Menu
Taj trend već slijede poljoprivrednici, turisti, vozači i kućni majstori. Oni dijele strojeve, stanove i automobile. Internet dodatno olakšava dijeljenje i razmjenu, a korisnika tih usluga je sve više...
"Imali smo čak i pogled na more", oduševljeno priča Thomas Kohlmann. Ovaj novinar zaposlen na Deutsche Welleu do sada je već nekoliko puta mijenjao svoj stan u Kölnu za stan u inozemstvu. Četiri tjedna u južnoj Italiji, u privatnom stanu umjesto u standardiziranoj hotelskoj sobi. I to sve za samo 140 eura, koliko stoji godišnje članstvo na portalu homelink.de, specijaliziranom za privatne zamjene stanova i kuća. Kohlmann je sa svojom obitelji na taj način već boravio i u Kaliforniji i u Francuskoj.
Britta Majer i njezin suprug dijele automobil s jednom prijateljicom. "To je jednostavno fantastično", kaže Majer. Ona je već neko vrijeme koristila i usluge profesionalnog posrednika za tzv. carsharing, no ističe da je to bilo preskupo ako se automobil željelo koristiti i za dulja putovanja. Sada njezina prijateljica auto vozi preko tjedna, a supružnici Majer preko vikenda. "S obzirom na kronični nedostatak parkirnih mjesta u Kölnu to je povoljno za sve nas", objašnjava Majer.
Thomas Kohlmann i Britta Majer već odavno nisu pojedinačni slučajevi. Jer, dijeljenje i razmjena predmeta su sve popularniji.
To je posebno zanimljivo kada je riječ o tvrtkama, kaže Michael Kuhndt, direktor Instituta za istraživanja potrošnje CSCP: "Poduzeća često imaju strojeve koje ne koriste stalno. Zašto ih onda ne bi dijelili s drugima i tako smanjili troškove?"
Za jednog poljoprivrednika je kupovina kombajna financijski teško izvediva, no ako se udruži s nekoliko susjednih imanja, onda je sve moguće. Statistički gledano, bušilica se prosječno koristi ukupno 13 minuta tijekom njezinog "radnog" vijeka. Zašto bi onda svatko trebao imati po jednu? Na kraju krajeva, i automobili obično 23 sata dnevno stoje na parkiralištu.Trend dijeljenja i razmjene u Europu je stigao iz Sjedinjenih Država i Australije. Prema procjenama Michaela Kuhndta, u Njemačkoj u međuvremenu oko 200 tvrtki nudi svoje usluge na tom području. Naravno, sve bi to u tolikoj mjeri bilo teško izvedivo bez interneta. Početkom 2011. godine u Njemačkoj je bilo registrirano 190.000 korisnika tih usluga. U praksi se za taj trend već uvriježio pojam "shareconomy".
No, ima i onih koji na taj trend ne gledaju kao na nešto pozitivno. Udruga hotelijera Njemačke je priopćila da njezine članove zabrinjava širenje mogućnosti razmjene stanova. Ona izvještava da te razmjene "s 87 milijuna noćenja godišnje predstavljaju tržište u njemačkom turizmu koje se ne smije zanemariti". Direktor Udruge Markus Luthe upozorava da je razmjena stanova povezana i s određenim rizicima za obje strane: "Kod velikog dijela tih ponuda ne poštuju se sigurnosni i higijenski standardi koji vrijede za hotele, motele i druga organizirana prenoćišta. Često nema aparata za gašenje požara i izlaza za slučaj opasnosti." Osim toga, ističe Luthe, upitno je da li se te usluge uredno oporezuju.
Bez obzira na te zamjerke, na idućem sajmu informatičke tehnologije CeBIT 2013 središnja tema će biti baš "shareconomy". To bi u internetu trebalo biti još jednostavnije - to je osnovna ideja organizatora sajma.
Broj onih koji žele dijeliti i razmjenjivati je sve veći, ali ta je ideja još uvijek u svojim začecima. No, ona nije ništa novo. U njemačkim javnim zgradama, recimo bolnicama, i prije pojave interneta su postojale police s knjigama koje su ponuđene za besplatnu razmjenu, piše DW.
Foto: eventbrite.com
