tjedna 🙂 Šalu na stranu, posao je izuzetno bitan segment naših života, ali vaša obitelj trebala bi biti vrhunac vaših nastojanja. Ako karijerizam ugasi osmjeh na licu vaše supruge/supruga/djeteta – pronađite drugi. Čemu uspjeh, ako ga nemate s kime podjeliti? Koju radost može kupiti vaš novac, ako oko sebe sijete tugu i nervozu?

6. Imajte vjere. Učinite uvijek ono najbolje što možete, a nakon toga se prepustite u nježan zagrljaj neizvjesnosti, znajući da stvar više nije u vašim rukama.

Objavljeno uz dopuštenje autora!

Ovu knjigu jednostavno morate pročitati - "Netipične vrijednosti", Malcolm Gladwell

Naš kolumnist Jurica Dujmović je trenutno zaposlen u američkoj tvrtci Weiss inc, na poziciji marketinškog konzultanta i specijalista za društvene mreže. Bavi se grafičkim i web dizajnom, ilustriranjem i pruža konzultantske usluge na području brandinga i marketinga. Iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i veliki broj publikacija i radova. Na svom blogu Svaki tjedan savjet jedan piše članke s poslovnom tematikom posebno orjentirane na male i srednje poduzetnike, koje preuzima nekoliko hrvatskih poslovnih portala, uključujući i Poslovni Puls.

Ugodan početak radnog tjedna želim svim čitateljima! Nadam se da ste se lijepo odmorili i da ste spremni za nove radne pobjede 🙂 Ovaj tjedan počinjemo serijom članaka posvećenih recenzijama vrhunske ili barem originalne literature za marketing i poslovanje -  otkrit ćemo mnoge zanimljive i originalne ideje - od pisaca koji tvrde kako je zabušavanje najbolja politika za napredovanje, do dugogodišnjih studija koje na temelju ogromnog broja analitičkih podataka pokušavaju dati odgovora na pitanje: kako biti uspješan. Ne zaboravimo spomenuti i jednako uspješne autore koji svojim bestsellerima dokazuju kako sve te analize nemaju nikakve veze s realnošću. Moja želja je ove vam knjige predstaviti kratko i sažeto, kako bi ste dobili barem okviran dojam o njihovoj vrijednosti. Nadam se da će vam ovi članci biti korisni i poučni (a možda i zabavni?).

Dakle, krenimo!

NAZIV KNJIGE: OUTLIERS (Netipične vrijednosti)

AUTOR: Malcolm Gladwell

Sažetak u jednoj rečenici: Uspjeh je predeterminiran okolnostima i prilikama.

Što knjiga govori:

Ljubitelji determinizma voljet će ovu knjigu, jer ona tvrdi da je uspjeh predodređen okolnostima na koje u životu naiđemo.

Moj stav:

Ovo nije znanstveno štivo. OUTLIERS je skup anegdota koje završavaju općenitim zaključkom. Iako čitatelja potiče da ostvari svoj puni potencijal, ova knjiga, a i determinizam odveć kruto sagledavaju životne okolnosti, ne uzimajući u obzir karakterne osobine, nepredviđene događaje, društvene promjene, i druge okolnosti koje oblikuju uspjeh pojedinca. Često puta kulturno zaleđe ne rezultira konformizmom. U najopresivnijim režimima rađaju se pojedinci, različiti od okoline u kojoj odrastaju, različiti od svoje obitelji. Postižu znatne uspjehe i svojim sposobnostima stvaraju prilike iz situacija u kojima ih naizgled nema. Ovi  ljudi duguju svoj uspjeh složenom spletu okolnosti, i sposobnosti koji se ne mogu jednostavno svesti pod dvije varijable. Osim toga, determinizam postavlja i određena etička pitanja.

Knjigu možete kupiti i prelistati na ovoj adresi (AMAZON)

Za internet poduzetnike: Web servisi za outsourcing dizajna – da ili ne?

Naš kolumnist Jurica Dujmović je zaposlen u američkoj tvrtci Weiss inc, na poziciji marketinškog konzultanta, dizajnera i specijalista za društvene mreže. Bavi se grafičkim i web dizajnom, ilustriranjem i pruža konzultantske usluge na području brandinga i marketinga. Iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i veliki broj publikacija i radova. Na svom blogu Svaki tjedan savjet jedan piše članke s poslovnom tematikom posebno orjentirane na male i srednje poduzetnike, koje preuzima nekoliko hrvatskih poslovnih portala, uključujući i Poslovni Puls.

Lijep pozdrav svima! Ovaj tjedan ćemo govoriti o jednom modalitetu ugovaranja dizajna, koja je sve rašireniji - O čemu se radi?

Zamislite sljedeći scenarij: vlasnik ste malog startupa (tvrtke u ranoj fazi razvoja) i želite svoja ograničena sredstva uložiti u vizualni identitet vašeg poslovanja – za sada nemate niti jedan grafički element koji bi trebao predstavljati vašu tvrtku - Treba od nekud početi, zar ne?

