Menu
Deprecijacija valute nije ni nužna ni korisna za obnovu međunarodne konkurentnosti, jedna je od pouka krize koje je vodeći stručnjak za tranziciju sabrao u svojoj studiji...
Anders Aslund, vodeći svjetski stručnjak za postkomunističku tranziciju, objavio je prošloga mjeseca studiju pod naslovom “Pouke reformi u srednjoj i istočnoj Europi nakon globalne financijske krize”. U njoj je Aslund istražio kako je deset novih istočnoeuropskih članica EU-a reagiralo na svjetsku financijsku krizu te koje pouke se mogu izvući iz tih reakcija.
Svjetska kriza teško je na jesen 2008. godine pogodila te zemlje, no one su na krizu odgovorile sveobuhvatnim reformama. "Kriza je učinila mogućima i dotad nezamislive stvari", piše Aslund. Prva je pouka koju Aslund ističe da pravila za dobru političku ekonomiju vrijede za sve i mogu se primijeniti na većinu zemalja.
Drugo, deprecijacija valute nije ni nužna ni korisna za obnovu međunarodne konkurentnosti. Upravo suprotno, režimi fiksnog tečaja potaknuli su najveće fiskalne i strukturne prilagodbe zemalja CEE-a.
Razrješenje krize u baltičkim zemljama i Bugarskoj također je pokazalo da je “interna devalvacija” dobra opcija i da vjerojatno ima znatne prednosti. To se može primjeniti i na zemlje članice ekonomske i monetarne unije. Doista, čini se da je uloga tečajnog režima prenaglašena. Aslund citira M. Obstfelda i K. Rogoffa koji su istaknuli da je “povezanost tečaja i gotovo svih ostalih makroekonomskih
agregata iznimno slaba”. Druge politike jednostavno su puno važnije. Prema tome potreba čak i za znatnom troškovnom prilagodbom nije razlog za napuštanje zone eura.
Treće, baltičke su zemlje pokazale da je savršeno moguće radikalno rezanje troškova i provedba strukturnih reformi. Samo u 2009. te su zemlje provele fiskalnu prilagodbu od 9 do 10 posto BDP-a. Njihovo je iskustvo pokazalo prednost što jačeg “stezanja remena” što je brže moguće i sveobuhvatne prilagodbe.
Najveći rast u Europi Rezultat jakih i ranih fiskalnih mjera bilo je zaustavljanje pada već u prvoj polovici 2009. većine ekonomskih pokazatelja kao što su industrijska proizvodnja, optimizam potrošača, tržišne kamate i burzovni indeksi. Tako su i vlade brzo mogle obnoviti povjerenje tržišta.
Četvrto, zemlje CEE-a većinom su prihvatile ideju da je bolje rezati troškove nego povećavati poreze. Tri četvrtine početne fiskalne prilagodbe na Baltiku došlo je kroz rezanje javne potrošnje. Veliki selektivni rezovi poticajni su i za strukturne reforme i povećavaju kvalitetu javnih usluga.
Peto, kriza je prisilila zemlje CEE-a da smanje svoje javne sektore i da poboljšaju svoje ionako već učinkovite ekonomske sustave, što ih je učinilo još konkurentnijima. U 2011. tri baltičke zemlje bilježe najveći rast u Europi od 5,5 do 8 posto, najviše zahvaljujući izvozu.
ST Invest tjedni pregled
