Menu
I prije izbijanja ove krize statističari Europske unije su redovito utvrđivali da među 27 članica EU-a postoje velike razlike u kupovnoj moći građana. Već desetljećima vrijedi formula: na sjeveru žive bogatiji, na jugu siromašniji, piše DW...
Nakon ulaska bivših komunističkih država u EU pojavila se i razlika između zapada i istoka. Najveću kupovnu moć imaju stanovnici Luksemburga: 271 posto u odnosu na prosjek EU-a. Italija i Španjolska bilježe 100 posto i time zauzimaju mjesta na sredini ljestvice. Najsiromašnije su Rumunjska i Bugarska s 46 odnosno 44 posto. Njemačka se sa 118 posto nalazi među zemljama čiji građani imaju najveću kupovnu moć u EU-u.
Ta podjela na siromašne i bogate nije se promijenila ni u ovoj krizi. Financijsku pomoć su do sada zatražile države s juga, poput Grčke i Portugala. Kupovna moć njihovih građana iznosi 90 odnosno 80 posto od prosjeka. No kupovna moć stanovnika Irske, članice EU-a sa sjevera, koja je također dobila milijardske kredite za pomoć pri izlasku iz krize, iznosi 128 posto. To je više nego kod građana Njemačke, zemlje koja trenutačno snosi najveći rizik kod spašavanja eura. Tu dakle više ne vrijedi shema o razlikama između sjevera i juga. Prezaduženost očito nema veze s bogatstvom i siromaštvom, nego je posljedica financijske i proračunske politike pojedinih država.
Stvarna podjela unutar Unije danas postoji između država koje žele da pojedinačni dugovi postanu zajednički i onih koje to odbijaju, smatra bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt. Njemačka, Finska i Nizozemska su posljednje tri od 17 članica eurozone koje se protive izdavanju zajedničkih državnih obveznica. Za Verhofstadta, koji danas u Europskom parlamentu vodi liberalnu frakciju, upravo je to sudbinsko pitanje:
"U tom prijeporu radi se u stvari više o budućnosti Europske unije kao takve. Svatko tko je malo bolje analizirao događaje dolazi do zaključka da euro može preživjeti i kriza biti prevladana samo ako nastane stvarna porezna, gospodarska i politička unija. U to su uključene i zajedničke obveznice."
Ekonomski povjesničar Albrecht Rischtl smatra pogrešnim uvjerenje da sjevernoeuropske države znaju bolje raspolagati novcem nego zemlje na jugu. U internetskom izdanju njemačkog tjednika Der Spiegel on ističe da je povijesno gledano Njemačka "kraljica dugova" i podsjeća da je u prošlom stoljeću upravo Njemačka doživjela dva nezapamćena državna bankrota. Drugi povjesničari pak uzrok različitih poreznih i financijskih politika vide u činjenici da su države sa sjevera već u srednjem vijeku bile članice trgovinskih saveza i time postavile kamen temeljac za svoje "trgovačke vrline". Nasuprot tome, jug je stoljećima bio u sklopu Osmanskog carstva što je, prema mišljenju povjesničara, bio razlog za nastanak nemarnog odnosa prema poslu.
Te razlike u gospodarskoj snazi unutar EU-a navele su bivšeg predsjednika Saveza njemačke industrije Hans-Olafa Henkela da predloži uvođenje tzv. "sjevernog eura" za ekonomski jake države sjeverno od Alpa i "južnog eura" za ostale članice eurozone. "U međuvremenu mora biti jasno svim ekonomistima, i ne samo njima, da je euro za sjeverne države preslab, a za južne prejak. Ovo je po mom mišljenju nerazuman program za poticaj njemačkog izvoza. Ako mi imamo relativno jednostavan izvoz zbog slabog eura, račun na kraju moraju platiti porezni obveznici i njihova djeca na jugu EU-a. To je ludilo!", rekao je Henkel na predavanju pred pristašama stranke "Slobodni birači" u Bavarskoj.
Bogate članice EU-a već desetljećima uplaćuju milijarde u fondove za pomoć u razvoju siromašnijih država. Izjednačavanje gospodarske moći članica je jedna od temeljnih zadaća Europske unije. Do sada se ovo načelo solidarnosti nije dovodilo u pitanje, mada su se platiše i primatelji pomoći uvijek iznova prepirali kod pregovora o proračunu. Inače, Grčka već godinama prima pomoć iz europskih fondova.
Mario Monti, talijanski premijer, ovoga je tjedna dao intervju tjedniku Der Spiegel u kojem izražava žaljenje zbog ponovnog pojavljivanja predrasuda između sjevera i juga. "To je jako uznemiravajuće i to moramo odlučno suzbiti. Siguran sam da većina Nijemaca instinktivno simpatiziraju Talijane, kao što se Talijani dive Nijemcima zbog njihovih brojnih kvaliteta", zaključio je Monti.