Naravno – ne želite potrošiti mnogo novca (kojeg ionako nemate u izobilju). Surfate internetskim prostranstvima, u potrazi za dobrim (i pristupačnim) dizajnerom, ali sve dobre stranice koje ste pronašli nose cifru od koje vas zaboli glava. Konačno, pronađete pravu stvar – web stranicu s konceptom koji u prvu ruku izgleda izuzetno obećavajuće: na vama je da kažete par riječi o vašoj tvrtki, kakav dizajn želite, koliko novca ste spremni izdvojiti, a nakon toga se strpite: uskoro će vam početi pristizati desetci prijedloga dizajnerskih rješenja koja ste zatražili – i to bez i jedne dodatne kune troška! „Ha, evo vam, skupi dizajneri!“, zadovoljno mislite. Uspjeli ste. Uštedjeli ste poveću svotu novca, a dobili dizajn logotipa koji vam se izuzetno sviđa. Logo je izradio momak (ili cura?) pod aliasem Waxx777_Art (alias izmišljen). Nekoliko mjeseci kasnije, posao je polako krenuo – dobili ste dodatna sredstva, i posjetili istu web stranicu. Bilo bi najbolje da se Waxx opet primi posla, budući da ste prvi put bili izuzetno zadovoljni njegovim (njezinim?) radom, ali od njega ni traga ni glasa. Kontakt informacije tada niste ni pomislili uzeti, jer je sve bilo obavljeno tako brzo i automatski prvi put. Ništa, netko drugi će, mislite. Opet ista procedura – natječaj ste raspisali, stavili još malo novca i ovaj put zatražili vizitku. Desetci prijedloga su stigli i sve vam se sviđa. Anchy82_RUS (opet izmišljen alias) je bila pobjednica ove runde! Ovaj proces ste ponovili malo s jednim, malo s drugim, malo s trećim dizajnerom. Što ste dublje zalazili u definiranje svog brenda, to vam je postajalo jasnije da ovo i nije bila tako sjajna zamisao. Sve skupa lijepo izgleda, ali je nekako nedorečeno – „pokrpano“. Boje su slične – nisu iste. Stilovi također. Taj-i-taj dizajner vam nije dostavio kvalitetnu verziju logotipa – sad ga više ne možete pronaći... Problemi se gomilaju. Koji su zapravo glavni problemi rada posredstvom ovakvih servisa?

·        Na ovakvim stranicama komunikacija s dizajnerima se (često puta) svodi na: „You like? Ok, thanks!“. Naprotiv, komunikacija bi morala biti ne samo zahtjevanje promjena na dizajnerskom rješenju, nego savjetovanje i glede samog idejnog rješenja. Za takve savjete, pak, dizajner bi morao znati MNOGO više o vašem proizvodu, tvrtki, okruženju...

·        Kad nekoliko dizajnera, međusobno nepovezanih rade na definiranju jednog branda, tako da svaki radi na jednom elementu, rezultat je vizualni Frankenstein: kombinacija različitih stilova koji uvode konfuziju i znatno škode prepoznatljivosti vaše robne marke. Svaki umjetnik ima svoj stil, i svaki dizajner svoj način rada. Ovo se itekako primjećuje u rješenjima koja prihvatite.

·        Vi niste dizajner (ako jeste, zanemarite ovu točku J). Dizajn koji se vama sviđa nije često najbolje rješenje za vaš brand. Ipak, momci i cure na ovim web stranicama vas neće niti savjetovati, niti prigovoriti vašem odabiru – njima je (često puta) dovoljno da dobiju svoj novac i odrade svoj dio dogovora.

·        Vi niste specijalist za branding (ako jeste, kolega, zanemarite ovu točku). Da jeste, klonili bi ste se ovakvih rješenja. Znali bi ste da je konzistentnost vizualnog izričaja jedna od glavnih i bitnih točaka prepoznatljivosti vašeg branda. Znali bi ste da je najbolje prepustiti svoj branding i dizajn pojedincu ili tvrtki s kojom možete imati direktan kontakt i trajnu suradnju. Naime; robna marka je živi organizam – ona raste, razvija se i nadilazi svoje okvire u skladu s razvojem vašeg poslovanja. Jednako tako, dobar dizajner i brand manager prate taj razvoj. Savjetovanje i razvoj bi morali ići ruku pod ruku s dizajnom. Inače, dobivamo hrpu šarenih sličica koje same za sebe ne govore mnogo o vašem poslovanju, usluzi ili proizvodu. Dizajn nije dovoljan – potreban je i smjer, koji dizajnu daje funkciju (a i dizajnere treba usmjeravati).

Nakon svega rečenog, da li znači da su ovakve web stranice loše? Nipošto – one su odlična polazna točka za razvoj vašeg branda. Ipak, budite svjesni da one nisu i ne mogu biti kvalitetno dugoročno rješenje. Ipak, na ovakvim stranicama možete upoznati dobre i talentirane dizajnere koji možda budu voljni upustiti se s vama u dugoročniju suradnju. Ako se sve kockice poklope (jednako dobro poznavanje jezika, stručnost s obje strane, objektivnost, dobra komunikacija...) onda ste pronašli rješenje za svoj brand.

Poduzetnička minuta: Evo kako svoj novi biznis možete reklamirati na internetu!

Naš kolumnist Jurica Dujmović je trenutno zaposlen u američkoj tvrtci Weiss inc, na poziciji marketinškog konzultanta i specijalista za društvene mreže. Bavi se grafičkim i web dizajnom, ilustriranjem i pruža konzultantske usluge na području brandinga i marketinga. Iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i veliki broj publikacija i radova. Na svom blogu Svaki tjedan savjet jedan piše članke s poslovnom tematikom posebno orjentirane na male i srednje poduzetnike, koje preuzima nekoliko hrvatskih poslovnih portala, uključujući i Poslovni Puls.

Dragi čitatelji! Prošli tjedan smo zaključili seriju članaka o investiranju za početnike, a ovaj tjedan pišem o osnovama on-line promidžbe. Ova tema je posebno aktualna, budući da se mnoge naše tvrtke tek odnedavno odlučuju ulagati u ovaj oblik marketinga.

