Menu
Poštovani gospodine Milanoviću,
uznemirujuće su i alarmantne vijesti koje nam ovih dana dolaze sa naših polja, ali i iz svijeta. Kao što znate, ova strašna suša koja vlada u Hrvatskoj poharala je naša polja. Sa sličnim se problemima susreće i svijet. Rezultati toga bit će smanjeni prinosi, povećana potražnja i rast cijena hrane. Tako najave poskupljenja hrane dolaze i iz Sjedinjenih američkih država, a na nadolazeća jesenska poskupljenja hrane upozoravaju i iz Ujedinjenih naroda. U Hrvatskoj upozorenja i vapaji za pomoć dolaze sa svih strana, od individualnih proizvođača hrane preko seljačkih udruga pa sve do Hrvatske poljoprivredne komore. Ne treba biti poljoprivredni stručnjak da bi se primijetilo u kojem su stanju hrvatska polja, ispucana, izbrazdana sušom, prepuna prašine u koju je suša pretvorila zemlju, klonulih i sasušenih biljaka. Svejedno je li riječ o kukuruzu, kupusnjačama ili raznom drugom povrću.
I dok za podizanje cijena brašna pa time i pekarskih proizvoda u Hrvatskoj za naredno razdoblje nitko ne može naći uvjerljivo opravdanje, neovisno o rastu cijena pšenice na svjetskom tržištu, jer je ovogodišnji urod pšenice u Hrvatskoj bio dobar i otkupljen je po ne previsokoj cijeni, dotle će urod kukuruza, ali i mnogih drugih kultura biti doista katastrofalan, uništen sušom pa će to uzrokovati i rast cijena. Kukuruz, kao temeljna stočna hrana uvijek utječe i na cijene mesa. Najave stižu kako će naravno i meso poskupjeti. Smatramo kako najveći dio mesa iz hrvatskog uzgoja na samom početku jeseni zbog rastućih cijena kukuruza ne bi trebao poskupjeti jer je uzgojen na hrani temeljenoj na prošlogodišnjem urodu kukuruza. No, tu su i drugi utjecaji koji pritišću na povećanje cijena, od energenata do visokih rata kredita, a naravno i uvoz. Kad ne bismo bili usred duboke krize, cijene bi već poletjele u nebo no, objektivno je očekivati kako će se rast cijena, zbog posljedica suše, ali i zanemarene domaće proizvodnje te utjecaja uvozničko-trgovačke sprege, u jesen dogoditi.
Podupiremo zahtjeve hrvatskih seljaka za pomoć od strane Vlade RH, jer već godinama trpe posljedice raznih nepogoda, od onih vremenskih preko poskupjelih kredita pa sve do nelojalne konkurencije uvezene hrane. Previše je domaćih proizvođača hrane prezaduženo, od kojih su neki već propali, a neki su na putu propasti. Mnogi, razočarani, odustaju od daljnje proizvodnje, napuštaju započete projekte. Bez obzira na teško stanje proračunske blagajne hrvatskim je seljacima hitno potrebna državna pomoć.
Očekivana poskupljenja hrane, na koju hrvatskim građanima mjesečno ode 30-40% ukupnog mjesečnog troška (a u Europi i SAD-u je to prosječno 11-13%) izazvat će drastičan udar na kućne proračune. Ne trebamo Vas ni podsjećati kako se pokrivenost minimalne potrošačke košarice prosječnom plaćom kreće na oko 78% i kako najveći udjel u trošku košarice ima trošak hrane, oko 40%. Realna je pak košarica realnim prihodima pokrivena još i manje i tu je pokrivenost svega 73-75%.
Obzirom na poskupjelo kreditiranje i zaduživanje i u krizi povećane kamate, a time i obroke kredita, građani se teško dalje zadužuju za financiranje redovitih mjesečnih rashoda. Poskupjele su im i komunalije, vlada je povećanjem PDV-a izazvala poskupljenje svega, a novi udar poskupljenja građani su osjetili s poskupljenjem plina i struje. U uvjetima visoke nezaposlenosti, niskih prihoda i skupih kredita građani štede na svim mogućim rashodima kako bi preživjeli (i naravno sve manje troše). Štede na održavanju kuća i stanova, obnovi kućanskih aparata, namještaja, odjeći i obući, higijenskim potrepštinama, a kako bi mogli barem donekle pokriti i porasle fiksne troškove energenata, režija i kredita, sve više štede na hrani. A hrana im i dalje predstavlja najveći dio mjesečnoga troška. No, i uz svu tu štednju i drastična odricanja sve je veći broj građana u nemogućnosti podmirivati svoje redovne obveze pa je to rezultat i rasta broja građana čija su primanja i imovina pod ovrhom. U takvim životnim uvjetima građane čekaju nova poskupljenja hrane, a to će se „poklopiti“ i sa početkom školske i akademske godine te početkom sezone grijanja uz poskupjele plin i struju. Tko će to izdržati?
Za to se vrijeme treba pripremiti sada. Građani trebaju pomoć. Vrijedno je prisjetiti se stare narodne mudrosti kako odgovorni roditelji ne čekaju da im gladna djeca počnu plakati nego ručak počinju pripremati na vrijeme. Ne smatramo vladu roditeljem, ali mudrost je treba usmjeriti da na vrijeme pripremi mjere za ublažavanje toga novoga udara na građane. Udar je ova vlada i sama već ranije proizvela povećanjem PDV-a i poskupljenjem struje i plina. Želimo Vas podsjetiti kako su predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore i Nezavisnih hrvatskih sindikata još početkom svibnja ove godine zatražili hitno smanjenje PDV-a na hranu po uzoru na mnoge zemlje koje su to učinile već prije puno vremena. No, tad od Vlade RH nismo dobili baš nikakav odgovor. Po svom je običaju ignorirala i zahtjev i dijalog. Sada zahtjev za snižavanjem PDV-a na hranu ponovno upućujemo.
To nije pitanje smanjenja troškova nego preživljavanja. Ovih smo dana bili svjedoci medijskih napisa kako je vlada u prvih 7 mjeseci ove godine u odnosu na prošlu u proračun od PDV-a povećano prihodovala gotovo 2 milijarde kuna (9,3%) što je najvećim dijelom posljedica povećanja stope PDV-a. To su uplatili hrvatski građani. Od svojih su skromnih prihoda dodatno izdvojili gotovo 2 milijarde i za toliko umanjili mogućnosti svojeg kućnog proračuna. Povećani prihod po toj osnovi u državnu blagajnu i dalje dolazi, ali svi pokazatelji govore kako potrošnja pada. Ako ovu vladu već ne brine to što građani sve teže žive, jer im samo krca nove troškove na leđa, treba je ozbiljno brinuti pad potrošnje i industrijske proizvodnje. Pa ako građani već nemaju sredstava za mnoge druge troškove neka im smanjenje PDV-a na hranu i neke druge nužne mjere omoguće da budu manje gladni nego li su sada, a pogotovo nego li će biti od jeseni.
//Komentar je u cijelosti prenesen iz otvorenog pisma čelnika Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimira Severa