Kao i svaki drugi oblik promidžbe, on-line promidžba ima svoja pravila i načine izvedbe koji uvjetuju njezinu uspješnost. Mnogi naši poduzetnici čine početničke greške pri promoviranju svojih proizvoda na internetu, iz jednostavnog razloga: poistovjećuju internet marketing s marketingom u tiskovinama. Ovo je kardinalna pogreška, i njezin rezultat su slaba učinkovitost i nizak povrat sredstava uloženih u promociju. Mnogi nakon toga odustaju od on-line oglašavanja, ili mijenjaju strategiju – ipak, promjena strategije nije nužno i garancija uspjeha. Što onda karakterizira dobro on-line oglašavanje?

Oglašavanje oglašavanja

Ne, ne radi se o grešci u naslovu. Radi se o sljedećoj situaciji – imate web stranicu koja služi vašem oglašavanju, međutim nitko za nju ne zna – ona je „tamo negdje“ na internetu i ljudi tek tu i tamo na nju nabasaju. Prometa imate malo, narudžbi nimalo, a kad se sjetite koliko vas je koštala izrada i održavanje, zaboli vas glava. Što činiti?

Trebate dati do znanja javnosti da vaša web stranica postoji – kad bi se radilo o uličnim plakatima, mislim da bi ste znali gdje da ih stavite – tamo gdje se okuplja vaša ciljana populacija. Na internetu, potrebno je nešto više rada, nešto manje truda i mnogo manje novca. Ovaj posao ćete obaviti sami,ili ga prepustiti stručnjaku – on (ili vi) će razglasiti vašu prisutnost na sljedećim internet „lokacijama“ :

1.       Društvene mreže

2.       Druge web stranice

3.       E-mail liste

4.       Video stranice

5.       Off-line informiranje

a.       Posjetnice, memorandumi i sl.

b.      Poslovno dopisivanje i promo materijal

Dakle, što smo naučili – To što imate web stranicu samo je početak priče. Također, to što ste je razlasili u svim mogućim on-line medijima, TAKOĐER je početak priče.

Što je onda glavni dio?

KOMUNIKACIJA

Internet je interaktivni medij. Sa reklamnim plakatom kupac ne vodi direktan dijalog. Internet komunikacija s klijentima i posjetiteljima je, pak, mnogo više. Dobar marketing je dijalog – on je usmjeren na stjecanje povjerenja svih posjetitelja, unaprjeđivanje pružanja usluge kroz komunikaciju s klijentima i ostvarivanje odnosa povjerenja, sigurnosti i zadovoljstva pruženom uslugom. Na vama je, dakle, da pružite DOBRU, potpunu i kvalitetnu uslugu vašim kupcima, ali i više. Kupac treba vidjeti na djelu vašu MISIJU, VIZIJU i KVALITETU. Sve to kroz srdačnu, brzu i informiranu interakciju. Često puta marketing biva potkopan, jer zaposlenici svoj posao odrađuju mehanički, nisu dovoljno susretljivi ili komunikativni ili pak ne raspolažu osnovnim znanjima o robnoj marki o kojoj bi trebali davati informacije. Ovo, naravno nanosi enormnu štetu samoj robnoj marci i vašem poslovanju uopće. Često puta ljutiti posjetitelji „snime“ uvrede koje su dobili od iritiranih zaposlenika, i onda ih podjele sa svima, pa cijeli internet sazna kako je reagirao vaš zaposlenik – zapamtite – javnost često ne razlikuje zaposlenika i robnu marku! Dobar zaposlenik doprinosi cjelokupnom poslovanju, a loš mu je u stanju nanijeti iznimno veliku štetu. O komunikaciji imam niz članaka na svom blogu, pa vas pozivam da ih prolistate.

PERIODIČNOST

Ovo se samo po sebi podrazumjeva, ali da naglasim – ako ne mislite ODRŽAVATI komunikaciju s klijentima, nemojte niti počinjati. Omjer troška i učinka vam neće ići u korist. Ipak, ako mislite održavati  svoju komunikaciju, prilagodite je potrebama i životnom stilu vaših posjetitelja – nema smisla da objavljujete na Twitteru u vrijeme kad nitko ne čita vaše postove.  Isto vrijedi i za druge oblike web komunikacije, gdje je potrebno konstantno obnavljati tijek komunikacije, inače riskirate gubitak interesa vaših posjetitelja.

ZAKLJUČAK

Ovo je samo površan pogled na čitavu situaciju. Ako vas više zanima o konkretnoj tematici, ili želite svojim iskustvima i komentarima nadopuniti ovaj članak, izvolite! Na sve komentare odgovaram! Ako vas zanima određena tema – javite mi se – i rado ću je pokriti u narednim člancima!

Kratka napomena: na FACEBOOKU je u tijeku besplatna promidžbena akcija - svima koji se jave do 19.4. dobivaju BESPLATAN promidžbeni intervju pred više od 1000 čitatelja mjesečno na mom blogu SVAKI TJEDAN SAVJET JEDAN - napominjem - ovo nije sponzorirana akcija niti trik, nego moj način da pomognem VAMA da smanjite troškove vašeg marketinga.

Investiranje za početnike - dio četvrti: Diverzifikacija rizika

Naš kolumnist Jurica Dujmović je trenutno zaposlen u američkoj tvrtci Weiss inc, na poziciji marketinškog konzultanta i specijalista za društvene mreže. Bavi se grafičkim i web dizajnom, ilustriranjem i pruža konzultantske usluge na području brandinga i marketinga. Iza sebe ima 10 godina radnog iskustva i veliki broj publikacija i radova. Na svom blogu Svaki tjedan savjet jedan piše članke s poslovnom tematikom posebno orjentirane na male i srednje poduzetnike, koje preuzima nekoliko hrvatskih poslovnih portala, uključujući i Poslovni Puls.

Dragi čitatelji! Ovaj članak je nastavak na seriju o investiranju za početnike. Prva tri dijela možete pronaći  OVDJE , OVDJE i OVDJE!.

U današnjem članku govorit ćemo o možda najvažnijoj temi investiranja – diverzifikaciji rizika. Čak i uz poznavanje svih modaliteta investiranja – svih metoda ulaganja i informiranja, dobar investitor zna da stvari uvijek ne idu onako kako ih je isplanirao. Postojanje rizika samo po sebi podrazumjeva vjerojatnost da nešto pođe loše – krahovi burzi, nagli padovi vrijednosti vrijednosnica i drugi elementi „iznenađenja“ često zaskoče i one najspremnije. Zato dobar poduzetnik zna da ne smije stavljati „sva jaja u istu košaru“. To u principu znači sljedeće:

Ako investirate, recimo u otvorene fondove, ne stavljajte sav svoj novac u fond visokog rizika. Rasporedite ga na takav način da možete reći sljedeće:

Svoj sam novac rasporedio tako, da u slučaju loših rezultata jednog dijela mojih investicija, drugi dio svojim stabilnim rastom pokrije taj nedostatak. Dakle - poanta diverzifikacije ili raspodjele rizika jest u tome da se i  u uvjetima rizičnog ulaganja imate na što osloniti – u ovom primjeru, recimo rizik equity fonda (dionički) bi izravnavali stabilnošću rasta novčanog (obveznički) fonda.

Naravno, ovo je samo jedan (dosta jednostavan) primjer diverzifikacije rizika. Pravilna i kvalitetna diverzifikacija se proteže preko cjelokupnog financijskog angažmana pojedinog investitora. To znači da u svakom trenutku – planirajući svoje investiranje, potrošnju i poslovni angažman, investitor drži pod kontrolom rizični i stabilni dio. Na ovaj način se čak i gubici mogu kompenzirati, bez potrebe da investicija „jede“ dodatna sredstva – radije, po zakonu spojenih posuda, novac prelazi iz jednog fonda u drugi – iz jedne investicije u drugu. Naravno – stabilniji prihodi znače i manje prihode, tako da je ponekad potreban i dulji rok ili veći iznos da se novac izgubljen rizičnim ulaganjem kompenzira – ipak, diverzifikacija ovisi o vama. Postoje nekoliko oblika diverzifikacije, a ovom prilikom ćemo spomenuti najvažnije:

1. 1. Diverzifikacija po stupnju rizika

O njoj smo govorili gore – ukratko: kapital raspodjeljujemo prema stupnjevima rizika koji ulaganje predstavlja – ovisno o tome koliko želimo riskirati, omjere sigurnog i riskantnog ćemo tome prilagoditi.

2. 2. Diverzifikacija po vrsti ulaganja

Ovaj oblik ne uzima toliko u obzir stupnjeve rizika, koliko različite oblika investiranja. U najširem smislu, u ovakav oblik diverzifikacije spada, na primjer, odabir sigurnijeg, ali manje plaćenog posla, u kombinaciji s investiranjem u fond visokog rizika. Isto tako, tu spada parcijalno ulaganje, gdje se kapital ravnomjerno raspodjeljuje na tržište bliskog, dalekog istoka i zapada. Raspodjelom svojih investicija na različitim tržištima, smanjujemo rizik, budući da ga raspršujemo, pa je potrebno da se dogode negativna kretanja na većem broju tržišta, kako bi naša globalna bilanca bila negativna.

Diverzifikacija nadilazi pak koncept investiranja u tržišta kapitala i prelazi u sferu odgovornog raspolaganja novcem u svim situacijama u kojima se u životu nalazimo. Na taj način smanjujemo potencijalne gubitke i omogućavamo da naša investicija ne bude trošak, nego rotacija kapitala na koju utječemo razumnim i dobrim odlukama.

Naravno – niti diverzifikacija nas ne može spasiti od gubitka – smanjenje rizika nije nestanak rizika – čak i sigurna ulaganja mogu postati rizična u određenim uvjetima. Zato ponavljam zlatnu maksimu: ne ulažite novac koji ne možete priuštiti da izgubite. Tanka je crta između investiranja i kockanja. Nemojte prokockati svoj kapital brzopletim odlukama.

O diverzifikaciji bi se moglo reći još dosta, zato vas pozivam da vam ovaj članak bude samo osnova u vašem istraživanju mudrog i uspješnog investiranja. Sljedeći tjedan zaključujemo temu s petim člankom – ne propustite!

Za poduzetnike: Koliko je zapravo važna komunikacija s kupcem?

Ovaj tjedan ćemo se ukratko osvrnuti na komunikaciju s klijentelom...

U ovom slučaju posebno obraćamo pozornost na scenarije gdje se to nije uobičajilo: u supermarketu, dostavama, uslugama montiranja i prodaji gotovih proizvoda na tržnici, ali i svim drugim mjestima gdje bi komunikacija trebala biti nepisano pravilo. Reći ćete: ma kako nema komunikacije? Pa treba dati novac, treba preuzeti proizvod… Ipak, to ne bismo trebali svesti pod pojmom komunikacija. Ovo spada u najobičnije pojavne oblike ugovaranja. Verbalni kontrakt i kupnja za gotovo su pravni pojmovi koji pokrivaju najveći postotak našeg prometa i nažalost čine većinu komunikacije s kupcem.

Kupac daje novac, preuzima proizvod, postavlja eventualno jedno ili dva pitanja, i to je to. Naravno, taj isti kupac (ako je savjestan) odlazi na internet stranice, proučava koji proizvod zadovoljava njegove potrebe, čita recenzije, konzultira se sa okolinom i tako dalje (naravno, ovisno o proizvodu). Sad promotrimo marketinški što se tu zapravo događa. Kroz ovakvo istraživanje, kupac više puta mijenja mišljenje - proizvod mu se, npr. sviđa, ali ima loše recenzije, pa ga kupac zaobilazi. Ili, ipak zaključuje da mu proizvod ne odgovara, jer nema obilježja koja je htio da proizvod zapravo ima. Naš savjesni kupac svodi svoju komunikaciju s pružateljem usluge na minimum - očito, zbog toga što je “obavio” zadaću sam. Informirao se kako je najbolje znao i u skladu sa stečenim znanjem donio odluku o kupnji. Koliko zapravo u svemu ovome prodavatelj ima prste? Zapravo, vrlo malo.

Na primjer: kad se odlučujem za kupnju mobilnog telefona, ponašam se kao savjestan kupac. Sve opcije detaljno razmotrim i nema toga što mi trgovac može reći da me navede da potrošim više, ili da kupim ono što nisam htio kupiti. Smatram se dovoljno informiranim da postajem sumnjičav i samouvjeren, tako da mi se prodavatelj čini samo “nepotrebnim smetalom” između mene i mog proizvoda. Ipak, kad kupujem odjeću, imam određene stereotipe i tu raspolažem s manje znanja, tako da dopuštam da me se “vodi” i savjetuje glede odjeće koju nosim. U tom slučaju, svjesno se podlažem sugestiji i povjerenju u prosudbu prodavatelja.

Nakon ovih kratkih prispodoba, razmislimo, koliko trebamo ulagati u kanale informiranja naših kupaca? Moj savjet je sljedeći: uložite znatna sredstva i trud (često puta je trud vrijedniji od novca!) da svojim kupcima upravo VI pružite relevantne informacije pri izboru proizvoda za kupnju. Umjesto da kupca nagovarate da kupi proizvod koji mu ne treba, pobrinite se da u vašem asortimanu imate proizvode koji mu zapravo trebaju.

Dobar prodavatelj zna zadovoljiti tržišne potrebe na iskren i savjestan način. Svima nam se dogodi da iz dućana završimo sa hrpama stvari koje nismo niti namjeravali kupiti. I makar je ovo dobar marketing, ipak je nesavjesno i na duge staze rađa nezadovoljstvom kod naših kupaca. Zašto? Roba koja ne zadovoljava potrebe koje je u umu kupca trebala zadovoljiti, rađa nezadovoljstvom. Kupac nezadovoljstvo usmjerava na prodavatelja i na kvalitetu proizvoda. Nikako na sebe. U konačnici, gubite ugled i kupce, koji se postupno orjentiraju na specijalizirane trgovine koje imaju “one proizvode koji im trebaju” ili jednostavno druge trgovine, budući da uz vašu asociraju nezadovoljstvo i loše uspomene “razbacivanja novcem i nekvalitetnih proizvoda”. S toga, kakva komunikacija s kupcem treba biti?

Za uspješno komuniciranje s kupcem slijedite ove smjernice:

* Promatrajte svoje kupce - nije svaki kupac raspoložen za razgovor
* Predvidite potrebe vaših kupaca - uklopite vaš asortiman u ono što bi ste i sami kupili i tako predstavite kupcu ponudu. Na ovaj način ponuda će biti autentičnija, iskrenija i praktičnija. Da bi bili uspješniji prodavatelj, nikada ne prodavajte proizvode koje ni sami ne bi ste kupili da vam trebaju. Već smo govorili o tome kako kupac kanalizira nezadovoljstvo i vjerujte mi, vi ćete se naći kao meta tog nezadovoljstva i to će se negativno odraziti na vaše poslovne rezultate.
* Potrudite se da poznajete svoje proizvode - educirajte svoje prodavače o asortimanu. Potrudite se da imaju dovoljno znanja da izgrade argumentirane stavove i nemojte se ustručavati preporučiti i jeftiniji proizvod/uslugu, ako bi ona bila adekvatna za zadovoljenje potreba vaših kupaca – ne zaboravite - odnos cijene i kvalitete zadovoljavanja konkretne potrebe kupca = dobar proizvod/usluga.
* Jasno izložite prednosti i nedostatke vaših proizvoda (u skladu s potrebama kupca, npr. ne treba mu klima za 60m2, ako ima stan od 30m2). Na ovaj način stičete povjerenje kod kupca i kupac će se radije vama obratiti za savjet, a to znači da je kudikamo veća šansa da će se vratiti upravo VAMA i kupiti vaš proizvod i sljedeći put.

Zašto sve ovo? Dobra, iskrena i ispravno dozirana komunikacija ključ je uspjeha i kvalitetnog pružanja usluge. Kod kupca jača povjerenje, zadovoljstvo i dobre dojmove, a ovo u konačnici radi za vas najkvalitetniju reklamu koju možete zamisliti: kupac asocira pozitivne dojmove sa vašim brendom, uslugom, proizvodom kupljenim kod vas. Ovo je zapravo činjenica koju često previđamo i koja čini razliku između dobrog poduzetnika i lošeg.

//članak preuzet uz dopuštenje autora!

Želite li saznati sve tajne dobrog poduzetništva? Čitajte dalje...

Optimizam

Optimističan poduzetnik ima nadu i vjeru. Nada se dobrom ishodu i vjeruje u uspjeh i ispravnost svog djelovanja. Ove dvije osobine, premda se manifestiraju u poletu i često racionalnoj argumentaciji, zapravo imaju polazište u jednoj neznanstvenoj kategoriji – vjeri. Često primjećujemo da neki od nas uvijek vide svijetlu stranu priče. Vjeruju da će sve biti u redu – u mraku koji ih okružuje, oni razaznavaju svjetlo u daljini i ne daju se smesti lošim vjestima, prognozama i crnim kronikama. Ovakvi ljudi napreduju, dok svi ostali stagniraju. Za mene, dragi čitatelji, moja Katolička vjera je pokretač optimizma u meni. Daleko bilo od mene da je svojim tekstovima namećem ikome – ipak, odgovorno tvrdim da smo svi vjernici. Ja vjerujem u Boga. Vi možda vjerujete u sebe, možda u nešto drugo ili nekog drugog? Bilo kako bilo, naša razmišljanja i odluke su plod naše vjere – ako je naša vjera ukorjenjena u pravom temelju, nećemo se razočarati. Samopouzdanje, s druge strane, ide do neke granice. Tu granicu dosegnemo u slučajevima razočarenja. Kad udarimo u zid vlastitih ograničenja, mnogi od nas uvjere se da je samopouzdanje – vjera u sebe – ograničena. Jednako tako, vjera u bilo kojeg drugog čovjeka ima istu rezultantu – ovdje ne govorim o povjerenju, nego o vjeri – bezrezervnom oslanjanju na nekoga ili nešto. Čovjek jednostavno nema takav kapacitet – sklon je pogreškama, kao i uspjesima. U razumjevanju čovjeka leži jedna od tajni dobrog poduzetništva.

Pesimizam

Ovaj poduzetnik je u najbolju ruku sumnjičav. Sve će prije ili kasnije propasti. Nema šanse da se išta izrodi u dobro. Sve je u banani. Država, on, klijenti i zaposlenici. Zapravo, pravo je čudo kako ovakav poduzetnik posluje. Duboko u sebi vjerojatno ima tračak nade koji ga pokreće da svako jutro odlazi na posao, ali u konačnici njegov pesimizam JEST njegova vjera – vjera u loš ishod stvari. Ovaj vjerski fanatik vlastite propasti na kraju doživljava ono čega se konstantno plaši, budući da njegovi poslovni potezi nemaju onaj polet i rezoniranje kakav ima naš optimist. Ako ulaže, on ulaže premalo. Ako prodaje, proda premalo. Ako reklamira, opet škrtari, jer zašto “riskirati”, kad je ionako sve uzaludno.

Povjerenje u ljude

Povjerenje u čovjeka jedna je od osnovnih osobina dobrog poduzetnika. On ima pouzdanje u svoje djelatnike i svoje klijente. Svjestan je njihovih ograničenja, ali i njihovih talenata – poznaje njihove potrebe, ali i probleme. Ovakav poduzetnik ima empatiju – sposobnost suživjeti se s emocionalnim stanjem druge osobe. Na poslu to znači da zna komunicirati sa svojim djelatnicima i prenijeti im svoje naloge, a sa klijentima postupa strpljivo i uz suosjećanje. Ne iz materijalne proračunatosti, nego zato što mu je jasno da su ti ljudi došli da im se pruži usluga za teško zarađen novac. Ti ljudi također imaju svojih briga i nečji su zaposlenici. Proveli su naporan dan na poslu i možda se danas žele odmoriti. Vaši zaposlenici također imaju i druge obveze i brige i htjeli oni to ili ne, dio tih briga nose i na posao. Dobar poslodavac/poduzetnik daje svojim djelatnicima priliku da se odmore i opuste – pazi na njihovo psihičko i fizičko zdravlje i ne opterećuje ih nepotrebno. On biva nagrađen lojalnošću, visokom motiviranošću i integritetom svojih zaposlenika. Među njima raste timski duh, koji je u stanju odoljeti razarajućim utjecajima tržišta i niskim udarcima konkurencije. Naravno, ovdje ne govorim da su sankcije na neprimjereno ponašanje zaposlenika loše – dapače, one su nužne, ali svaka mjera mora biti poduzeta uz pažljivo razmatranje svakog pojedinog slučaja, kako bi se znao predvidjeti njihov učinak.

Nepovjerenje u ljude

“Svi su oni lopovi…” Nemati povjerenja u druge znači ili generalizirati na temelju nekih iskustava ili polaziti od sebe. Rečenica koja počinje sa “svi” već u sebi krije laž, budući da su ljudi jedinstveni i neponovljivi – unikatni. Stavljati ljude u kategorije je jednostavno, ali je i glupo. Stereotipi su siguran put u neznanje i nepoznavanje. Sigurnost koju pruža nepovjerenje u ljude  je iluzija, budući da je ovakav poduzetnik u konstantnom strahu, provodeći veći dio vremena u preispitivanju “skrivenih namjera” svojih klijenata i zaposlenika. Uzaludnim trošenjem energije na teorije zavjera i urota, ovaj poduzetnik posluje suboptimalno i neefikasno. Ulaganja su popraćena velikom dozom često nepotrebne papirologije i troškova,  novac se slabo ili nikako investira, a same investicije ostaju na razini trenutne i garantirane dobiti (koja je često zanemariva). Radna klima je naporna, napeta i neizvjesna. Svaka pogreška se tumači kao moguća izdaja, a klijenti su nužno zlo ili agenti konkurencije. Sve ovo već stvara sliku poduzeća u kojem se radi jer nema alternative, a osmjeh na licu se svodi na nužnu grimasu kojom zavaravamo klijente i sigurnosne kamere u uredu.

Misli globalno, djeluje lokalno

Dobar poduzetnik zna da ima dužnost i interes djelovati pozitivno, kako na svoje radno mjesto, tako i na mjesto u kojem živi. Njegov brižan odnos prema zaposlenicima stvara dobru radnu atmosferu, koja se prenosi na klijente, koji uzvraćaju povjerenjem. Povjerenje proširuje poslovanje, a ono dovodi do većeg broja radnih mjesta. Konkurencija ovakvog poslodavca ima velikih problema: ne samo što mora nuditi bolji/jeftiniji proizvod – mora nuditi i ljubaznije osoblje. A to znači, zadovoljnije osoblje, budući da nezadovoljni zaposlenici gravitiraju boljem radnom mjestu, a to je naš dobar poduzetnik. Kad konkurencija konačno shvati da nema šale, i oni rade na odnosu s kupcima i zaposlenicima. Tako je naš dobar poduzetnik potaknuo i druge da cijene svoje klijente i zaposlenike. Idemo dalje – više radnih mjesta, bolja zarada podižu životni standard u mjestu – ovo privlači investicije iz drugih gradova, pa čak i iz inozemstva. Selo raste u gradić, gradić u grad… Naravno, ništa se od ovog ne događa preko noći, ali tendencija eksponencijalnog razvoja je tu.

Ne misli

Poduzetnik koji radi samo da bi što više zaradio, ne misli.”Tražite najprije Božje kraljevstvo, a sve drugo bit će vam nadodano”, reklo bi Sveto Pismo. Ova istina se može primjeniti i u poslovanju – Novac nije cilj, nego posljedica dobrog poslovanja. Ako je radna klima ispunjena pozitivnim nabojem, proizvod će nositi u sebi sve te pozitivne predznake djelovanja. Naravno – ako je situacija suprotna, rezultat će biti suprotan. Uzmimo našeg kratkovidnog poduzetnika – štedi na resursima, zapošljava minimalno, ne plaća prekovremeni rad, radi nedjeljom, eksploatira djelatnike i ne isplaćuje redovito plaću. Sve ovo čini ne iz ekonomske potrebe, nego iz razloga da što više zaradi. Međutim, događa se suprotno. U njegovom mjestu je dovoljno da dođe samo jedan dobar poduzetnik, pa da ovaj propadne. Zašto? Pitajte se za koga bi ste radije radili – od koga bi ste radije kupovali, i odgovor će vam biti jasan. Ovakav eksploatator na kraju ostaje bez novca, bez radnika i bez klijenata. Ne doprinosi razvoju svog mjesta, i na kraju propada. Tu bi smo mogli dodati onu “tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga” – poučno, zar ne?

Iskrenost – laž

Koliko god bili vješti na jeziku, dobar komunikator, imali people skills, dobar marketing,  jedno je sigurno – loš proizvod JE loš proizvod. Loša usluga JE loša usluga. Koliko ste loše pripremljenih pizza pojeli iz jednog cateringa? Samo jednu. Dvije najviše. Bez obzira na reklamu, odma se mijenja letak fast fooda. Kupac ne daje mnogo šansi, jer je reklama ništa bez supstance, a sva lingvistika ovog svijeta ništa bez konkretnih dijela – proizvoda ili usluge. Ovo ne znači da bi vaše reklamne poruke trebale zvučati ružno ili otrcano – ipak, trebali bi ste znati što njima poručujete ili još bolje, a ovo je jako bitno – KAKVA OČEKIVANJA STVARATE. Naime, upravo o njima ovisi da li će klijent biti zadovoljan proizvodom ili ne. A o njegovu zadovoljstvu ovise daljnje preporuke i kupnja.

Postoji niz drugih osobina o kojima će biti više riječi drugi put. Za sada vas ostavljam da o svemu dobro razmislite i obogatite se spoznajama koje pri tome steknete.

Na putu dobrog poduzetništva želim vam mnogo uspjeha!

//Članak je prenesen uz dopuštenje autora!

Možda je ova fraza ofucana, ali kriza je zaista dobra prilika za prave poduzetnike!

Kažu, kriza je. Recesija. Pad prihoda, rast rashoda, rast nezaposlenosti, pad nataliteta, klimatske promjene, glad u svijetu, nepravda.. Da stanem? Što ekonomija ima reći na sve ovo? Za početak, sva tržišta svijeta prolaze dva ciklusa – progresije i recesije.

Pojednostavljeno to izgleda ovako:

1. Progresija:

* Velika potražnja pozitivno djeluje na ponudu.
* Pod pritiskom potražnje, raste konkurencija i povećava se broj proizvoda na tržištu, njihova kvaliteta i kvantiteta.
* Raste broj radnih mjesta, poboljšava se životni standard i kupovna moć.
* Raste broj i visina kreditnih zaduženja, a uvjeti kreditiranja su povoljni, jer banke nemaju potrebe za dodatnim osiguranjem izdatih sredstava, budući da se krediti uredno otplaćuju na vrijeme.
* Štednje ima, ali građani su mnogo hrabriji, pa se okušavaju na Forexu, volatilnim fondovima i drugim visokorizičnim investicijama.

Ukratko, bolje ne može. Međutim – u jednom trenutku dolazi do promjene na gore.

2. Prijelazni stadij – stagnacija

* Ponuda raste, ali potražnja gubi sposobnost ići s njom u korak. Razlozi mogu biti razni – od loše uvozne politike, nepovoljnog međunarodnog zaduženja, do rata, razaranja i drugih katastrofa koje (između ostalog) devastiraju nacionalno gospodarstvo.
* Budući da potražnja stagnira, opada i ponuda.
* Smanjem ponude automatski dolazi do rasta cijena određenih skupina proizvoda i usluga na tržištu.
* Da nadoknadi opalu ili nepovoljnu ponudu, država se okreće (dodatnom) uvozu.
* Kvaliteta proizvoda opada usljed oportunističkog uvoza i domaće štednje pri proizvodnji.
* Broj zaposlenih opada, jer propadaju poduzeća.
* Banke postrožuju uvjete za kreditiranje, a situaciju dodatno pooštravaju sami građani i drugi investitori, koji se masovno okreću sigurnoj štednji. Zatvaranjem kapitala u oročenu i kratkoročnu štednju, oni imobiliziraju svoj kapital i otežavaju njegovo daljnje investiranje u gospodarstvo.

3. Recesija

* Imamo malo pružatelja usluga. Malo zaposlenih.
* Niska primanja i nepovoljne uvjete kreditiranja i ulaganja - banke se boje gubitaka – postrožuju uvjete i povećavaju rezerve.
* Na ovakvom tržištu, jedno je sigurno – ako žele preživjeti, ovo malo ponuđača mora spustiti cijene, ili promjeniti djelatnost. Ono što je prije radila konkurencija, sada radi diktatura smanjene potražnje uzrokovana nižim životnim standardom - ukratko, građani ne mogu platiti, pa neće niti kupiti.
* Ipak, imamo one grane koje ovo ne dira. Dokazano je da recesija najkasnije pogađa zaposlenike u državnim institucijama, edukativnim ustanovama, učilištima i medicinskim ustanovama - ukratko – u onim granama koje pružaju usluge koje se vide kao izlaz iz (osobne) krize ili ublažavanje njezinih simptoma.

Da ne duljim s ovim površnim prikazom, situacija je sljedeća: Na tržištu je samo na prvi pogled malo novca. Nema ga u opticaju, jer je “u čarapi”. Na banci, na računima građani obrću svojih 4% godišnje i nadaju se najboljem. Sad ponavljajte zamnom: Građani su moji investitori. Građani su ključ izlaska iz krize. Što to za vas znači? (možete prestati ponavljati)

Kapital je zamrznut zbog niskih očekivanja povrata za investitore (kako od sad nazivam građane i sve koji u recesiji novac imaju u dugoročnoj i kratkoročnoj nerizičnoj štednji (kunski fondovi). Ukratko – “nitko nije lud ulagati u nešto, kad je ovako teška situacija”. Kažemo da je tržišna klima nepovoljna za ulaganje. Ipak, vidimo da neke grane žive dobro i u krizi. Za njih krize nema. Kako je to moguće? Jednostavno – oni su otključali zamrznuti kapital i omogućili njegovo preljevanje iz čarapa uplašenih investitora – zdravstvo, socijala i edukacija nude investitoru zdravlje, bolje uvjete života i znanje kao garanciju uspjeha – daju mu alate za izlazak iz osobne financijske krize. Ipak, ovo treba gledati apstraktnije. Kako ćete dobro privređivati u krizi? Ako vaša usluga za klijente anulira učinke krize. Ako je vaš proizvod uvjet ili dio boljeg životnog standarda. Zapravo je rješenje jednostavno. Umjesto kriza, kažite: promjenila se struktura potreba mojih klijenata. Umjesto sekundarnih, sad su  posebno u potražnji primarne potrebe - zdravlje, blagostanje i znanje (u današnje vrijeme tvrdim da je znanje primarna potreba pojedinca).

Ovaj moj tekst nipošto nema namjeru da vas prestroji u jedan od ta tri “kluba” (zapravo u ekipu “nedodirljivih” spadaju još i energetika i policija) – naprotiv – ovaj tekst služi da vam omogući oblikovati i promjeniti vaše reklamne kampanje i pristup tržištu u doba recesije. Ako prestanete krizu promatrati kao nešto negativno, primjetit ćete da je samo došlo do promjene uvjeta poslovanja, dok je kapital i dalje tu - u zamrzivaču, spreman da se odmrzne na odgovarajući poticaj. Ipak, vrijedi upozoriti da ovaj kapital nije beskonačan i da s njim treba pažljivo i s mnogo poštovanja. Za ovaj novac potrebno je pružiti kvalitetan proizvod ili uslugu koja čini sve što i reklamira. Inače, može vam se lako dogoditi da izgubite tržišnu utrku – naime, za vrijeme krize najveća je ranjivost brendova koji na ovaj ili onaj način ne ispunjavaju očekivanja tržišta. Kad vam padne na pamet nuditi nekvalitetan proizvod ili uslugu, sjetite se – investitori će vam dati najviše jednu priliku. Tko zakaže u ovim uvjetima, loš glas da slijedi još dugo vremena…

Ipak – ako ponudite kvalitetnu i dobru uslugu, čeka vas sljedeće:

* porast profita,
* otvarate veći broj radnih mjesta,
* širite djelatnosti,
* nastanak konkurencije, a to znači oživljavanje privrede,
* povećanje kvalitete usluge/proizvoda i objektivni rast ponude,
* povećanje broja ponuđivača, motiviranih vašim uspješnim primjerom,
* rast tržišta..

Čestitam  – izašli ste iz krize 🙂

//objavljeno uz dopuštenje autora